Fotorealizam
Fotorealizam pokušava da stvari iz prirode oko nas pokaže što stvarnije. Realizam u likovnoj umjetnosti je smjer crtanja i prikazivanja stvarnosti na papiru. To je sve do pojave foto aparata bio jedini način da se dočara stvarnost. Na kraju su se pojavili računari. Računar nam za razliku od foto aparata daje mogućnost da i predmete koji nisu stvarni i koje ne možemo vidjeti, npr. izgled marsovaca, stvarno prikažemo.
Iako znamo da oni nisu realni, zamislimo da oni postoje a zatim pogledamo film Zvjezdane staze, posmatrač se ponekad zapita da li su oni snimljeni ili nacrtani u kadru.
Fotorealizam u računarskoj grafici se ne koristi samo kao pojam za realno prikazivanje nepostojećih i stvarnih stvari i pojava, fotorealizam je prvenstveno fraza koja se koristi za foto realistični rendering. Stvarni prikaz scene je dobiven generisanjem perspektivne projekcije objekata i primjenjivanjem prirodnih svjetlosnih efekata na vidljive površine.
Louis K. Meisel, je na zahtjev Stuart M. Speiser-a, (koji je bio ovlašten da stavlja u promet djela fotorealizma), postavio pet uslova, da bi neko bio proglašen umjetnikom fotorealizma:
1. fotorealist koristi kameru i fotografiju da prikupi informacije.
2. fotorealist koristi mehanička ili polu-mehanička sredstva da prenese informacije na platno.
3. fotorealist mora imati tehničke sposobnosti da se dovršeni rad čini fotografičkim.
4. Umjetnik mora imati iza sebe izložene radove fotorealizma by (do 1972.)da bi bio smatran jednim od centralnih fotorealista.
5. Imjetnik mora imati najmanje pet godina posvećenih razvoju i izlaganju fotorealističnih radova.[1]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Meisel, Louis K. Photorealism. Harry N. Abrams, Inc., Publishers, New York. 1980. p. 13.
