Dikrocelioza

Dikrocelioza je parazitska bolest uzrokovana malim metiljem iz roda Dicrocoelium.^[1] Najčešći uzročnik ove bolesti je vrsta Dicrocoelium dendriticum (syn. D. lanceolatum), a pored nje uzročnici mogu biti i Dicrocoelium hospes, Dicrocoelium chinensis, Dicrocoelium suppereri. Dicrocoelium parazitira u žučnim kanalima i u žučnoj kesi više vrsta sisara, prvenstveno kod: ovaca, koza, goveda, jelenova, muflona, zečeva, kao i kod svinja, konja, pasa, glodara i ljudi; individualni nalazi su nađeni kod magarca, jaka, mačke i ptica.

Dikrocelioza je također i zoonoza, što znači da se i čovjek može inficirati ako nekim slučajem konzumira zaraženog mrava (npr. na voćki ili salati).

Rasprostranjenost

Dikrocelioza je zastupljena svuda po svijetu, ali je ipak najzastupljenija u Evropi (pretežno područje Alpa i Mediterana, kao i Skandinavija), zatim Azija, Sjeverna Afrika i Amerika. Pojavljuje se pretežno na onim terenima koji najviše pogoduju razvitku suhozemnih puževa i mrava koji služe kao prelazni domaćini.

Životni ciklus

Dicrocoelium polaže jaja u žučnim kanalima koja preko fecesa dospjevaju u vanjsku sredinu. Za dalji razvoj potrebna su dva prelazna domaćina: suhozemni puž i mrav. Prvo suhozemni pužići progutaju jaja s miracidijem iz fecesa, zatim miracidij migrira do hepato-pankreasa puža gdje se preko dva reda sporocista transformiše u cerkariju. Za ovaj proces je potrebno 3-4 mjeseca (zavisi od temperature). Cerkarije se izlučuju u mukoznim lopticama koje su promjera oko 2 mm, a sadrže do 400 (nađeno je i do 5000) cerkarija koje tu mogu preživjeti samo par dana. Drugi prelazni domaćini su mravi iz roda Formica. Oni konzumiraju cerkarije koje se u mravu za 1-2 mjeseca razviju u metacerkarije kojih može biti oko 100 u jednom mravu. Cerkarije utiču na subezofagealni ganglion mrava tako da mrav ostaje na vlatima trave, ali samo ako je temperatura niža od 15°C, a ako je veća mrav silazi sa trave. Konačni domaćin se infestira na paši ako konzumira zaražene mrave i to najčešće u proljeće i jesen.

Patogeneza

Pod uticajem duodenalnih enzima mrav se raspada i metacerkarije migriraju kroz ductus choledochus u jetru. Moguća je i mogracija preko portalnog krvotoka. Poslije migracije, paraziti se smještaju u žučne kanale. Promjene se najviše uočavaju na žučnim kanalima i intersticijumu jetre. Pojavljuje se kataralna i proliferativna upala sa hiperplazijom epitela i subepitelijalnog vezivnog tkiva žučnih kanala. Pri hroničnoj upali zastupljena je proliferacija vezivnog tkiva oko žučnih kanala, lumen je proširen, zidovi su čvršći, a mukoza pokazuje znakove deskvamacije.

Klinička slika

Klinička slika kod ove bolesti je slabo izražena. Bolest često prolazi neprimjetno bez ikakvih simptoma. Kod jakih infekcija (pretežno kod ovaca) simptomi su u formi anemije, žutice, edema, gubljenja težine i smanjene reprodukcije.

Dijagnoza

Dikrocelioza se otkriva nalazom jaja u fecesu. Na obdukciji jetra je djelimično ili u cjelini uvećana i ako je jača infestacija primjećuju se čvrste sivožućkaste tvorevine slične čvorovima. U svrhu detektovanja dikrocelioze može se uraditi i ELISA test koji radi na principu imunoelektroforeze tako što detektuje specifična antitijela.

Terapija

Za liječenje dikrocelioze postoji mali broj specifičnih sredstava. Većina sredstava je na bazi benzimidazola i probeznimidazola, također se mogu koristiti derivati pirazinoizokinolina, halogenih salicilanilida kao i diamfenetid.

Prevencija

Borbu protiv dikrocelioze je vrlo teško sprovesti, iako je danas u detaljima poznata epizootologija ove bolesti. Treba vršiti dehelmintizaciju stoke i to prvenstveno zimi ili u rano proljeće. Suzbijanju dikrocelioze pomaže također i kontrola populacije suhozemnih pužića i mrava.

Reference

^ Schuster, R. (1993-05-01). "Infection patterns in the first intermediate host of Dicrocoelium dendriticum". Veterinary Parasitology. 47 (3): 235–243. doi:10.1016/0304-4017(93)90025-I. ISSN 0304-4017.

Vanjski linkovi

https://www.researchgate.net/publication/342165515_OSNOVI_DIJAGNOSTIKE_PARAZITSKIH_BOLESTI_ZIVOTINJA_ZA_STUDENTE_VISOKE_POLJOPRIVREDNE_SKOLE_STRUKOVNIH_STUDIJA_U_SAPCU_STUDIJSKI_PROGRAM_STRUKOVNA_VETERINA_BEOGRAD_2010
Šibalić S.,Cvetković Lj.: Parazitske bolesti domaćih životinja
Duchaček L.,Lamka J.: Dicrocoeliosis - the present state of knowledge with respect to wildlife species
Muller R.:Worms and human desease
Bouchet F.,Harter S.,Le Bailly M.: The state of the art of paleoparasitological research in the old world
Jakšić B.,Sofrenović Đ.: Specijalna patološka morfologija
Omeragić J.,Zuko A.: Invazione bolesti životinja (praktikum)

[1] Schuster, R. (1993-05-01). "Infection patterns in the first intermediate host of Dicrocoelium dendriticum". Veterinary Parasitology. 47 (3): 235–243. doi:10.1016/0304-4017(93)90025-I. ISSN 0304-4017.

[1]