Déjà vu
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Déjà vu (u doslovnom prevodu s francuskog: "već viđeno"), déjà vu doživljaj ili déjà vu pojava, označava psihološku pojavu koja se izražava u smislu da se nova situacija već dogodila, da je negdje viđena. Termin je stvorio francuski filozof, parapsiholog i promotor esperanta, Emile Boirac.
Uzroci
[uredi | uredi izvor]Javlja se kod zdravih ljudi ponekad spontano ili u stanju iscrpljenosti ili kod otrovanih (naročito neurotoksinima kao i alkoholom ili halucinogenim drogama). Može biti posljedica neuroze, psihoze ili organskog poremećaja mozga, posebno temporalnog režnja.
Doživljaj je izuzetno teško provocirati, te i istraživati u laboratorijskim uslovima. Trenutna istraživanja prvenstveno se fokusiraju na studije anomalija pamćenja, s obzirom da je fenomen "već viđenog" vrlo izvjesno rezultat preklapanja neuroloških sistema za kratkotrajno i za dugotrajno pamćenje. S druge strane, moguće je da isti provociraju i pojedini lijekovi, ali o istom još uvijek ne postoji dovoljan broj istraživanja.
Teorije
[uredi | uredi izvor]Dugo vremena ovaj jeziv osjet se pripisivao mnogim uzrocima, od paranormalnih smetnji do neuroloških poremećaja. Međutim, posljednjih godina, kako se sve više naučnika počelo baviti tim fenomenom, proširile su se brojne teorije koje sugeriraju da se ne radi samo o zastoju u memorijskom sistemu ljudskog mozga. Izvještaj psihologice s Državnog univerziteta Colorado, Anne M. Cleary, objavljen u časopisu Društva psihološke nauke Current Directions in Psychological Science, opisuje otkrića o déjà vu, uključujući brojne sličnosti između déjà vua i shvatanja ljudskog pamćenja prepoznavanjem.
Pamćenje prepoznavanjem je tip pamćenja koji omogućava da čovjek shvati kako je ono što trenutno doživljava već ranije doživio, kao naprimjer kad prepozna prijatelja na ulici ili čuje poznatu pjesmu. Mozak fluktuira između dva različita tipa pamćenja prepoznavanjem: prisjećanja i upoznatosti. Prepoznavanje zasnovano na prisjećanju događa se kad se može tačno odrediti slučaj kad se trenutna situacija već dogodila u prošlosti. S druge strane, kod prepoznavanja zasnovanog na upoznatosti, događa se da se trenutna situacija čini poznata, ali se osoba ne sjeća se kad se tačno dogodila u prošlosti. Naprimjer, kada neko ugleda poznatog čovjeka u trgovini, ali se jednostavno ne može sjetiti odakle ga poznaje. Za déjà vu se vjeruje da je primjer prepoznavanja zasnovanog na upoznatosti: tokom déjà vua osoba je uvjerena da prepoznaje situaciju, ali nije sigurna zašto.