Idi na sadržaj

Ateizam

Uredi veze
Ovo je bio istaknuti članak mjeseca.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Ateisti)
Dio niza članaka o
Ateizmu
Simbol koji je dizajnirala Međunarodna ateistička alijansa 2007.
  • Koncepti
  • Historija
Vrste
Argumenti za ateizam
Protiv postojanja Boga
Osobe
Povezani stavovi
Agnosticizam
Ireligija
Naturalizam
Sekularizam

Ateizam je, u širem smislu, odbacivanje vjerovanja u postojanje jednog ili više božanstava.[1][2] U užem smislu, to je stav da ne postoje božanstva.[3][4][5][6][7] Suprotan je teizmu,[8][9] koji u svom najširem obliku, zastupa uvjerenje u postojanje bar jednog božanstva.[9][10][11]

Termin "ateizam" potječe od grčke riječi θεος (odnosno "atheos"), koja u prijevodu znači "bezbožništvo". Prvobitno se koristio kao pežorativan termin za osobe koje su odbacivale vjerovanje u božanstva u odnosu na tadašnje opće vjerovanje u njihova postojanja.[12] Uže značenje termina javilo se pojavom slobodoumlja, naučnog skepticizma i sve veće kritike religije. Prve osobe koje su se izjasnile riječju "ateist", živjele su u renesansnom periodu 18. stoljeća. Francuska revolucija poznata je po svom "nezabilježenom ateizmu",[13] te je ovo bio prvi veći politički pokret u historiji koji je zagovarao vrhovnu vlast ljudskog razuma.[14]

Razlozi za nevjerovanje su mnogobrojni i zavise od toga je li kritika religije filozofske, društvene ili historijske prirode. Među njima su nedostatak materijalnih dokaza,[15][16] problem zla, argument nedosljednih otkrivenja, odbijanje pojmova koji se ne mogu falsificirati i argument nevjerovanja.[15][17] Iako pojedini ateisti koriste sekularnu filozofiju,[18][19] ne postoji jedna ideologija ili princip ponašanja koji svi ateisti (treba da) slijede.[20] Za pogled na svijet, mnogi se ateisti oslanjaju na teoriju Ockhamove oštrice prema kojoj filozoški teret dokazivanja ne pripada ateistima i oni ne trebaju opovrgnuti božanstva, već je do teističara da pruže racionalne činjenice i argumente za vjerovanje.[21]

Budući da postoje poprilično različite vrste ateizma, teško je definirati koliko je tačno ljudi ateistično.[22] Organizacija Gallup International sprovela je nekoliko međunarodnih istraživanja po ovom pitanju. Njihova anketa iz 2015. ispitala je 64.000 osoba od kojih je 11% njih naglasilo da su "uvjereni ateisti", dok je anketa iz 2012. ukazala na znatno veći postotak od 13% osoba koji su bili "uvjereni ateisti", tj. osobe koje nemaju sumnje o nepostojanju božanstava.[23][24] Starija BBC-jeva anketa iz 2004. navela je da je 8% svjetskog stanovništva ateistično.[25] Drugi prosjeci pokazali su da ateisti čine 2% svjetskog stanovništva, dok se taj broj povećava na 12% ako se uvrste i ireligiozne osobe.[26] Sudeći po drugim anketama, stopa ateizma najveća je u zapadnom svijetu, mada i tu cifre mogu znatno varirati. Naprimjer, stopa ateizma u SAD-u je 4%,[27] dok je u Kanadi 28%.[28] Prema nizu istraživanja Eurobarometra u Evropskoj uniji, ustanovljeno je da 20% stanovnika Evropske unije ne vjeruje u "bilo kakvu duhovnu silu ili Boga".[29]

Definicije i razlike

[uredi | uredi izvor]
Dijagram prikazuje odnose između slabog/jakog i implicitnog/eksplicitnog ateizma.
Eksplicitno jaki/pozitivni/tvrdi ateisti (ljubičasta boja desno) tvrde da je izjava da "postoji bar jedan Bog" netačna.
Eksplicitno slabi/negativni ateisti (plava boja desno) odbijaju ili izbjegavaju tvrdnju da bilo kakva božanstva postoje bez izričitog upotrebljavanja da je izjava "postoji bar jedno božanstvo" netačna.
Implicitno slabi/negativni ateisti (plava boja lijevo) sadrži osobe (najčešće malu djecu i neke agnostike) koji ne vjeruju u božanstvo, ali nisu izričito potvrdili takav način razmišljanja.
(Veličina dijagrama ne prikazuje relativan broj osoba unutar određene grupe.)

Pisci se ne mogu složiti oko ispravnog načina definiranja i svrstavanja ateizma,[30] govoreći da se ne može tačno znati na koja se natprirodna lica odnosi i je li sama tvrdnja dovoljna za klasifikaciju ateizma ili se zahtijeva svjesno i izričito odbacivanje božanstava. Za ateizam se smatra da je dijelom kompatibilan s agnosticizmom,[31][32][33][34][35][36][37] mada se po nekim klasifikacijama djelomično suprotstavlja s njim.[38][39][40] Za razlikovanje vrsta ateizma, koristi se nekoliko kategorija.

Spektar

[uredi | uredi izvor]

Dobar dio dvosmislenosti i kontroverze oko definiranja ateizma leži u činjenici da se ne može doći do konsenzusa oko toga na šta se tačno odnose riječi božanstvo i bog. Mnoštvo drastično različitih definicija i zamisli božanstava dovodi do različitih ideja o tome na šta se ateizam tačno može odnositi. Stari Rimljani su, naprimjer, optuživali kršćane da su ateisti zato što nisu vjerovali u paganska božanstva. Ovaj termin se s vremenom prestao koristiti nakon što je utvrđeno da se definicija teizma odnosi na vjerovanje u bilo koje božanstvo.

Kad se govori o opsegu odbacivanja božanstava, ateizam je moguće definirati kao odbacivanje svih mogućih božanstava: duhovnih, natprirodnih, pa i prevazilazećih ideja koje se javljaju u budizmu, hinduizmu, džainizmu i taoizmu.[41]

Implicitni i eksplicitni

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Implicitni i eksplicitni ateizam

Definicija ateizam također varira od stepena razmišljanja koje neka osoba mora posvetiti o konceptu bogova da bi se smatrala ateistom. Ponekad se definira kao jednostavni nedostatak vjerovanja u bilo koja božanstva. Ova definicija sadržala bi novorođenčad i ostale osobe koje nisu bile izložene bilo kakvim teističkim idejama. Baron d'Holbach je, 1772, izjavio da su "sva djeca rođena kao ateisti; nemaju ideju Boga".[42] Slično ovome, George H. Smith predložio je da je "ateist onaj čovjek koji nije upućen u religiju jer ne vjeruje u Boga. Ova kategorija sadrži djecu koja imaju mentalni kapacitet da razumiju sve probleme, ali su i dalje nesvjesna tih problema. Činjenica da to dijete ne vjeruje u Boga čini ga ateistom."[43] Smith je upotrijebio termine "implicitnog ateizma" za označavanje "nedostatka teističkog vjerovanja bez svjesnog odbacivanja istog" i "eksplicitnog ateizma" za češću definiciju svjesnog odbacivanja božanstava. Ernest Nagel proturiječi Smithovoj definiciji ateizma kao "nedostatka teizma" i jedino priznaje eksplicitni ateizam kao "istiniti" ateizam.[44]

Pozitivni i negativni

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Negativni i pozitivni ateizam

Filozofi poput Antonyja Flewa[45] i Michaela Martina[46] suprostavili su pozitivni (jaki) ateizam i negativni (slabi) ateizam. Pozitivni ateizam isključivo tvrdi da nijedno božanstvo ne postoji. Negativni ateizam uključuje sve ostale vrste ne-teizma. Prema ovom svrstavanju, bilo koja osoba koja nije teist negativan je ili pozitivan ateist. Termini "slabi" i "jaki ateizam" relativno su novi, dok su se termini "negativni" i "pozitivni ateizam" koristili već duže vrijeme (mada uz drugačije konotacije) u filozofskoj literaturi[45] i katoličkoj apologetici.[47] Prema ovakvom razgraničavanju ateizma, većina agnostika spada u negativne ateiste.

Dok Martin, naprimjer, smatra da agnosticizam podrazumijeva negativni ateizam,[34] mnoštvo agnostičara smatra da je njihov pogled različit od ateizma[48][49] i da nije ništa više opravdan od teizma ili zahtijevanja jednakog ubjeđenja.[48] Tvrdnja nedostižnosti znanja za ili protiv postojanja božanstva ponekad se smatra naznakom da ateizam ipak zahtijeva skok vjere (vjerovanje u nešto bez empirijskih dokaza).[50][51] Česti ateistički protuargumenti su da nedokazane religijske prijedloge treba razmotriti s jednakim nivoom skepticizma i nevjerovanja poput bilo kojeg drugog prijedloga[52] i da nemogućnost dokazivanja postojanja Boga ne znači da je jednaka vjerovatnoća da Bog postoji ili ne postoji.[53] Škotski filozof J. J. C. Smart čak govori da će se "osoba koja je zapravo ateist, ponekad, čak strasno, izjasniti da je agnostik jer ga nerazumni filozofski skepticizam dovodi do toga da se zapita da li išta zapravo zna, osim možda općih činjenica matematičke i formalne logike."[54] Stoga neki ateistički autori poput Richarda Dawkinsa više vole razlikovati teizam, agnosticizam i ateizam koristeći spektar teističke mogućnosti, prema kojem se ove tri vrste razlikuju po tumačenju izjave "Bog postoji".[55]

Definicija nemogućeg i nepostojanog

[uredi | uredi izvor]

Prije 18. stoljeća, postojanje Boga bilo je toliko općeprihvaćeno u zapadnom svijetu da je bila upitna čak i mogućnost postojanja istinitog ateizma. Ovo se nazivalo teistički inatizam, tj. smatranje da sve osobe vjeruju u Boga od svog rođenja; ono je također navodilo da su ateisti zapravo vjernici u samoporicanju.[56]

Također postoji stav da će ateisti veoma brzo vjerovati u Boga u kriznim vremenima, odnosno da se ateisti pretvaraju u vjernike na samrti i da nema ateista u rovovima.[57] Međutim, postoji nekolicina primjera koji govore baš suprotno, a među njima se nalaze i doslovni slučajevi "ateista u rovovima".[58]

Neki ateisti iskazali su sumnje same potrebe termina ateizma. Sam Harris, u svojoj knjizi Letter to a Christian Nation (bosanski: Pismo kršćanskoj naciji) piše:

"Ateizam" je, zapravo, termin koji uopće ne bi trebao postojati. Niko za sebe ne treba navoditi da "nije astrolog" ili da "nije alhemičar". Nemamo termina za osobe koje vjeruju da je Elvis i dalje živ ili koji vjeruju da su vanzemaljci putovali širom galaksije samo da bi zlostavljali rančere i njihovu stoku. Ateizam nije ništa više nego zvukovi koje razumne osobe prave u prisustvu neopravdanih religijskih vjerovanja."[59]

Koncepti

[uredi | uredi izvor]
Baron d'Holbach, pristalica ateizma 18. stoljeća. "Izvor nesreće čovjeka je njegova nepoznanost prirode. Istrajnost kojom je vezan za slijepa mišljenja kojima je zadojen u svom djetinjstvu, koja su isprepletana sa njegovim postojanjem, posljednična predrasuda koja izopačava njegov um, koga spriječava njegovo razvijanje, koja ga čini robom izmišljotine, čini se da ga osuđuje na trajnu grešku."[60]

Najšira podjela ateističkih argumenata jest na praktični i teoretski ateizam.

Praktički ateizam

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Apateizam

U praktičnom ili pragmatičnom ateizmu (koji se još naziva apateizam), osobe žive kao da nema bogova i objašnjavaju prirodne fenomene bez ikakvih pripisivanja tih događaja nekim božanstvima. Postojanje božanstava se ne odbacuje, mada se može smatrati nepotrebnim ili beskorisnim; prema ovom pogledu, bogovi ne pružaju svrhu životu niti utječu na svakodnevnicu.[61] Vrsta praktičnog ateizma koji se oslanja na naučnu zajednicu naziva se metodološki naturalizam – "šutljivo usvajanje ili pretpostavka filozofskog naturalizma unutar naučnih metoda bez ili sa potpunim prihvaćanjem ili vjerovanjem u iste".[62]

Praktični ateizam može imati nekoliko oblika:

  • Nedostajanje religijske motivacije – vjerovanje u bogove ne motivira moralne, religijske ili bilo kakve druge radnje;
  • Aktivno isključivanje problema bogova i religije iz intelektualnih težnji i praktičkih radnji;
  • Ravnodušnost – nedostatak interesa za probleme bogova i religije; ili
  • Nesvjesnost mogućnosti samog koncepta božanstava.[63]

Teoretski ateizam

[uredi | uredi izvor]

Ontološki argumenti

[uredi | uredi izvor]
Također pogledajte: Agnostički ateizam i Teološki nonkognitivizam

Teoretski ateizam eksplicitno postavlja argumente protiv postojanja bogova, odgovarajući na česte teističke argumente postojanja boga poput argumenta o dizajnu ili Pascalove opklade. Teoretski ateizam uglavnom je ontologija, i to filozofska ontologija.

Epistemološki argumenti

[uredi | uredi izvor]
Također pogledajte: Agnostički ateizam i Teološki nonkognitivizam

Epistemološki ateizam je stav da osobe ne mogu znati Boga ili odrediti postojanje Boga. Osnova epistemološkog ateizma je agnosticizam koji se može pojaviti u nekoliko oblika. U filozofiji imanencije, božanstvo je nerazdvojivo od svijeta, tako i u ljudskom umu, i da je svijest svake osobe zaključana u subjektu. Prema ovom obliku agnosticizma, ovo ograničenje perspektive sprječava bilo kakvo objektivno zaključivanje – sve od vjere u Boga, pa do tvrdnji u postojanje istog. Racionalistički agnosticizam Kanta i prosvjetiteljskog doba, jedino prihvata znanje koje je izvedeno iz ljudske racionalnosti; ova vrsta ateizma smatra da bogovi principijalno nisu primjetni i da se baš zbog toga ne može znati postoje li. Skepticizam, koji se zasniva na idejama Davida Humea, smatra da je potpuna sigurnost u postojanje nečeg nemoguće, tako da nikada ne možemo zasigurno znati postoje li božanstva ili ne. Međutim, Hume je također smatrao da ovakve neprimjetne metafizičke koncepte treba odbaciti po principu "sofistike i iluzije".[64] Sporno je određivanje podjele agnosticizma prema ateizmu; također se može smatrati kao nezavisan osnovni pogled na svijet.[61]

Drugi argumenti ateizma koji se mogu svrstati u epistemološke ili ontološke, sadrže logički pozitivizam i ignosticizam, ističu beznačajnost osnovnih termina poput "Bog" i izjava kao što su "Bog je svemoguć". Teološki nonkognitivizam smatra da izjava "Bog postoji" ne iskazuje nikakav prijedlog, već je besmislena ili kognitivno beznačajna. Obje strane raspravljale su o tome je li moguće svrstati ove osobe u neku vrstu ateizma ili agnosticizma. Filozofi poput A. J. Ayera i Theodorea M. Drangea odbacuju obje kategorije i smatraju da obje prihvataju izjavu "Bog postoji" kao prijedlog; umjesto da ih svrstaju u jednu od ove dvije kategorije, svrstavaju ih u novu kategoriju nonkognitivizma.[65][66]

Metafizički argumenti

[uredi | uredi izvor]
Također pogledajte: Monizam i Fizikalizam

Jedan autor piše:

"Metafizički ateizam... obuhvata sve doktrine koje vjeruju u metafizički monizam (homogenost stvarnosti). Metafizički ateizam može se svrstati u dvije kategorije: a) apsolutni – izričito odbijanje postojanja Boga u pogledu materijalističkog monizma (svih materijalističkih trendova, kako drevnog, tako i modernog vremena); b) relativni – implicitno odbijanje Boga u svim filozofijama koje smatraju da, iako je prihvaćeno postojanje apsolutnog bića, to apsolutno biće ne može posjedovati bilo kakve atribute koji se mogu pripisati Bogu, bilo da je to transcendentnost, lični karakter ili jedinstvo. Relativni ateizam povezuje se sa idealističkim monizmom (panteizmom, panenteizmom ili deizmom)."[67]

Epikuru se pripisuje prvo tumačenje problema zla. David Hume citira Epikuru kako postavlja argument u svom djelu iz 1779. Dijalozi o prirodnoj religiji:[68] "Želi li Bog zaustaviti zlo, ali ne može? Onda je nemoćan. Može li, a neće? Onda je zlonamjeran. Može li i hoće? Onda, otkud zlo u svijetu? Da li niti može niti hoće? Zašto ga onda zvati Bogom?"

Logički argumenti

[uredi | uredi izvor]
Također pogledajte: Argumenti protiv postojanja Boga, Problem zla i Argument nevjerovanja

Logički ateizam smatra da se raznim zamislima bogova, poput ličnog boga kršćanstva, pripisuju logično nedosljedne osobine. Ovi ateisti predstavljaju deduktivne argumente protiv postojanja Boga koji smatraju da postoji nedosljednost raznih osobina kao što su savršenost, položaj stvaraoca, nepromjenjivost, sveznanje, sveprisutnost, svemoć, sveblagonaklonost, transcendentnost, ličnost (kao osoba), nefizikalnost, pravednost i milost.[15]

Teodecijski ateisti vjeruju da svijet koji se doživljava ne može postojati pripisivanjem ovih osobina Bogu ili bogovima. Argumenti su im da ne može postojati sveznajuće, svemoguće i sveblagonaklono biće u svijetu u kojem postoji zlo i patnja i u kojem je mnogim ljudima božija ljubav skrivena.[17] Sličan argument pripisuje se i Budi, osnivaču budizma.[69]

Redukcioni prikazi religije

[uredi | uredi izvor]
Također pogledajte: Evolucionarno porijeklo religija, Evolucionarna psihologija religije i Psihologija religije

Filozofi poput Ludwiga Feuerbacha[70] i psihoanalitičara Sigmunda Freuda smatraju da su Bog i druga religijska vjerovanja ljudska tvorevina napravljena u svrhu zadovoljavanja raznih psiholoških i emocionalnih želja ili potreba. Mnogi budisti dijele ovaj stav razmišljanja.[71] Karl Marx i Friedrich Engels su, pod utjecajem djela Feuerbacha, smatrali da su Bog i religija društvene funkcije koje moćni ljudi koriste da bi ugnjetavali radničku klasu. Mihail Bakunjin tvrdi da "ideja Boga implicira odricanje ljudskog razuma i pravednosti; najuvjerljivija je negacija ljudskih sloboda i moguće je da završi porobljavanjem čovječanstva, kako u teoriji, tako i u praksi". Preokrenuo je Voltaireov poznati aforizam koji glasi "da Bog ne postoji, trebalo bi ga izmisliti" na "da Bog zaista postoji, trebalo bi ga ukinuti".[72]

Ateizam u religijama

[uredi | uredi izvor]
Također pogledajte: Neteističke religije

Ateizam je prihvaćen u nekim religijskim i spiritualnim vjerskim sistemima poput u hinduizmu, džainizmu, budizmu, sinteizmu, raëlizmu[73] i novopaganskim pokretima[74] poput Wicce.[75] Astičke škole hinduizma vjeruju da je ateizam ispravan put ka mokši (oslobođenje iz vječnog toka) ali je znatno težak jer ateist na svom putovanju ne može očekivati nikakvu božansku pomoć.[76] džainizam vjeruje da je svemir beskrajan i da nema potrebe za stvaraoca. Međutim, smatra se da Tirthankari mogu prekoračiti prostor i vrijeme[77] i biti moćniji od boga Indre.[78] Sekularni budizam ne podržava vjeru u bogove. Raniji budizam imao je ateističke elemente jer se na Budinom putu nisu spominjali bogovi. Kasnije varijante budizma smatraju da je Buda zapravo Bog i da pristalice mogu dobiti slične osobine bogova; također duboko poštuju Bodisatve[79] i koncept vječnog Bude.

Ateističke filozofije

[uredi | uredi izvor]
Također pogledajte: Ateistički egzistencijalizam i Sekularni humanizam

Aksiološki ili konstruktivni ateizam odbacije postojanje bogova i zamijenjuje ga sa "samovoljnošću" poput ljudske prirode. Ova vrsta ateizma više voli ljudsku prirodu kao najveći izvor morala i vrijednosti, te dozvoljava da se moralni problemi riješe bez prizivanja Boga. Marx i Freud su koristili ovaj argument kako bi prenijeli poruke oslobođenja, potpunog razvoja i nesputane sreće.[61] Jedna od najčešćih kritika ateizma baš je suprotna od ove i glasi da će odbacivanje postojanja božanstava dovesti do moralnog relativizma, što će dalje dovesti da osobe nemaju moralne ili etičke osnove za svoje radnje[80] ili će dovesti do spoznanja da je život beznačajan i jadan.[81] Blaise Pascal je ovaj pogled opisivao u svojoj kolekciji dijela Pensées (doslovno "Misli").[82]

Francuski filozof Jean-Paul Sartre izjašnjavao se kao predstavnik "ateističkog egzistencijalizma"[83] te je bio manje zabrinut o odbijanju postojanja Boga već se više usredočavao na izjavu da "čovjek treba ... da nađe sam sebe i da razumije da ga ništa ne može spasiti od samog sebe, čak ni važeći dokazi postojanja Boga."[84] Sartre je rekao da je posljedica njegovog ateizma to što "ako Bog ne postoji, postoji bar jedno biće kog kojega postojanje prethodi suštini - biće koje postoji prije nego što ga može definirati bilo kakav koncept i da je ovo biće čovjek."[83] Sartre je opisao praktične posljedice ovog ateizma u tome da ovo znači da nema a priori pravila, odnosno apsolutnih vrijednosti koje se mogu koristiti za određivanje ljudskog ponašanja i da su svi ljudi "prokleti" na izmišljanje vlastitih pravila, što bi značilo da je "čovjek" na kraju "odgovoran za sve što uradi."[85]

Ateizam, religija i moral

[uredi | uredi izvor]
Također pogledajte: Ateizam i religija, Kritike ateizma, Sekularna etika i Sekularni moral

Povezanost sa pogledima na svijet i društvenim ponašanjem

[uredi | uredi izvor]

Sociolog Phil Zuckerman analizirao je prethodna istraživanja društvenih nauka o sekularizmu i nevjerovanju, te je zaključio da je društveno blagostanje u pozitivnoj korelaciji sa ireligijom. Ustanovio je da je znatno manje ateizma i sekularizma u siromašnijim nacijama (pogotovu u Africi i Južnoj Americi) u odnosu na bogatije industrijalizovane demokratije.[86][87] Njegova otkrića su se specifično odnosila na ateizam u SAD-u i uspoređivanje religijoznih osoba u SAD-u sa "ateističkim i sekularnim osobama". Ustanovio je da su ateističke i sekularne osobe manje nacionalističke, predrasudne, antisemitske, rasističke, dogmatične, etnocentrične, zatvorena uma i manje autoritatorne, odnosno manje diktatorske, te da je u saveznim državama sa najvećim postotkom ateizma stepen kriminala niži od prosjeka. U najviše religioznim saveznim državama, stepen kriminala viši je od prosječnog.[88][89]

Ateizam i ireligija

[uredi | uredi izvor]
Budizam se ponekad opisuje kao neteistička religija zbog nedostatka stvaraoca u budizmu, ali takav pogled može biti prejednostavan.[90]

Za osobe koje se izjasne kao ateistima, pretpostavlja se da su ireligiozne, mada neke sekte unutar većih religija odbacuju postojanje ličnog stvaraoca.[91] U posljednje vrijeme, pojedine religijske denominacije primijetile su sve veći broj ateističkih sljedbenika kao, naprimjer, u ateističkom ili humanističkom judaizmu[92][93] ili kod kršćanskih ateista.[94][95][96]

Najstrožiji opis pozitivnog ateizma ne govori o bilo kakvim drugim vjerovanja osim nevjerovanja u bilo koja božanstva tako da u tom pogledu, ateisti bi mogli imati bilo kakva druga duhovna vjerovanja. Zbog istog razloga, ateisti mogu imati različite interpretacije etičkih vjerovanja koje se protežu od moralnog univerzalizma humanizma, koji govori da bi se moralni kodeks ponašanja trebao odnositi na sve osobe, do moralnog nihilizma, koji smatra da je moral besmislen.[97]

Filozofi poput Slavoja Žižeka,[98] Alaina de Bottona,[99] Alexandra Barda i Jana Söderqvista[100] svi drže pogled da ateisti trebaju povratiti religiju kao vrstu prkosa protiv teizma, odnosno da ne bi ostavili religiju kao neželjeni monopol teista.

Božanska zapovijed protiv etike

[uredi | uredi izvor]

Prema Platonovoj Eutifronovoj dilemi, uloga bogova u određivanju šta je dobro a šta je loše bespotrebna je ili u potpunosti proizvoljna. Argument da moral mora poticati od Boga i ne može postojati bez mudrog tvorca česta je pojava i to više u političkim nego u filozofskim debatama.[101][102][103] Moralna shvatanja poput "ubijanje je loša stvar" smatraju se božijim zakonima te zahtijevaju da ih odluči božanski sudija ili božanski advokat. Međutim, mnogi ateisti tvrde da tretiranje morala kroz legalni sistem proizvodi nevažeću analogiju i da moral ne zavisi od advokata u istom smislu u kojem zakoni zavise od advokata i sudija.[104] Friedrich Nietzsche je vjerovao u moral koji nije bio povezan sa teističkim vjerovanjem, te je izjavio da moral koji se bazira na Boga "ima istinitu vrijednost samo na osnovu Boga, odnosno može biti aktivan ili poništen samo na osnovu vjere u Boga."[105][106][107]

Postoje normativni etički sistemi koji ne zahtijevaju da im principe i zakone uruči neko božanstvo. Neki od ovih sistema mogu biti sistemi etike vrline, društvene komunikacije, Kantove etike, utilitarizma i objektivizma. Sam Harris je predložio da moralno pravljenje pravila nije problem koji se može samo istraživati u filozofiji, nego ga možemo prakticirati i u nauci morala. Međutim, bilo kakav sličan naučni sistem morao bi odgovoriti na kritike koje nalaže naturalistička logička greška.[108]

Filozofi poput Susane Neiman[109] i Juliana Bagginija[110] (između ostalim) smatraju da etičko ponašanje na osnovu komande božanskog bića nije istinito etičko ponašanje već samo slijepa poslušnost. Baggini govori da ateizam ima superiornu osnovu etike pošto smatra da je potrebna moralna osnova koja se proširuje van religijskih zapovjednih riječi kako bi se proučio moral samih zapovijedi—da bi se moglo odrediti da li je, naprimjer, moralno dati zapovijed "nećeš krasti" ako nega religija uči suprotno a jedna upravo ovo i da ateisti, upravo zato, imaju prednost oko određivanja šta je ispravnije.[111] Savremeni britanski filozof Martin Cohen naveo je historijske primjere kada su se koristili dijelovi Biblije za zaustavljanje mučenja i ropstva kao dokaz da religiozne zapovijedi prate političke i društvene normale, a ne obrnuto, ali je također spomenuo da se slična tendencija može pripisati navodno nepristranim i objektivnim filozofima.[112] Cohen proširuje svoj argument u svom djelu Political Philosophy from Plato to Mao (bosanski: politička filozofija od Platona do Maa) u kojem govori da je Kur'an igrao ulogu u ovjekovječenju društvenih kodeksa iz ranog 7. stoljeća uprkos promjenama sekularnog društva.[113]

Opasnosti religije

[uredi | uredi izvor]
Također pogledajte: Kritike religije

Pojedini istaknuti ateisti—u novije vrijeme Christopher Hitchens, Daniel Dennett, Sam Harris i Richard Dawkins sljedivši slične mislioce poput Bertranda Russella, Roberta G. Ingersolla, Voltairea i književnika Joséa Saramaga—kritikovali su religije, navodivši razne štetne aspekte religijskih praksi i doktrina.[114]

Karl Marx

Njemački politički teoretičar i sociolog iz 19. stoljeća Karl Marx kritikuje religiju kao "izdah potlačenog bića, srcem svijeta bez srca i dušom bezdušnog svijeta. To je opijum ljudi." Nastavlja "Uklanjanje religije kao iluzije sreće je zapravo želja ljudi za istinitu sreću. Da ih zamolio da odbace svoje iluzije o svom stanju bi značilo da ih moramo zamoliti da odbace stanje koje zahtjeva iluziju. Kritika religije je, upravo zato, u embironu, kritika vala suza u kojima je religija oreol.[115] Lenjin je rekao da je "svaka religijska ideja i svaka ideja Boga "neizrječivo podla ... u najgorem pogledu, 'zaraza' najodvratnije vrste. Milioni grijehova, prljavih dijela, nasilja i fizičkih zaraza ... opet su manje opasniji od suptilne, duhovne ideje Boga odjevene u najpametnije ideološke kostime ..."[116]

Sam Harris kritikuje oslanjanje zapadnih religija na božanstveni autoritet kao kreditiranje autoritarnosti i dogmatizma. Postoji korelacija između religijskog fundamentalizma i spoljašnjih religija (u kojima se religija upražnjava kako bi se dobili skriveni interesi)[117] i autoritarnosti, dogmatizma i predrasuda.[118] Ovi argumenti—zajedno sa historijskim događajima koji se koriste za demonstraciju opasnosti religije poput krstaških ratova, inkvizicije, suđenja vještica i terorističkih napada—koriste se kao odgovor na tvrdnje da je vjerovanje u religiji ima blagotvorne efekte.[119] Vjernici pružaju protuargumente koji tvrde da režimi koji su koristili ateizam, poput Sovjetskog Saveza, također doprinose masovnim ubistvima.[120][121] Kao odgovor na ovu tvrdnju, ateisti poput Sama Harrisa i Richarda Dawkinsa govore da užasne prizore koje je počinio Staljin nije proizveo ateizam već dogmatički marksizam i da, mada je tačno da su Staljin i Mao bili ateisti, svoja djela nisu učinili u ime ateizma.[122][123]

Etimologija

[uredi | uredi izvor]
Prikazana je grčka riječ αθεοι (atheoi), baš kako se pojavljuje na Poslanici Efežanima (u stihu Biblije 2:12) u ranom 3. stoljeću na papirusu 46. Najčešće se prevodi kao "[oni koji su] bez Boga."[124]

U ranom starogrčkom, pridjev atheos (ἄθεος, od prefiksa ἀ- θεός "Bog") značio je "bezbožan". Prvobitno se koristio kao termin osude te je značio "grešan" ili "sraman" odnosno, označavao je nekoga bez poštovanja. U 5. stoljeću prije n. e, riječ se počela koristiti za aktivno stanje bezbožništva u smislu "ukidanja odnosa sa bogovima" ili "odbijanje bogova". Nakon toga se pojavio termin ἀσεβής (asebēs) koji je označao osobe koje su bez poštovanja odbijale bogove ili nepoštovale lokalne bogove, čak i ako su vjerovali u druge bogove. Moderne verzije klasičnih tekstova ponekad prevode átheos kao "ateistički". Kao apstraktna imenica, postojala je također i ἀθεότης (atheotēs) ili "ateizam". Ciceron je transkribovao grčku riječ u latinsku átheos. Termin se počeo često koristiti u debatama između ranijih kršćana i helenista te su je obe strane koristile u pogrdnom smislu.[12]

Termin ateist (od francuskog athée) u smislu "onaj koji ... odbacije postojanje Boga ili bogova"[125] predatira riječ atheism u engleskom koja je prvi put pronađena 1566.[126] i ponovo 1571.[127] Termin ateist kao oznaka za praktično bezbožništvo najranije se počela koristiti u tom smislu 1577.[128] Termin ateizam je izveden od francuskog athéisme[129] i pojavljuje se u engleskom jeziku od 1587.[130] Ranije dijelo iz 1534. koristilo je termin atheonism.[131][132] Slične riječi su se pojavile kasnije: deist 1621,[133] teist 1662,[134] deizam 1675.[135] i teizam 1678.[136] "Deist" i "deizam" su, u to vrijeme, već nosili moderno značenje riječi. Termin teizam se pojavio da bi se suprostavio sa riječju deizam.

Karen Armstrong piše da "za vrijeme šesnaestog i sedamnaestog stoljeća, riječ 'ateist' i dalje se isključivo odnosila na polemike ... Termin 'ateist' je bila uvreda. Niko nije ni pomišljao da se sam izjasni kao ateista."

Ateizam se prvi put koristi za opis vlastitog javno priznatog nevjerovanja u Boga pri kraju 18. stoljeća u Evropi. Pogotovo se koristio za opis nevjerovanja u Boga Abrahamaskih religija.[137] Globalizacija je, za vrijeme 20. stoljeća, prirodala proširenju termina da znači "nevjerovanje u sva božanstva" mada je i dalje česta pojava u zapadnom svijetu da se riječ ateizma jednostavno samo odnosi na "nevjerovanje u Boga."[46]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Iako se pojava termina ateizam prvi put javlja u Francuskoj u 16. stoljeću,[129][130] ideje koje bi se danas prepoznale kao ateističke su zapisane sve iz vedskog perioda i antike.

Rane indijske religije

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Ateizam u hinduizmu

Ateističke ideje su pronađene u ranim indijskim školama i postojale su za vrijeme vedizma.[138] Od šest pravovjernih škola indijske filozofije, najstarija škola Samkhya ne prihvata Boga, te ranija Mimamsa također nije prihvaćala ideje o Bogu.[139] Najizričitja ateistička filozofska škola Indije u 6. stoljeću prije n. e. je bila izričito materijalistička i anti-teistička Cārvāka škola (koja se još naziva Nastika ili Lokaiata). Slična je grčkoj kirenskoj školi. Ova grana indijske filozofije se klasificira kao heterodoksna zbog svog odbijanja autoriteta Vede i upravo zato ne se smatra dio šest pravovjernih škola hinduizma, ali ju je važno spomenuti kao dokaz materijalističkog pokreta unutar hinduizma.[140] Chatterjee i Datta objašnjavaju kako je naše razumijevanje Cārvākvske filozofije fragmentovano i uglavnom se osniva na kritici ideja drugih škola, te da nije bila tradicija življenja:

"Iako je materijalizam u određenoj formi uvijek bio prisutan u Indiji, i reference za njegovo prisustvo se mogu pronaći u Vedama, budističkoj literaturi, epovima kao i u kasnijim filozofskim djelima, ne pronalazimo nikakav sistematski rad na materijalizmu niti bilo kakvu drugu organiziranu školu pratioca kao što ih posjeduju druge filozofske škole. Međutim, gotovo svako djelo ostalih škola dotiče se materijalističkih stavova u smislu njihovog opovrgavanja. Naše znanje indijskog materijalizma se prvenstveno oslanja na ova djela."[141]

Ostale indijske filozofije koje se uopćeno smatraju ateističkim su klasična Samkhya i Mīmāṃsā. Odbijanje ličnog boga kao stvoritelja u Indiji se također može pronaći u džainizmu i budizmu.[142]

Antika

[uredi | uredi izvor]
U Platonovom djelu Odbrana Sokratova, Melet optužuje Sokrata (na slici) za bezbožništvo.

Korijeni zapadnog ateizma se javljaju u pre-Sokratovoj grčkoj filozofiji, mada se nisu pojavili na šire vidjelo sve do poznog Prosvjetiteljstva.[143] Grčki filozof Diagora iz 5. stoljeća prije n. e. poznat je kao "prvi ateist"[144] i citiran je u raznim djelima, poput u Ciceronovom djelu De Natura Deorum (bosanski: O prirodi bogova).[145] Anatomisti poput Demokrita pokušali su objasniti svijet u čisto materijalističkom pogledu bez ikakvog nadovezivanja na duhovni ili mistični svijet. Kritija je imao smatrao da je religija ljudska tvorevina napravljena samo kako bi preplašila ljude da slijede moralni kodeks,[146] te Prodiko također iznosi jasne ateističke poglede u svojim djelima. Filodem govori da je Prodiko vjerovao da su "bogovi popularnog mišljenja ne postoje, niti znaju išta više od primitivnog čovjeka, plodove zemlje ili doslovno bilo šta drugo što je dovelo do postojanja čovjeka." Protagora je ponekad pokazivao i jasne agnostičke poglede umjesto ateistički govoreći da "Što se tiče bogova, ne mogu ih okriti, bilo da li postoje ili ne ili u kakvom su obliku; postoji mnogo prepreka znanju, nejasnoća predmeta i sama kratkotrajnost ljudskog života."[147] Grčki filozofi iz 3. stoljeća prije n. e. Teodor Bezbožnik[145][148] i Straton[149] također nisu vjerovali u bogove.

Sokrat (c. 470–399 prije n. e.) nadovezivao se na Atinski javni način razmišljanja u vidu pre-Sokratske filozofije prema naturalističkom ispitivanju i odbacivanju božanskih objašnjenja za razna dešavanja. Njegova misao je bila pogrešno protumačena u Aristofanovom djelu Oblaci. Kasnije mu je suđeno, te je pogubljen na osnovu bezbožnosti i korupcije mladih. Na svom suđenju, Sokrat izričito odbacije da je bio ateist i savremena literatura nema razloga da sumnja u ovu tvrdnju.[150][151]

Euhemer (c. 300 prije n. e.) objavio je svoj pogled na bogove koji je glasio da su bogovi samo jedini obožavani vladari, osvajači i osnivači prošlosti i da njihovi kultovi i religije samo nastavljaju put nestalih kraljevstva i ranijih političkih struktura.[152] Iako izričito nije bio ateist, Euhemer je kritikovan zbog "širenja ateizma širom cijele zemlje uništavanjem bogova."[153]

Još jedna važna osoba za historiju ateizma bio je Epikur (c. 300 prije n. e). Koristeći se idejama Demokrita i atomista, zalagao se za materijalističku filozofiju u kojoj svemirom upravljaju zakoni šanse bez potrebe božanske intervencije (pogledati naučni determinizam). Iako je izjavio da božanstva postoje, smatrao je da nisu zainteresovana u ljudsko postojanje. Gol Epikurevaca bio je da dostignu mir uma i ovo su mogli da urade na jedan važan način – prikazujući strah gnjeva božanstava kao iracionalan. Epikurevci su također odbacivali postojanje života nakon smrti i potrebe plašenja božanske kazne nakon smrti.[154]

Rimski filozof Sekst Empirik smatrao je da bi trebalo obustaviti presude o skoro svim vjerovanjima—ovo je vrsta skepticizma koja je poznata kao pironizam ili pironski skepticizam—da ništa nije svojstveno zlo i da je mir uma (ataraksija) moguć uskraćivanjem presuda pojedinca. Njegova (relativno velika) kolekcija djela imala je značajan uticaj na kasnije filozofe.[155]

Značenje termina "ateist" značajno se promijenilo tokom perioda antike. Osobe koje nisu bili kršćani su označili rane kršćane kao ateiste zbog svog nevjerovanja u paganska božanstva.[156] Kršćani su pogubljeni zbog odbijanja vjerovanja u Rimske bogove i vladarskog kulta tokom perioda Rimskog carstva. Kad je kršćanstvo postala službena religija Rima pod vladavinom Teodizija I 381, hereza je postala kažnjivo djelo.[157]

Rani srednji vijek do renesanse

[uredi | uredi izvor]

Islamski svijet je prošao kroz period zlatnog doba tokom ranog srednjeg vijeka. Otvoreni racionalisti i ateisti su se počeli javljati u arapskim i perzijskim zemljama nakon povezanih napredaka u nauci i filozofiji. Neki od važniji ateista i racionalista bili su Muhammad al Warraq (u 7. stoljeću), Ibn al-Rawandi (827–911), Al-Razi (854–925) i Al-Maʿarri (973–1058). Al-Ma'arri je zapisivao, kao i učio, da je religija sama po sebi "bajka koju su izmislili drevni ljudi"[158] i da postoje "dvije vrste ljudi: oni sa mozgom i bez religije i oni sa religijom a bez mozga."[159] Iako su bili značajni pisci, nijedno njihovo djelo se ne može naći u modernim vremenima. Muslimanski branitelji su osobe od kojih dolazi većina sačuvanih citata i isječaka, pošto su ih pokušavali osporavati.[160] Razni drugi učenjaci Zlatnog doba su se nadovezivali racionalom mišlju i ateizmom, mada gledajući na današnje poglede prema ovom predmetu od strane islamskog svijeta i oskudan broj dokaza iz tog doba, tema zna biti sporna u današnje vrijeme.

Usvojenje ateističkih pogleda u Evropi bilo je znatno rijetko tokom ranog srednjeg kao i samog srednjeg vijeka (pogledati Drevna inkvizicija). Metafizika i teologija bila su dva interesa koja su se djelimično odnosila na religiju.[161] Međutim, bilo je pokreta unutar ovog perioda koji su doprinijeli heretičkim shvatanjima kršćanskog boga kao što su bili drugačiji pogledi na prirodu, transedentnost i mogućnost spoznaje kao i samog božijeg znanja. Osobe i grupe poput Ivana Skota Eurigena, Davida Dinanta, Almarica Bene i Bratstva slobodnog duha zadržavali su kršćanske tačke gledišta s panteističkim tendencijama. Nikola Kuzanski se držao forme fideizma koju je nazivao docta ignorantia ("naučeno neznanje") tvrdeći da je Bog iznad ljudskog razvrstavanja, tako da je naše znanje o njemu ograničeno samo na pretpostavke. William Ockham je inspirirao protumetafizičke tendencije svojim nominalističkim ograničenjima ljudskog znanja o pojedinim objektima te je navodio da ljudski intelekt ne može razumiti božansku suštinu. Ovaj pogled su proširili Ockhamovi sljedbenici poput Jovana Mirecourta i Nicole Autrecourta. Posljedična podjela između vjere i razuma kasnije je utjecala na radikalne i reformističke teologe poput Johna Wycliffea, Jana Husa i Martina Luthera.[161]

Renesansa je znatno puno toga uradila kako bi proširila obim slobodne misli i skeptičkog ispitivanja. Osobe poput Leonarda da Vincija počele su se baviti eksperimentima kako bi dobili razna objašnjenja i odbijati argumente osnovane na religijskom autoritetu. Drugi kritičari religije i crkve ovog doba bili su Niccolò Machiavelli, Bonaventure des Périers, Michel de Montaigne i François Rabelais.[155]

Rano moderno doba

[uredi | uredi izvor]

Historičar Geoffrey Blainey piše da je Reformacija otvorila put mnogim ateistima da napadaju autoritet katoličke crkve koja je zauvrat "tiho inspirirala druge smislioce da napadaju autoritet novih protestantskih crkava."[162] Deizam je dobio influentnost u Francuskoj, Prusiji i Engleskoj. Filozoj Baruch Spinoza je "najvjerovatnije bio prvi poznati 'polu-ateist' koji se tako nazvao u kršćanskom svijetu modernog doba", prema Blaineyu. Spinoza je vjerovao da zakoni prirode objašnjavaju radnje svemira. Godine 1661. objavio je svoje djelo Rasprava o Bogu, čovjeku i o čovjekovoj sreći.[163]

Kritika kršćanstva je postajala sve češća tokom 17. i 18. stoljeća, pogotovo u Francuskoj i Engleskoj. Prema savremenim izvorima, smatra se da je tamo postojala nelagodnost prema religiji. Neki protestantski mislioci poput Thomasa Hobbesa predlažu materijalističku filozofiju i skepticizam prema nadprirodnim događajima, dok je Spinoza odbacivao božansku pomisao, te ju je zamijenio panentističkim naturalizmom. Pred kraj 17. stoljeća, intelektualci poput Johna Tolanda počeli su javno prikazivati deizam, te je John ujedno prvi koristio termin "panteist".[164]

Prvi eksplicitni ateist bio je njemački religijski kritičar Matthias Knutzen, prema svojim djelima iz 1674.[165] Nasljedila su ga još dva eksplicitna ateistička pisca: poljski filozof Kazimierz Łyszczyński i francuski sveštenik Jean Meslier 1720-ih.[166] Drugi mislioci otvorenih ateističkih pogleda su se počeli javljati tokom 18. stoljeća poput Baron d'Holbacha, Jacquesa-Andréa Naigeona kao i drugi francuski materijalisti.[167] John Locke je suprotno ovome, mada je bio pristalica tolerancije, naglasio vlastima da ne toleriraju ateizam, vjerujući da će odbacivanje Božijeg postojanja dovesti do podrivanja društvenog poretka i da će dovesti do haosa.[168]

Filozof David Hume razvio je skeptičku epistemologiju koja se osnivala na empirizmu i filozofiji Immanuela Kanta koja je strogo preispitivala čak i samu pomisao mogućnosti metafizičkog znanja. Oba filozofa su podrivala metafizičku osnovu naturalističke teologije i kritikovala klasične argumente postojanja Boga.

Ludwig Feuerbachovo djelo Temelj kršćanstva (iz 1841) značajno će značajno utjecati na filozofe poput Engelsa, Marxa, Straussa, Nietzschea i Stirnera. Smatrao je da je Bog ljudska tvorevina i da su religiozne aktivnosti način ispunjenja želja. Zbog ovoga se smatra osnivačem moderne antropologije religije.

Blainey također navodi da, iako je Voltaire opširno bio smatran kao jak prinosnik ateističkog mišljenja tokom Revolucije, također je smatrao da će plašenje Boga dovesti do daljnjeg rasula te je rekao da "Ako Bog ne postoji, trebalo bi ga izmisliti."[169] U svom djelu iz 1790. 'Reflections on the Revolution in France' (bosanski: Pogled na Revoluciju u Francuskoj), Edmund Burke osuđuje ateizam pisajući o "književnoj spleci" koja je "prije nekoliko godina osnovala redovan plan za uništenje kršćanske religije. Ovo su pokušali sprovesti sa značajnom revnošću koja se dosada samo pokazala kod propagatora nekog sistema pobožnosti ... Ovi ateistički očevi također imaju vlastitu netrpeljivost ..." Međutim, Burke također navodi "čovjek je po svom ustavu religijska životinja" i da je "ateizam ne samo protiv našeg razuma, već naših instikta; i da ... ne može dugo trajati."[170]

Baron d'Holbach je bio značajna osoba tokom Prosvjetiteljstva u Francuskoj te je najpoznatiji po svom ateizmu i svojim mnogim djelima protiv religije, te je najpoznatije od njih Sistem prirode iz 1770, mada se tu nalazi i Otkrivanje kršćanstva. Jedan od ciljeva Francuske revolucije bila je rekonstrukcija i podređenost svećenstva u odnosu na državu kroz Civilni ustav svećenika. Pokušaj ustanovljenja ovog ustava doveo je do nasilja protiv svećenika i protjerivanja mnogih svećenika iz Francuske, što je sveukupno trajalo do Termidorske reakcije. Radikalni Jakobinci su preuzeli vlast 1793, što je dovelo do Jakobinske diktature. Jakobinci su bili deisti i uveli su Kult vrhovnog bića kao novu državnu religiju Francuske. Neki ateisti poput Jacquesa Héberta planirali su osnivanje Kulta razuma, koji je trebao biti oblik ateističke pseudoreligije sa oličavajućim bezbožničkim razumom. Doba Napoleona je dodatno institucionalizovala sekularizam Francuskog društva i izvela revoluciju u sjevernoj Italije u nadi da će dobiti povodljive republike.

Ateizam se istaknuo pod uticajem racionalističkih i slobodarskih filozofa u drugoj polovini 19. stoljeća. Mnogi njemački filozofi ovog razdoblja su odbacivali postojanje božanstava te su bili kritičari religije poput Ludwiga Feuerbacha, Arthura Schopenhauera, Maxa Stirnera, Karla Marxa i Friedricha Nietzschea.[171]

G. J. Holyoake je bio posljednja osoba (1842) koja je zarobljena zbog svojih ateističkih vjerovanja u Velikoj Britaniji.[172] Stephen Law navodi da je Holyoake "bio prva osoba koja je upotrijebila termin 'sekularizam'".[173]

1900–danas

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Marksizam i religija

Ateizam, pogotovo u obliku praktičnog ateizma, je uznapredovao u mnogim društvima u 20. stoljeću. Ateistička misao počela se priznavati u dugim, širim filozofijama poput ekzistencionalizma, objektivizma, sekularnog humanizma, nihilizma, anahrizma, logičkog pozitivizma, Marksizma, feminizma[174] i u opširnom naučnom i racionalističkom pokretu.

Državni ateizam se počeo pojavljivati u Istočnoj Evropi i Aziji tokom ovog doba, pogotovo u Sovjetskom savezu pod vladavinom Vladimira Lenjina i Josifa Staljina, te u komunističkoj Kini pod vladavinom Maa Zedonga. Ateistička i protureligiozna politika Sovjetskog saveza sadržavala je brojne zakonodavne akte kao što je zabrana religijskih institucija u školama i pojava Lige militantnih ateista.[175][176] Nakon Maa, kineska komunistička partija ostaje ateistička organizacija te regulira, mada ne zabranjuje u potpunosti, prakticiranje religije u današnjoj Kini.[177][178][179]

Naslovna strana SSSR-ovog časopisa lige militantnih ateista "Bezbožnik" iz 1929. Prikazuje uništenje bogova Abrahamskih religija kroz petogodišnji komunistički plan

Geoffrey Blainey piše da su "najopakiji svjetski lideri Drugog svjetskog rata bili ateisti i sekularisti koji su bili izričito neprijateljski prema judaizmu i kršćanstvu."[180] Međutim, Richard Madsen navodi da su Hitler i Staljin oba otvarali i zatvarali crkve kao vid političke probitačnosti te da je Staljin smanjio svoje protivljenje kršćanstvu kako bi poboljšao javno prihvatanje svog režima tokom rata.[181] Blackford i Schüklenk pišu da je "nesumnjivo je da je Sovjetski savez bio ateistička država i slično se može reći i za Maovu Kinu i Pol Potov fanatički režim Crvene Kmeri u Kambodži 1970-ih godina. Međutim, ovo ne prikazuje da su strahote koje su počinile ove totalitarističke diktature to učinile kao rezultat ateističkih vjerovanja, obavljene u ime ateizma ili su primarno uzrokovane ateističkim principima u formi komunizma."[182]

Logički pozitivizam i scijentizam omogućili su pojavu neopozitivizma, analitičke filozofije, strukturalizma i naturalizma. Neopozitivizam i analitička filozofija odbaciju klasični racionalizam i metafiziku te uvode izričiti empirizam i epistemološki nominalizam. Zagovornici poput Bertranda Russela izričito su odbacivali vjerovanja u Boga. Ludwig Wittgenstein je, u svom ranom djelu, pokušao odvojiti metafizički i natprirodni jezik iz racionalnog govora. A. J. Ayer je navodio neprovjerljivost i beznačajnost religijskih izjava, citirajući svoje prianjanje empirijskim naukama. Srodno primijenjenom skrukturalizmu Lévija-Straussa, religijski jezik se navodio kao izvor ljudske podsvjesti u odbacivanju svog transcedentalanog značenja. J. N. Findlay i J. J. C. Smart tvrdili su da je postojanje Boga logički nepotrebno. Naturalisti i materijalistički monisti poput Johna Deweya smatrali su prirodni svijet kao osnovu za sve stvari, time odbacujući postojanje Boga ili mogućnost besmrtnosti.[54][183]

Drugi razvoji

[uredi | uredi izvor]
Britanski filozof Bertrand Russell

Drugi lideri poput E. V. Ramasami Naickera (Periyara), poznatog ateističkog lidera Indije, borili su se protiv hinduizma i brahmina zbog diskriminacije i podjele osoba u ime kaste i religije.[184] Ovo je prikazano 1956. kad je dogovorio podizanje statuta hinduskog boga u skromnog predstavljanju te je dao protuteističke izjave.[185]

Ateist Vashti McCollum je bio tužitelj u predmetu Vrhovnog suda 1948. čija odluka je zaustavila religijsko obrazovanje u javnim školama u SAD-u.[186] Za Madalyn Murray O'Hair smatra se da je jedna od najuticajnih američkih ateista; izvela je predmet Murray v. Curlett Vrhovnom sudu 1963. koji je zabranio obaveznu molitvu u javnim školama.[187] Kao odgovor na teologički pokret Smrt Bogu, časopis Time je pitao "Je li Bog mrtav?",[188] citirajući da skoro pola svih osoba na svijetu živi pod antireligioznom silom te da milioni osoba u Africi, Aziji i Južnoj Americi nemaju spoznaju o kršćanskom pogledu teologije.[189] Anne Nicol Gaylor i njena kćerka Annie Laurie Gaylor su, 1976. u SAD-u, osnovale The Freedom From Religion Foundation (bosanski: Fondacija slobode od religije) koja se savezno proširila već 1978. Promovira razdvajanje crkve i države.[190][191]

Nakon pada Berlinskog zida, broj aktivnih antireligijskih režima drastično se smanjio. Timothy Shah sa Pew Foruma je, 2006, dao izjavu da "raste povjerenje svjetskog trenda većih religija koje su zasnovane na Bogu i pokretima na osnovi vjere kao i uticaj vis-à-vis sekularnih pokreta i ideologija."[192] Međutim, Gregory S. Paul i Phil Zuckerman ovo smatraju mitom te navode da je stvarna situacija više komplikovana i nijansirana.[193]

Anketa iz 2010. zaključila je da osobe koje se izjašnjavaju kao ateisti ili agnostici, u prosjeku znaju više o religiji nego sljedbenici ostalih većih religija. Nevjernici su imali bolje rezultate na pitanjima o načelima religije pa sve do protestantskih i katoličkih vjera. Jedino su sljedbenici mormonizma i judaizma imali slične rezultati kao ateisti i agnostici.[194]

Prva konferencija pod nazivom "Žene u sekularizmu" održana je 2012. u Arlingtonu, saveznoj državi Virginiji.[195] Sekularna žena je organizirana 2012. kao nacionalna organizacija čiji su fokus nereligiozne žene.[196] Ateistički pokret se također sve više počeo fokusirati na borbi protiv seksizma i seksulanog uznemiravanja unutar pokreta.[197] Jennifer McCreight (organizatorica Boobquakea) je, u augustu 2012, osnovala pokret unutar ateizma koji se naziva Ateizam Plus, ili A koji "pripisuje skepticizam svemu, uključujući društvenim problemima poput seksizma, rasizma, politike, siromaštva i kriminala."[198][199][200]

Prvi ateistički spomenik na imovini vlade SAD-a predstavljen je u sudnici okruga Bradford u Floridi 2013. Prikazana je granitna klupa od 680 kg i stubna ploča na kojoj su urezani citati Thomasa Jeffersona, Benjamina Franklina i Madalyn Murray O'Haire.[201][202]

Novi ateizam

[uredi | uredi izvor]
"Četiri konjanika protiv-apokalipse" (u smjeru kazaljke na satu od gornjeg lijevog ugla): Richard Dawkins, Christopher Hitchens, Daniel Dennett i Sam Harris.
Glavni članak: Novi ateizam

Novi ateizam je ime dodjeljeno pokretu ranog 21. stoljeća ateističkih pisaca koji su zagovarali pogled da "religija ne bi trebala biti tolerirana, već se treba uzvratiti, kritizirati i razotkriti razumnim argumentima kad god njen utjecaj raste."[203] Pokret se najčešće pripisuje Samu Harrisu, Danielu C. Dennettu, Richardu Dawkinsu, Victoru J. Stengeru i Christopheru Hitchensu.[204][205] Nekoliko najprodavanijih knjiga ovih autora (objavljenih od 2004. pa do 2007) koriste se kao osnova većeg dijela rasprave o novom ateizmu.[205]

Ovi ateisti se uopćeno žele odvojiti od masivnog političkog ateizma koji se javio i dobio nadmoć u određenim državama 20-og stoljeća. Razni autori, poput Harrisa, Denneta, Dawkinsa, Stengera i Hitchens govore da društvo treba krenuti prema ateizmu i navode primjere terorističkih napada motiviranog religijom na World Trade Center u New Yorku 11. septembra 2001, djelimično uspješne pokušaje instituta Discovery da se promijeni nastavni plan za biologiju i druge nauke kako bi se uključile ideje kreacionizma kao i podrška ovih ideja od strane tadašnjeg predsjednika SAD-a, George W. Busha 2005.[206]

Demografija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Demografija ateizma
Također pogledajte: Religioznost i obrazovanje
Postotak osoba u Evropskim državama koje su potvrdile izjavu "Nevjerujem da postoji bilo kakva duhovna i životna sila ili Bog." 2005)[207]

Teško je tačno odrediti broj ateista u svijetu. Ispitanici raznih religijskih anketa mogu definirati "ateizam" na različite načine, praviti razlike između ateizma, ireligije i neteističkih religijskih ili duhovnih vjerovanja.[208] Hindu ateist može za sebe reći da je Hindu, mada je u isto vrijeme i ateist.[209] Anketa Encyclopædiae Britannicae iz 2010. objavljuje postotak nereligioznih osoba svijeta kao 9,6%, te ateista oko 2,0%, te se većina ovih ateista nalazi u Aziji. Ova brojka nije brojila sljedbenike ateističkih religija poput budista.[210] Godišnja promjena ateizma od 2000. pa do 2010. bila je −0.17%.[210] Opširna brojka procjenjuje da postoji oko 1,1 milijardi ateista i agnostika.[211]

Gallupa anketa iz 2012. pod nazivom Global Index of Religiosity and Atheism (bosanski: Globalni indeks religioznosti i ateizma) izmjerila je postotke osoba koje se izjašnjavaju da su ili "religiozna osoba, nereligiozna osoba ili uvjeren ateist". Brojka "uvjerenih ateista" bila je 13%.[212] Prvih deset država u kojima je bilo najviše osoba koje su se izjašnjavale kao "uvjereni ateisti" bile su sljedeće (sa postocima u zagradama): Kina (47%), Japan (31%), Češka (30%), Francuska (29%), Južna Koreja (15%), Njemačka (15%), Holandija (14%), Austrija (10%), Island (10%), Australija (10%) i Irska (10%). Sljedećih deset zemalja i njihovi postoci prikazuju osobe koje su se izjasnile kao "religozne osobe": Gana (96%), Nigerija (93%), Armenija (92%), Fidži (92%), Makedonija (90%), Rumunija (89%), Irak (88%), Kenija (88%), Peru (86%) i Brazil (85%).[213]

Evropa. Prema istraživanju Eurobarometra 2010, postotak osoba svake države koji se složio sa izjavom "ne vjerujete da postoji bilo kakva duhovna i životna sila ili Bog" varirao je na sljedeći način (postotak osoba koje se slažu sa ovom izjavom naveden je u zagradama): Francuska (40%), Češka (37%), Švedska (34%), Holandija (30%), Estonija (29%) pa sve do najnižih postotaka u Poljskoj (5%), Grčkoj (4%), Kipru (3%), Malti (2%) i Rumuniji (1%), dok je prosječna vrijednost za Evropsku uniju bila 20%.[29] U još jednom Eurobarometrovom istraživanju iz 2012. o diskriminaciji u Evropskoj uniji, 16% ih se izjasnilo kao nevjernici/agnostici, dok se 7% osoba izjasnilo da su ateisti.[214] Prema Australijskom zavodu za statistiku, 22% Australijanaca "nije religiozno" što obuhvata ateiste.[215]

Prema istraživanju Pew Research Center-a 2012, 18,2% evropljana se smatra neučlanjeno u bilo kakvu religiju (što uključuje agnostike i ateiste).[216] U istom istraživanju se navodi da ove osobe sastavljaju većinu samo u dvije evropske države: Češkoj (75%) i Estoniji (60%).[216] Postoje još četiri države izvan Evrope koje imaju većinski dio ateističkih stanovnika, a to su: Sjeverna Koreja (71%), Japan (57%), Hong Kong (56%) i Kina (52%).[216]

U SAD-u, javilo se povećanje od 1% pa do 5% u samostalno proglašenom ateizmu u periodu od 2005. pa do 2012. i veći pad od 13% (što je od 73% pa do 60%) kod osoba koje se izjašnjavaju kao "religiozne."[217] Prema izvještaju Pew Research Center-a 2015, 3,1% odraslih stanovnika SAD-a smatraju se ateistama, što je porast u odnosu na 2007. i vrijednost od 1,6%. Zajedno sa osobama koje nisu učlanjene u bilo kakvu religiju, ateisti čine 13,6% stanovništva.[218]

Postotak ateista i agnostika širom svijeta.

Društvena ekonomija. Istraživanje je prikazalo pozitivnu vezu između nivoa obrazovanja i sekularizma uključujući ateizam u Americi.[88]

Prema izjavama evolucionog psihologa Nigela Barbera, ateizam se javlja u mjestima gdje se osobe osjećaju ekonomski sigurne, pogotovo u socijalnim demokratijama Evrope, pošto je manje nesigurnosti o budućnosti sa brojnim socijalnim sigurnosnim mrežama i boljem zdravstvu što dovodi do većeg kvaliteta života i dužeg životnog vijeka. U usporedbi sa ovim, u slabo razvijenim zemljama, gotovo da nema ateista.[219]

Ateizam i obrazovanje. Pismo objavljeno u časopisu Nature 1998. izvještava o anketi koja govori da je vjerovanje u ličnog boga ili u svijet nakon smrti dostiglo novi najniži nivo u Nacionalnoj akademiji nauka SAD-a sa 7,0% osoba koji u to vjeruju u poređenju na ukupno SAD stanovništvo od kojih 85% osoba vjeruje u spomenute stvari.[220] Ovo istraživanje su kritikovali Rodney Stark i Roger Finke zbog definicije vjerovanja u Boga. Definicija je glasila "Vjerujem u Boga kome se osoba može moliti u isčekivanju da će dobiti odgovor."[221]

Članak koji je objavio privatni istraživački univerzitet The University of Chicago Chronicle navodi da 76% ljekara u SAD-u vjeruje u Boga, što je više nego 7% naučnika gore prikazanih, mada je i dalje manje od 85% ukupnog stanovništva.[222] Još jedno istraživanje koje ocjenjuje religioznost kod naučnika koji su članovi Američke asocijacije za napredak nauke, pronašlo je da "malo više od pola naučnika (51%) vjeruje u neku vrstu božanstva ili više sile; specifično rečeno, 33% naučnika kažu da vjeruju u Boga, dok 18% naučnika kaže da vjeruju u kosmičkog duha ili višu silu."[223]

Frank Sulloway iz MIT-a i Michael Shermer iz Univerziteta Kalifornije sproveli su istraživanje te su utvrdili da od svih ispitanika (12% ih je imalo doktorate dok su 62% osoba bile osobe diplomirale sa fakulteta), 64% je vjerovalo u Boga te se javila korelacija koja govori da vjerske osude nestaju sa nivoom obrazovanja.[224]

Profesor Michael Argyle sa Oxforda je, 1958, analizirao sedam istraživanja koja su se bavila korelacijom između stava prema religiji i izmjerili inteligentnost srednjoškolaca i studenata u SAD-u. Iako je pronađena negativna korelacija, analiza nije indentificirala uzrok mada je naglasila faktore koji su mogli učestvovati u korelaciji kao što su diktatorska porodična prošlost i društvena ekonomska klasa.[225] Sociolog Philip Schwadel utvrdio je da sa rastom nivoa obrazovanja, također raste i nivo učestvovanja u religijama u svakodnevnici, mada se također javlja korelacija za veću toleranciju ateističkog javnog protivljenja religiji i za veći nivo skepticizma "ekskluzivističkih religijskih pogleda i doslovnosti Biblije."[226] Druga istraživanja također su se bavila analiziranjem veze religioznosti sa inteligencijom; u meta analizi, 53 od 63 istraživanja pokazalo je negativnu korelaciju sa religioznošću, dok je 35 od 53 došlo do statističkog značaja, te je 10 istraživanja pokazalo pozitivnu korelaciju, od čega su dva istraživanja došla do statističkog značaja.[227]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Bilješke

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Nielsen 2013: "Instead of saying that an atheist is someone who believes that it is false or probably false that there is a God, a more adequate characterization of atheism consists in the more complex claim that to be an atheist is to be someone who rejects belief in God for the following reasons ... : for an anthropomorphic God, the atheist rejects belief in God because it is false or probably false that there is a God; for a nonanthropomorphic God ... because the concept of such a God is either meaningless, unintelligible, contradictory, incomprehensible, or incoherent; for the God portrayed by some modern or contemporary theologians or philosophers ... because the concept of God in question is such that it merely masks an atheistic substance—e.g, "God" is just another name for love, or ... a symbolic term for moral ideals."
  2. ^ Edwards 2005: "On our definition, an 'atheist' is a person who rejects belief in God, regardless of whether or not his reason for the rejection is the claim that 'God exists' expresses a false proposition. People frequently adopt an attitude of rejection toward a position for reasons other than that it is a false proposition. It is common among contemporary philosophers, and indeed it was not uncommon in earlier centuries, to reject positions on the ground that they are meaningless. Sometimes, too, a theory is rejected on such grounds as that it is sterile or redundant or capricious, and there are many other considerations which in certain contexts are generally agreed to constitute good grounds for rejecting an assertion."
  3. ^ Rowe 1998: "As commonly understood, atheism is the position that affirms the nonexistence of God. So an atheist is someone who disbelieves in God, whereas a theist is someone who believes in God. Another meaning of 'atheism' is simply nonbelief in the existence of God, rather than positive belief in the nonexistence of God. ... an atheist, in the broader sense of the term, is someone who disbelieves in every form of deity, not just the God of traditional Western theology."
  4. ^ Harvey, Van A. Agnosticism and Atheism, in Flynn 2007, str. 35: "The terms ATHEISM and AGNOSTICISM lend themselves to two different definitions. The first takes the privative a both before the Greek theos (divinity) and gnosis (to know) to mean that atheism is simply the absence of belief in the gods and agnosticism is simply lack of knowledge of some specified subject matter. The second definition takes atheism to mean the explicit denial of the existence of gods and agnosticism as the position of someone who, because the existence of gods is unknowable, suspends judgment regarding them ... The first is the more inclusive and recognizes only two alternatives: Either one believes in the gods or one does not. Consequently, there is no third alternative, as those who call themselves agnostics sometimes claim. Insofar as they lack belief, they are really atheists. Moreover, since absence of belief is the cognitive position in which everyone is born, the burden of proof falls on those who advocate religious belief. The proponents of the second definition, by contrast, regard the first definition as too broad because it includes uninformed children along with aggressive and explicit atheists. Consequently, it is unlikely that the public will adopt it."
  5. ^ Simon Blackburn, izd. (2008). "atheism". The Oxford Dictionary of Philosophy (izd. 2008). Oxford: Oxford University Press. Pristupljeno 8. 6. 2015. "Either the lack of belief that there exists a god, or the belief that there exists none. Sometimes thought itself to be more dogmatic than mere agnosticism, although atheists retort that everyone is an atheist about most gods, so they merely advance one step further".
  6. ^ Većina rječnika (pogledati OneLook pretragu za "ateizam") prvo navode jednu od užih definicija.
    • Runes, Dagobert D.(editor) (1942). Dictionary of Philosophy. New Jersey: Littlefield, Adams & Co. Philosophical Library. ISBN 0-06-463461-2. Pristupljeno 8. 6. 2015. (a) the belief that there is no God; (b) Some philosophers have been called "atheistic" because they have not held to a belief in a personal God. Atheism in this sense means "not theistic". The former meaning of the term is a literal rendering. The latter meaning is a less rigorous use of the term though widely current in the history of thoughtCS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link) – entry by Vergilius Ferm
  7. ^ "Atheism". Oxford Dictionaries. Oxford University Press. Arhivirano s originala, 11. 9. 2016. Pristupljeno 17. 5. 2015.
  8. ^ "Definitions: Atheism". Department of Religious Studies, University of Alabama. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  9. ^ a b Oxford English Dictionary (2nd izd.). 1989. Belief in a deity, or deities, as opposed to atheism
  10. ^ "Merriam-Webster Online Dictionary". Arhivirano s originala, 14. 5. 2011. Pristupljeno 17. 5. 2015. ...belief in the existence of a god or gods...
  11. ^ Smart, J. J. C. "Atheism and Agnosticism". The Stanford Encyclopedia of Philosophy (proljećno izdanje 2013). Pristupljeno 8. 6. 2015.
  12. ^ a b Drachmann, A. B. (1977) [1922]. Atheism in Pagan Antiquity. Chicago: Ares Publishers. ISBN 0-89005-201-8. Atheism and atheist are words formed from Greek roots and with Greek derivative endings. Nevertheless they are not Greek; their formation is not consonant with Greek usage. In Greek they said átheos and atheotēs; to these the English words ungodly and ungodliness correspond rather closely. In exactly the same way as ungodly, átheos was used as an expression of severe censure and moral condemnation; this use is an old one, and the oldest that can be traced. Not till later do we find it employed to denote a certain philosophical creed. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  13. ^ Armstrong 1999.
  14. ^ Hancock, Ralph (1996). The Legacy of the French Revolution. Lanham, United States: Rowman and Littlefield Publishers. str. 22. ISBN 978-0847678426. Pristupljeno 17. 8. 2015.
  15. ^ a b c Razni autori. "Logical Arguments for Atheism". The Secular Web Library. Internet Infidels. Pristupljeno 2. 10. 2012.
  16. ^ Shook, John R. "Skepticism about the Supernatural" (PDF). Pristupljeno 17. 5. 2015.
  17. ^ a b Drange, Theodore M. (1996). "The Arguments From Evil and Nonbelief". Secular Web Library. Internet Infidels. Pristupljeno 6. 4. 2015.
  18. ^ Honderich, Ted (Ed.) (1995). "Humanism". The Oxford Companion to Philosophy. Oxford University Press. str. 376. ISBN 0-19-866132-0.
  19. ^ Fales, Evan. Naturalism and Physicalism, u Martin 2006, str. 122–131 harvnb error: multiple targets (2×): CITEREFMartin2006 (help).
  20. ^ Baggini 2003, str. 3–4.
  21. ^ Stenger 2007, str. 17–18, citing Parsons, Keith M. (1989). God and the Burden of Proof: Plantinga, Swinburne, and the Analytical Defense of Theism. Amherst, New York: Prometheus Books. ISBN 978-0-87975-551-5.
  22. ^ Zuckerman, Phil (2007). Martin, Michael T (ured.). The Cambridge Companion to Atheism. Cambridge, England: Cambridge University Press. str. 56. ISBN 978-0-521-60367-6. OL 22379448M. Pristupljeno 17. 5. 2015.
  23. ^ "Religiosity and Atheism Index" (PDF). Zurich: WIN/GIA. 27. 7. 2012. Arhivirano s originala (PDF), 21. 10. 2013. Pristupljeno 17. 5. 2015.
  24. ^ "New Survey Shows the World's Most and Least Religious Places". NPR. 13. 4. 2015. Pristupljeno 17. 5. 2015.
  25. ^ "UK among most secular nations". BBC News. 26. 2. 2004. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  26. ^ "Worldwide Adherents of All Religions by Six Continental Areas, Mid-2007". Encyclopædia Britannica. 2007. Pristupljeno 8. 6. 2015.
    • 2.3% Atheists: Persons professing atheism, skepticism, disbelief, or irreligion, including the militantly antireligious (opposed to all religion).
    • 11.9% Nonreligious: Persons professing no religion, nonbelievers, agnostics, freethinkers, uninterested, or dereligionized secularists indifferent to all religion but not militantly so.
  27. ^ "Religious Views and Beliefs Vary Greatly by Country, According to the Latest Financial Times/Harris Poll". Financial Times/Harris Interactive. 20. 12. 2006. Arhivirano s originala, 23. 7. 2013. Pristupljeno 17. 5. 2015.
  28. ^ Zuckerman, Phil. "Atheism, Secularity, and Well-Being: How the Findings of Social Science Counter Negative Stereotypes and Assumptions" (PDF). Pitzer College, Claremont, Kalifornija: Blackwell Publishing Ltd. Arhivirano s originala (PDF), 6. 8. 2014.
  29. ^ a b Social values, Science and Technology (PDF). Directorate General Research, European Union. 2010. str. 207. Arhivirano (PDF) s originala, 30. 4. 2011. Pristupljeno 17. 5. 2015.
  30. ^ "Atheism". Encyclopædia Britannica. 1911. Arhivirano s originala, 12. 5. 2011. Pristupljeno 8. 6. 2015. The term as generally used, however, is highly ambiguous. Its meaning varies (a) according to the various definitions of deity, and especially (b) according as it is (I) deliberately adopted by a thinker as a description of his own theological standpoint, or (II) applied by one set of thinkers to their opponents. As to (a), it is obvious that atheism from the standpoint of the Christian is a very different conception as compared with atheism as understood by a Deist, a Positivist, a follower of Euhemerus or Herbert Spencer, or a Buddhist.
  31. ^ Martin 1990, str. 467–468 harvnb error: multiple targets (2×): CITEREFMartin1990 (help): "In the popular sense an agnostic neither believes nor disbelieves that God exists, while an atheist disbelieves that God exists. However, this common contrast of agnosticism with atheism will hold only if one assumes that atheism means positive atheism. In the popular sense, agnosticism is compatible with negative atheism. Since negative atheism by definition simply means not holding any concept of God, it is compatible with neither believing nor disbelieving in God."
  32. ^ Flint 1903, str. 49–51: "The atheist may however be, and not unfrequently is, an agnostic. There is an agnostic atheism or atheistic agnosticism, and the combination of atheism with agnosticism which may be so named is not an uncommon one."
  33. ^ Holland, Aaron (1. 4. 1882). Agnosticism, in Flynn 2007, str. 34: "It is important to note that this interpretation of agnosticism is compatible with theism or atheism, since it is only asserted that knowledge of God's existence is unattainable."
  34. ^ a b Martin 2006, str. 2 harvnb error: multiple targets (2×): CITEREFMartin2006 (help): "But agnosticism is compatible with negative atheism in that agnosticism entails negative atheism. Since agnostics do not believe in God, they are by definition negative atheists. This is not to say that negative atheism entails agnosticism. A negative atheist might disbelieve in God but need not."
  35. ^ Barker 2008, str. 96: "People are invariably surprised to hear me say I am both an atheist and an agnostic, as if this somehow weakens my certainty. I usually reply with a question like, "Well, are you a Republican or an American?" The two words serve different concepts and are not mutually exclusive. Agnosticism addresses knowledge; atheism addresses belief. The agnostic says, "I don't have a knowledge that God exists." The atheist says, "I don't have a belief that God exists." You can say both things at the same time. Some agnostics are atheistic and some are theistic."
  36. ^ Besant, Annie. Why Should Atheists Be Persecuted?. in Bradlaugh et al. 1884, str. 185–186: "The Atheist waits for proof of God. Till that proof comes he remains, as his name implies, without God. His mind is open to every new truth, after it has passed the warder Reason at the gate."
  37. ^ Holyoake, George Jacob (1842). "Mr. Mackintosh's New God". The Oracle of Reason, Or, Philosophy Vindicated. 1 (23): 186. On the contrary, I, as an Atheist, simply profess that I do not see sufficient reason to believe that there is a god. I do not pretend to know that there is no god. The whole question of god's existence, belief or disbelief, a question of probability or of improbability, not knowledge.
  38. ^ Nielsen 2013: "atheism, in general, the critique and denial of metaphysical beliefs in God or spiritual beings. As such, it is usually distinguished from theism, which affirms the reality of the divine and often seeks to demonstrate its existence. Atheism is also distinguished from agnosticism, which leaves open the question whether there is a god or not, professing to find the questions unanswered or unanswerable."
  39. ^ "Atheism". Encyclopædia Britannica Concise. Merriam Webster. Pristupljeno 8. 6. 2015. Critique and denial of metaphysical beliefs in God or divine beings. Unlike agnosticism, which leaves open the question of whether there is a God, atheism is a positive denial. It is rooted in an array of philosophical systems.
  40. ^ "Atheism". Encyclopædia Britannica. 1911. Arhivirano s originala, 12. 5. 2011. Pristupljeno 8. 6. 2015. But dogmatic atheism is rare compared with the sceptical type, which is identical with agnosticism in so far as it denies the capacity of the mind of man to form any conception of God, but is different from it in so far as the agnostic merely holds his judgment in suspense, though, in practice, agnosticism is apt to result in an attitude towards religion which is hardly distinguishable from a passive and unaggressive atheism.
  41. ^ "Atheism as rejection of religious beliefs". Encyclopædia Britannica. 1 (15th izd.). 2011. str. 666. 0852294735. Arhivirano s originala, 12. 5. 2011. Pristupljeno 8. 6. 2015.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  42. ^ d'Holbach, P. H. T. (1772). Good Sense. Pristupljeno 7. 4. 2011.
  43. ^ Smith 1979, str. 14
  44. ^ Nagel, Ernest (1959). "Philosophical Concepts of Atheism". Basic Beliefs: The Religious Philosophies of Mankind. Sheridan House. I shall understand by "atheism" a critique and a denial of the major claims of all varieties of theism ... atheism is not to be identified with sheer unbelief ... Thus, a child who has received no religious instruction and has never heard about God, is not an atheist – for he is not denying any theistic claims. Similarly in the case of an adult who, if he has withdrawn from the faith of his father without reflection or because of frank indifference to any theological issue, is also not an atheist – for such an adult is not challenging theism and not professing any views on the subject.
    ponovo oštampano u djelu Critiques of God, koga je uredio Peter A. Angeles za Prometheus Books, 1997. godine.
  45. ^ a b Flew 1976, str. 14ff: "In this interpretation an atheist becomes: not someone who positively asserts the non-existence of God; but someone who is simply not a theist. Let us, for future ready reference, introduce the labels 'positive atheist' for the former and 'negative atheist' for the latter."
  46. ^ a b Martin 2006. harv error: multiple targets (2×): CITEREFMartin2006 (help)
  47. ^ Maritain, Jacques (1. 7. 1949). "On the Meaning of Contemporary Atheism". The Review of Politics. 11 (3): 267–280. doi:10.1017/S0034670500044168.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  48. ^ a b Kenny, Anthony (2006). "Why I Am Not an Atheist". What I believe. Continuum. ISBN 0-8264-8971-0. The true default position is neither theism nor atheism, but agnosticism ... a claim to knowledge needs to be substantiated; ignorance need only be confessed.
  49. ^ "Why I'm Not an Atheist: The Case for Agnosticism". Huffington Post. 28. 5. 2013. Pristupljeno 6. 3. 2015.
  50. ^ O'Brien, Breda (7. 7. 2009). "Many atheists I know would be certain of a high place in heaven". Irish Times. Arhivirano s originala, 20. 5. 2011. Pristupljeno 6. 3. 2015.
  51. ^ Matthew Warner (8. 6. 2012). "More faith to be an atheist than a Christian". Pristupljeno 6. 3. 2015.
  52. ^ Baggini 2003, str. 30–34. "Who seriously claims we should say 'I neither believe nor disbelieve that the Pope is a robot', or 'As to whether or not eating this piece of chocolate will turn me into an elephant I am completely agnostic'. In the absence of any good reasons to believe these outlandish claims, we rightly disbelieve them, we don't just suspend judgement."
  53. ^ Baggini 2003, str. 22. "A lack of proof is no grounds for the suspension of belief. This is because when we have a lack of absolute proof we can still have overwhelming evidence or one explanation which is far superior to the alternatives."
  54. ^ a b Smart, J.C.C. (9. 3. 2004). "Atheism and Agnosticism". Stanford Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  55. ^ Dawkins 2006, str. 50.
  56. ^ Cudworth, Ralph (1678). The True Intellectual System of the Universe: the first part, wherein all the reason and philosophy of atheism is confuted and its impossibility demonstrated.
  57. ^ Vidjeti: Pressley, Sue Anne (8. 9. 1996). "Atheist Group Moves Ahead Without O'Hair". The Washington Post. Pristupljeno 3. 6. 2015.
  58. ^ Lowder, Jeffery Jay (1997). "Atheism and Society". Arhivirano s originala, 22. 5. 2011. Pristupljeno 3. 6. 2015.
  59. ^ Harris 2006, str. 51. harv error: multiple targets (2×): CITEREFHarris2006 (help)
  60. ^ Paul Henri Thiry, Baron d'Holbach, System of Nature; or, the Laws of the Moral and Physical World (London, 1797), Vol. 1, p. 25
  61. ^ a b c Zdybicka 2005, str. 20
  62. ^ Schafersman, Steven D. (1. 2. 1997). "Naturalism is an Essential Part of Science and Critical Inquiry". Conference on Naturalism, Theism and the Scientific Enterprise. Department of Philosophy, The University of Texas. Pristupljeno 6. 3. 2015.
  63. ^ Zdybicka 2005, str. 21
  64. ^ Hume 1748, Part III: "If we take in our hand any volume; of divinity or school metaphysics, for instance; let us ask, Does it contain any abstract reasoning concerning quantity or number? No. Does it contain any experimental reasoning concerning matter of fact and existence? No. Commit it then to the flames: for it can contain nothing but sophistry and illusion."
  65. ^ Drange, Theodore M. (1998). "Atheism, Agnosticism, Noncognitivism". Internet Infidels, Secular Web Library. Pristupljeno 6. 3. 2015
  66. ^ Ayer, A. J. (1946). Language, Truth and Logic. Dover. str. 115–116. U fusnoti, Ayer pripisuje ovaj pogled "Profesoru H. H. Priceu".
  67. ^ Zdybicka 2005, str. 19
  68. ^ Hume 1779.
  69. ^ V.A. Gunasekara, "The Buddhist Attitude to God". Arhivirano s originala, 2. 1. 2008. In the Bhuridatta Jataka, "The Buddha argues that the three most commonly given attributes of God, viz. omnipotence, omniscience and benevolence towards humanity cannot all be mutually compatible with the existential fact of dukkha."
  70. ^ Feuerbach, Ludwig (1841) The Essence of Christianity
  71. ^ Walpola Rahula, What the Buddha Taught. Grove Press, 1974. str. 51–52.
  72. ^ Bakunin, Michael (1916). "God and the State". New York: Mother Earth Publishing Association. Arhivirano s originala, 21. 5. 2011. Pristupljeno 6. 4. 2015.
  73. ^ The Raelian Foundation (2005). Intelligent Design. str. 312. Arhivirano s originala, 7. 7. 2014. Pristupljeno 4. 6. 2015.
  74. ^ Johnson, Philip; et al. (2005). Claydon, David; et al. (ured.). Religious and Non-Religious Spirituality in the Western World ("New Age"). A New Vision, A New Heart, A Renewed Call. 2. William Carey Library. str. 194. ISBN 978-0-87808-364-0. Although Neo-Pagans share common commitments to nature and spirit there is a diversity of beliefs and practices ... Some are atheists, others are polytheists (several gods exist), some are pantheists (all is God) and others are panentheists (all is in God).
  75. ^ Matthews, Carol S. (2009). New Religions. Chelsea House Publishers. ISBN 978-0-7910-8096-2. There is no universal worldview that all Neo-Pagans/Wiccans hold. One online information source indicates that depending on how the term God is defined, Neo-Pagans might be classified as monotheists, duotheists (two gods), polytheists, pantheists, or atheists.
  76. ^ Chakravarti, Sitansu (1991). Hinduism, a way of life. Motilal Banarsidass Publ. str. 65. ISBN 978-81-208-0899-7. Pristupljeno 6. 4. 2015. For the thoroughgoing atheist, the path is extremely difficult, if not lonely, for he can not develop any relationship of love with God, nor can he expect any divine help on the long and arduous journey.
  77. ^ Pattanaik, Devdutt (18. 8. 2009). "63 worthy beings". Mid-day. Arhivirano s originala 27. 9. 2012. Pristupljeno 6. 4. 2015.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  78. ^ Muni Nagraj. Āgama and Tripiṭaka: A Comparative Study : a Critical Study of the Jaina and the Buddhist Canonical Literature, Volume 1. Today & Tomorrow's Printers and Publishers. str. 203. ISBN 978-81-7022-730-4.
  79. ^ Kedar, Nath Tiwari (1997). Comparative Religion. Motilal Banarsidass. str. 50. ISBN 81-208-0293-4.
  80. ^ Gleeson, David (10. 8. 2006). "Common Misconceptions About Atheists and Atheism". Pristupljeno 6. 4. 2015.
  81. ^ Smith 1979, str. 275. "Perhaps the most common criticism of atheism is the claim that it leads inevitably to moral bankruptcy."
  82. ^ Pascal, Blaise (1669). Pensées, II: "The Misery of Man Without God".
  83. ^ a b Sartre 2004, str. 127.
  84. ^ Sartre 2001, str. 45.
  85. ^ Sartre 2001, str. 32.
  86. ^ Norris, Pippa and Ronald Inglehart (2004). Sacred and Secular: Religion and Politics Worldwide. Cambridge University Press.
  87. ^ Bruce, Steve (2003). Religion and Politics. Cambridge, UK.
  88. ^ a b Zuckerman, Phil (2009). "Atheism, Secularity, and Well-Being: How the Findings of Social Science Counter Negative Stereotypes and Assumptions" (PDF). Sociology Compass. 3 (6): 949–971. doi:10.1111/j.1751-9020.2009.00247.x. Arhivirano s originala (PDF), 28. 12. 2014. Pristupljeno 17. 5. 2015.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  89. ^ "Societies without God are more benevolent". The Guardian. 2. 9. 2010. Pristupljeno 6. 4. 2015.
  90. ^ Wallace, B. Alan Ph.D. (1. 11. 1999). "Is Buddhism Really Non-Theistic?" (PDF). National Conference of the American Academy of Religion lectures. Boston, MA. str. 8. Arhivirano s originala (PDF), 4. 3. 2016. Pristupljeno 8. 6. 2015."Thus, in light of the theoretical progression from the bhavaºga to the tath›gatagarbha to the primordial wisdom of the absolute space of reality, Buddhism is not so simply non-theistic as it may appear at first glance."
  91. ^ Winston, Robert (Ed.) (2004). Human. New York: DK Publishing, Inc. str. 299. ISBN 0-7566-1901-7. Nonbelief has existed for centuries. For example, Buddhism and Jainism have been called atheistic religions because they do not advocate belief in gods.CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  92. ^ "Humanistic Judaism". BBC. 20. 7. 2006. Arhivirano s originala, 16. 4. 2011. Pristupljeno 6. 4. 2015.
  93. ^ Levin, S. (1. 5. 1995). "Jewish Atheism". New Humanist. 110 (2): 13–15.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  94. ^ "Christian Atheism". BBC. 17. 5. 2006. Pristupljeno 6. 4. 2015.
  95. ^ Altizer, Thomas J. J. (1967). The Gospel of Christian Atheism. London: Collins. str. 102–103. Arhivirano s originala, 29. 9. 2006. Pristupljeno 6. 4. 2015.
  96. ^ Lyas, Colin (1. 1. 1970). "On the Coherence of Christian Atheism". Philosophy: the Journal of the Royal Institute of Philosophy. 45 (171): 1–19. doi:10.1017/S0031819100009578.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  97. ^ Smith 1979, str. 21–22
  98. ^ Slavoj Žižek: Less Than Nothing (2012)
  99. ^ Alain de Botton: Religion for Atheists (2012)
  100. ^ Alexander Bard and Jan Söderqvist: The Global Empire (2012)
  101. ^ Smith 1979, str. 275. "Among the many myths associated with religion, none is more widespread - [sic]or more disastrous in its effects—than the myth that moral values cannot be divorced from the belief in a god."
  102. ^ U djelu Braća Karamazovi (11. knjiga: Brat Ivan Fjodorovič, 4. poglavlje) Fjodora Dostojevskog postoji poznati argument koji glasi: "Ako nema Boga, sve je dozvoljeno.: "'Ali šta će biti sa ljudima onda' pitah ga, 'bez Boga i vječnog života? Ako je sve dozvoljeno, mogu čini što im je volja?'"
  103. ^ "Morality, by itself, constitutes a system, but happiness does not, unless it is distributed in exact proportion to morality. This, however, is possible in an intelligible world only under a wise author and ruler. Reason compels us to admit such a ruler, together with life in such a world, which we must consider as future life, or else all moral laws are to be considered as idle dreams ..." (Critique of Pure Reason, A811).
  104. ^ Baggini 2003, str. 38
  105. ^ Human Rights, Virtue, and the Common Good. Rowman & Littlefield. 1996. ISBN 978-0-8476-8279-9. Pristupljeno 8. 6. 2015. That problem was brought home to us with dazzling clarity by Nietzsche, who had reflected more deeply than any of his contemporaries on the implications of godlessness and come to the conclusion that a fatal contradiction lay at the heart of modern theological enterprise: it thought that Christian morality, which it wished to preserve, was independent of Christian dogma, which it rejected. This, in Nietzsche's mind, was an absurdity. It amounted to nothing less than dismissing the architect while trying to keep the building or getting rid of the lawgiver while claiming the protection of the law.
  106. ^ The Blackwell Companion to Natural Theology. Wiley-Blackwell. 11. 5. 2009. ISBN 978-1-4051-7657-6. Pristupljeno 6. 4. 2015. Morality "has truth only if God is truth–it stands or falls with faith in God" (Nietzche 1968, str. 70). The moral argument for the existence of God essentially takes Nietzche's assertion as one of its premises: if there is no God, then "there are altogether no moral facts".
  107. ^ Victorian Subjects. Duke University Press. 1991. ISBN 978-0-8223-1110-2. Pristupljeno 6. 4. 2015. Like other mid-nineteenth-century writers, George Eliot was not fully aware of the implications of her humanism, and, as Nietzsche saw, attempted the difficult task of upholding the Christian morality of altruism without faith in the Christian God.
  108. ^ Moore, G. E. (1903). Principia Ethica. Arhivirano s originala, 14. 5. 2011. Pristupljeno 6. 4. 2015.
  109. ^ Susan Neiman (6. 11. 2006). Beyond Belief Session 6 (Conference). Salk Institute, La Jolla, CA: The Science Network.
  110. ^ Baggini 2003, str. 40
  111. ^ Baggini 2003, str. 43
  112. ^ 101 Ethical Dilemmas, 2. izdanje, Cohen, M, Routledge 2007, str 184–5. (Cohen dodatno navodi da su Platon i Aristotel navodili argumente u korist robstva.)
  113. ^ Political Philosophy from Plato to Mao, Cohen, M, drugo izdanje iz 2008. godine
  114. ^ Harris 2005 harvnb error: multiple targets (2×): CITEREFHarris2005 (help), Harris 2006 harvnb error: multiple targets (2×): CITEREFHarris2006 (help), Dawkins 2006, Hitchens 2007, Russell 1957
  115. ^ Marx, K. 1976. Introduction to A Contribution to the Critique of Hegel's Philosophy of Right. Collected Works, v. 3. New York.
  116. ^ Martin Amis; Koba the Dread; Vintage Books; London; 2003; ISBN 978-0-09-943802-1; str. 30–31
  117. ^ Moreira-almeida, A.; Neto, F.; Koenig, H. G. (2006). "Religiousness and mental health: a review". Revista Brasileira de Psiquiatria. 28 (3): 242–250. doi:10.1590/S1516-44462006005000006. PMID 16924349.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  118. ^ Vidjeti na primjer: Kahoe, R.D. (1. 6. 1977). "Intrinsic Religion and Authoritarianism: A Differentiated Relationship". Journal for the Scientific Study of Religion. 16 (2): 179–182. doi:10.2307/1385749. JSTOR 1385749.CS1 održavanje: ref=harv (link) Također pogledajte: Altemeyer, Bob; Hunsberger, Bruce (1992). "Authoritarianism, Religious Fundamentalism, Quest, and Prejudice". International Journal for the Psychology of Religion. 2 (2): 113–133. doi:10.1207/s15327582ijpr0202_5.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  119. ^ Harris, Sam (2005). "An Atheist Manifesto". Truthdig. Arhivirano s originala, 16. 5. 2011. Pristupljeno 6. 4. 2015. In a world riven by ignorance, only the atheist refuses to deny the obvious: Religious faith promotes human violence to an astonishing degree. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  120. ^ Feinberg, John S.; Feinberg, Paul D. (4. 11. 2010). Ethics for a Brave New World. Stand To Reason. ISBN 978-1-58134-712-8. Pristupljeno 4. 6. 2015. Over a half century ago, while I was still a child, I recall hearing a number of old people offer the following explanation for the great disasters that had befallen Russia: 'Men have forgotten God; that's why all this has happened.' Since then I have spent well-nigh 50 years working on the history of our revolution; in the process I have read hundreds of books, collected hundreds of personal testimonies, and have already contributed eight volumes of my own toward the effort of clearing away the rubble left by that upheaval. But if I were asked today to formulate as concisely as possible the main cause of the ruinous revolution that swallowed up some 60 million of our people, I could not put it more accurately than to repeat: 'Men have forgotten God; that's why all this has happened.'
  121. ^ D'Souza, Dinesh. "Answering Atheist's Arguments". Catholic Education Resource Center. Arhivirano s originala, 14. 10. 2007. Pristupljeno 4. 6. 2015.
  122. ^ Dawkins 2006, str. 291.
  123. ^ 10 myths and 10 truths about Atheism Sam Harris
  124. ^ The word αθεοι—in any of its forms—appears nowhere else in the Septuagint or the New Testament. Robertson, A.T. (1960) [1932]. "Ephesians: Chapter 2". Word Pictures in the New Testament. Broadman Press. Pristupljeno 8. 6. 2015. Old Greek word, not in LXX, only here in N.T. Atheists in the original sense of being without God and also in the sense of hostility to God from failure to worship him. See Paul's words in Ro 1:18–32. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć); CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  125. ^ "atheist". American Heritage Dictionary of the English Language. 2009. Pristupljeno 6. 4. 2015.
  126. ^ Martiall, John (1566). A Replie to Mr Calfhills Blasphemous Answer Made Against the Treatise of the Cross. English recusant literature, 1558–1640. 203. Louvain. str. 51. Pristupljeno 6. 4. 2015.
  127. ^ Korišten termin Atheistes: Golding, Arthur (1571). The Psalmes of David and others, with J. Calvin's commentaries. str. Ep. Ded. 3. The Atheistes which say..there is no God. Prevedeno sa latinskog na engleski.
  128. ^ Hanmer, Meredith (1577). The auncient ecclesiasticall histories of the first six hundred years after Christ, written by Eusebius, Socrates, and Evagrius. London. str. 63. OCLC 55193813. The opinion which they conceaue of you, to be Atheists, or godlesse men.
  129. ^ a b Merriam-Webster Online:Atheism, pristupljeno 8. 6. 2015, First Known Use: 1546
  130. ^ a b Prikazuje se u formatu Athisme: de Mornay, Philippe (1581). A Woorke Concerning the Trewnesse of the Christian Religion: Against Atheists, Epicures, Paynims, Iewes, Mahumetists, and other infidels [De la vérite de la religion chréstienne (1581, Paris)]. Preveli sa francuskog na engleski: Arthur Golding i Philip Sidney i objavili u Londonu, 1587. godine. Athisme, that is to say, vtter godlesnes.
  131. ^ Vergil, Polydore (c. 1534). English history. Pristupljeno 8. 6. 2015. Godd would not longe suffer this impietie, or rather atheonisme.
  132. ^ Oxford engleski rječnik također prikazuje raniju formaciju atheonism, koja se prvi put upotrebljava 1534. godine. Kasnije, a današnje zastarjele riječi athean i atheal su datirale sve do 1611. i 1612. godine. prep. by J. A. Simpson ... (1989). The Oxford English Dictionary (Second izd.). Oxford University Press, SAD. ISBN 0-19-861186-2.
  133. ^ Burton, Robert (1621). deist. The Anatomy of Melancholy. Part III, section IV. II. i. Pristupljeno 4. 6. 2015. Cousin-germans to these men are many of our great Philosophers and DeistsCS1 održavanje: ref=harv (link)
  134. ^ Martin, Edward (1662). "Five Letters". His opinion concerning the difference between the Church of England and Geneva [etc.] London. str. 45. To have said my office..twice a day..among Rebels, Theists, Atheists, Philologers, Wits, Masters of Reason, Puritanes [etc.].
  135. ^ Bailey, Nathan (1675). An universal etymological English dictionary. Pristupljeno 4. 6. 2015.
  136. ^ "Secondly, that nothing out of nothing, in the sense of the atheistic objectors, viz. that nothing, which once was not, could by any power whatsoever be brought into being, is absolutely false; and that, if it were true, it would make no more against theism than it does against atheism ..." Cudworth, Ralph. The true intellectual system of the universe. 1678. Poglavlje V Odjeljak II str.73
  137. ^ Djelimično zbog svoje široke upotrebe u monoteističkom zapadnom svijetu, ateizam se uobičajeno koristi za opisavanje "nevjerovanja u Boga", umjesto "nevjerovanja u božanstva." Čista razlika između dvije definicije se rijetko kada prikazuje u modernim zapisima mada su se ranija korištenja termina ateizam odnosila na nevjerovanje u samo jednog boga, a ne u politeistička božanstva. Baš se zbog ovog, u 19. vijeku počeo koristiti zastarjeli termin adevizma kako bi se opisao nedostatak vjerovanja u politeistička božanstva.
  138. ^ Pandian (1996). India, that is, sidd. Allied Publishers. str. 64. ISBN 978-81-7023-561-3. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  139. ^ Dasgupta, Surendranath (1992). A history of Indian philosophy, Volume 1. Motilal Banarsidass Publ. str. 258. ISBN 978-81-208-0412-8. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  140. ^ Sarvepalli Radhakrishnan and Charles A. Moore. A Sourcebook in Indian Philosophy. (Princeton University Press: 1957, Twelfth Princeton Paperback printing 1989) str. 227–249. ISBN 0-691-01958-4.
  141. ^ Satischandra Chatterjee and Dhirendramohan Datta. An Introduction to Indian Philosophy. Eighth Reprint Edition. (University of Calcutta: 1984). str. 55.
  142. ^ Joshi, L.R. (1966). "A New Interpretation of Indian Atheism". Philosophy East and West. 16 (3/4): 189–206. doi:10.2307/1397540. JSTOR 1397540.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  143. ^ Baggini 2003, str. 73–74. "Atheism had its origins in Ancient Greece but did not emerge as an overt and avowed belief system until late in the Enlightenment."
  144. ^ Solmsen, Friedrich (1942). Plato's Theology. Cornell University Press. str. 25.
  145. ^ a b ... nullos esse omnino Diagoras et Theodorus Cyrenaicus ... Cicero, Marcus Tullius: De natura deorum. Comments and English text by Richard D. McKirahan. Thomas Library, Bryn Mawr College, 1997, str 3. ISBN 0-929524-89-6
  146. ^ "religion, study of". Encyclopædia Britannica. 2007. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  147. ^ Bremmer, Jan. Atheism in Antiquity, in Martin 2006, str. 12–13 harvnb error: multiple targets (2×): CITEREFMartin2006 (help)
  148. ^ Diogenes Laërtius, The Lives and Opinions of Eminent Philosophers, ii
  149. ^ Cicero, Lucullus, 121. in Reale, G, A History of Ancient Philosophy. SUNY Press. (1985).
  150. ^ Bremmer, Jan. Atheism in Antiquity, in Martin 2006, str. 14–19 harvnb error: multiple targets (2×): CITEREFMartin2006 (help)
  151. ^ Brickhouse, Thomas C.; Smith, Nicholas D. (2004). Routledge Philosophy Guidebook to Plato and the Trial of Socrates. Routledge. str. 112. ISBN 0-415-15681-5. In particular, he argues that the claim he is a complete atheist contradicts the other part of the indictment, that he introduced "new divinities".
  152. ^ Fragmenti Euhemerovih djela u Latinskim prevodima su sačuvani u patrističkim spisama (npr. Lactantius i Eusebius Caesarea), koji se osnivaju na ranije fragmente u Didorusu 5,41–46 & 6.1. Svjedočenja, pogotovo u pogledu polemtičkog kriticizma, se mogu naći u Callimachusu, Himna Zeusu 8.
  153. ^ Plutarch, Moralia—Isis and Osiris 23
  154. ^ "Epicurus (Stanford Encyclopedia of Philosophy)". Plato.stanford.edu. Pristupljeno 10. 11. 2013.
  155. ^ a b Stein, Gordon (Ed.) (1980). "The History of Freethought and Atheism Arhivirano 30. 9. 2007. na Wayback Machine". An Anthology of Atheism and Rationalism. New York: Prometheus.
  156. ^ Ateizam na Katoličkoj enciklopediji iz 1913. godine.
  157. ^ Maycock, A. L. and Ronald Knox (2003). Inquisition from Its Establishment to the Great Schism: An Introductory Study[mrtav link]. ISBN 0-7661-7290-2
  158. ^ Reynold Alleyne Nicholson, 1962, A Literary History of the Arabs, str. 318. Routledge
  159. ^ Freethought Traditions in the Islamic World Arhivirano 14. 2. 2012. na Wayback Machine by Fred Whitehead; also quoted in Cyril Glasse, (2001), The New Encyclopedia of Islam, str. 278. Rowman Altamira.
  160. ^ Al-Zandaqa Wal Zanadiqa, by Mohammad Abd-El Hamid Al-Hamad, first edition 1999, Dar Al-Taliaa Al-Jadida, Syria (Arabic)
  161. ^ a b Zdybicka 2005, str. 4
  162. ^ Geoffrey Blainey; A Short History of Christianity; Viking; 2011; str. 388
  163. ^ Geoffrey Blainey; A Short History of Christianity; Viking; 2011; str. 343
  164. ^ "Online Etymology Dictionary". Pristupljeno 8. 6. 2015.
  165. ^ Winfried Schröder u djelu Matthias Knutzen: Schriften und Materialien (2010), str. 8. Također vidjeti Rececca Moore, The Heritage of Western Humanism, Scepticism and Freethought (2011), naziva Knutzena izvorno "the first open advocate of a modern atheist perspective" online here Arhivirano 30. 3. 2012. na Wayback Machine
  166. ^ "Michel Onfray on Jean Meslier". William Paterson University. Arhivirano s originala, 12. 1. 2012. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  167. ^ d'Holbach, P. H. T. (1770). The System of Nature. 2. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  168. ^ Jeremy Waldron; God, Locke, and Equality: Christian Foundations in Locke's Political Thought; Cambridge, UK; 2002; str. 217
  169. ^ Geoffrey Blainey; A Short History of Christianity; Viking; 2011; str. 390–391
  170. ^ Reflections on the Revolution in France Arhivirano 3. 12. 2013. na Wayback Machine; (1790) by Edmund Burke
  171. ^ Ray, Matthew Alun (2003). Subjectivity and Irreligion: Atheism and Agnosticism in Kant, Schopenhauer, and Nietzsche. Ashgate Publishing, Ltd. ISBN 978-0-7546-3456-0. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  172. ^ Law, Stephen (2011). Humanism: A Very Short Introduction. Oxford: Oxford University Press. str. 23. ISBN 978-0-19-955364-8. Bilješke prikazuju da je možda i prva osoba koja je zarobljena na osnovu ove optužbe.
  173. ^ Law, Stephen (2011). Humanism: A Very Short Introduction. Oxford: Oxford University Press. str. 23. ISBN 978-0-19-955364-8.
  174. ^ Overall, Christine (2006). "Feminism and Atheism". The Cambridge Companion to Atheism. ISBN 978-1-139-82739-3. Pristupljeno 8. 6. 2015. in Martin 2006, str. 233–246 harvnb error: multiple targets (2×): CITEREFMartin2006 (help)
  175. ^ Richard Pipes; Russia under the Bolshevik Regime; The Harvill Press; 1994; str. 339–340
  176. ^ Geoffrey Blainey; A Short History of Christianity; Viking; 2011; str. 494
  177. ^ Rowan Callick; Party Time - Who Runs China and How; Black Inc; 2013; str.112
  178. ^ "White Paper—Freedom of Religious Belief in China". Embassy of the People's Republic of China in the United States of America. 1. 10. 1997. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  179. ^ "International Religious Freedom Report 2007 — China (includes Tibet, Hong Kong, and Macau)". U.S.Department of State. 2007. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  180. ^ Geoffrey Blainey; A Short History of Christianity; Viking; 2011; str.543
  181. ^ Madsen, Richard (2014). "Religion Under Communism". u Smith, S. A. (ured.). The Oxford Handbook of the History of Communism. Oxford University Press. str. 588. ISBN 9780199602056. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)
  182. ^ Blackford, R.; Schüklenk, U. (2013). "Myth 27 Many Atrocities Have Been Committed in the Name of Atheism". 50 great myths about atheism. John Wiley & Sons. str. 88. ISBN 9780470674048. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)
  183. ^ Zdybicka 2005, str. 16
  184. ^ Michael, S. M. (1999). "Dalit Visions of a Just Society". u S. M. Michael (ed.) (ured.). Untouchable: Dalits in Modern India. Lynne Rienner Publishers. str. 31–33. ISBN 1-55587-697-8.CS1 održavanje: dodatni tekst: editors list (link)
  185. ^ "He who created god was a fool, he who spreads his name is a scoundrel, and he who worships him is a barbarian." Hiorth, Finngeir (1996). "Atheism in South India". International Humanist and Ethical Union, International Humanist News. Pristupljeno 21. 11. 2013
  186. ^ Martin, Douglas (26. 8. 2006). "Vashti McCollum, 93, Plaintiff In a Landmark Religion Suit - Obituary (Obit); Biography". New York Times. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  187. ^ Jurinski, James (2004). Religion on Trial. Walnut Creek, California: AltraMira Press. str. 48. ISBN 0-7591-0601-0. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  188. ^ TIME Magazine cover online. 8. 4. 1966. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  189. ^ "Toward a Hidden God". Time Magazine online. 8. 4. 1966. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  190. ^ Erickson, Doug (25. 2. 2010). "The atheists' calling the Madison-based Freedom From Religion Foundation is taking its latest battle to the U.S. Supreme court. It's a milestone for the often-vilified but financially strong group, which has seen its membership grow to an all-time high". Wisconsin State Journal. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  191. ^ Erickson, Doug (25. 2. 2007). "The Atheists' Calling". Wisconsin State Journal. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  192. ^ "Timothy Samuel Shah Explains 'Why God is Winning'." 18. 7. 2006. The Pew Forum on Religion and Public Life. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  193. ^ Paul, Gregory; Zuckerman, Phil (2007). "Why the Gods Are Not Winning". Edge. 209. Arhivirano s originala, 13. 5. 2007. Pristupljeno 8. 6. 2015.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  194. ^ Landsberg 2010
  195. ^ "Women in Secularism". Arhivirano s originala, 30. 7. 2013. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  196. ^ "Secular Woman:About". Arhivirano s originala, 21. 11. 2013. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  197. ^ "A Timeline of the Sexual Harassment Accusations". Pristupljeno 8. 6. 2015.
  198. ^ "Blaghag: Atheism ". Pristupljeno 8. 6. 2015.
  199. ^ "How I unwittingly infiltrated the boys club, why it's time for a new wave of atheism". Pristupljeno 8. 6. 2015.
  200. ^ "About Atheism ". Arhivirano s originala, 22. 8. 2013. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  201. ^ "Alligator News". Pristupljeno 8. 6. 2015.
  202. ^ "Atheists unveil monument in Florida and promise to build 50 more". Pristupljeno 8. 6. 2015.
  203. ^ Hooper, Simon. "The rise of the New Atheists". CNN. Arhivirano s originala, 8. 4. 2010. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  204. ^ Gribbin, Alice (22. 12. 2011). "Preview: The Four Horsemen of New Atheism reunited". New Statesman. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  205. ^ a b Stenger 2009.
  206. ^ Alan E Garfield. "Finding Shared Values in a Diverse Society: Lessons From the Intelligent Design Controversy" (PDF). Vermont Law Review. Vermont Law Review. 33 Book 2. Arhivirano s originala (PDF), 7. 12. 2013. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  207. ^ "Social values, Science and Technology" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 30. 4. 2011. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  208. ^ "Major Religions of the World Ranked by Number of Adherents, Section on accuracy of non-Religious Demographic Data". Arhivirano s originala, 22. 4. 2011. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  209. ^ Huxley, Andrew (2002). Religion, Law and Tradition: Comparative Studies in Religious Law. Routledge. str. 120. ISBN 978-0-7007-1689-0. OL 7763963M. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  210. ^ a b "Religion: Year in Review 2010: Worldwide Adherents of All Religions". Encyclopædia Britannica Online. Encyclopædia Britannica Inc. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  211. ^ Joas, Hans; Wiegandt, Klaus, ured. (2010). Secularization and the World Religions. Liverpool University Press. str. 122 (footnote 1). ISBN 978-1-84631-187-1. OL 25285702M. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  212. ^ "WIN-Gallup International "Religiosity and Atheism Index" reveals atheists are a small minority in the early years of 21st century". 6. 8. 2012. Arhivirano s originala, 25. 8. 2012. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  213. ^ "GLOBAL INDEX OF RELIGION AND ATHEISM - Press Release" (PDF). Gallup - Red C. Arhivirano s originala (PDF), 16. 10. 2012. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  214. ^ "Discrimination in the EU in 2012" (PDF), Special Eurobarometer, 383, European Union: European Commission, str. 233, 2012, pristupljeno 8. 6. 2015 The question asked was "Do you consider yourself to be...?", with a card showing: Catholic, Orthodox, Protestant, Other Christian, Jewish, Muslim, Sikh, Buddhist, Hindu, Atheist, and non-believer/agnostic. Space was given for Other (SPONTANEOUS) and DK. Jewish, Sikh, Buddhist, Hindu did not reach the 1% threshold.
  215. ^ "Cultural Diversity In Australia". Australian Bureau of Statistics. 2012. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  216. ^ a b c "Religiously Unaffiliated". Arhivirano s originala, 30. 7. 2013. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  217. ^ "BBC News – Viewpoints: Why is faith falling in the US?". BBC Online. 22. 8. 2012. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  218. ^ America’s Changing Religious Landscape, Pew Research Center, 12. 5. 2015.
  219. ^ Nigel Barber (2010). Why Atheism Will Replace Religion. Psychology Today. Pristupljeno 8. 6. 2015.
  220. ^ Larson, Edward J.; Zheng, Larry; Li, CC (1998). "Correspondence: Leading scientists still reject God". Nature. 394 (6691): 313–4. doi:10.1038/28478. PMID 9690462.CS1 održavanje: ref=harv (link) Available at StephenJayGould.org Arhivirano 1. 3. 2014. na Wayback Machine, Stephen Jay Gould archive. Pristupljeno 8. 6. 2015
  221. ^ William H. Swatos; Daniel V. A. Olson, ured. (2000). The Secularization Debate (chapter by Rodney Stark). Rowman & Littlefield. ISBN 978-0-7425-0761-6. Pristupljeno 8. 6. 2015. Recently, quite amazing time series data on the beliefs of scientists were published in Nature. Leuba's standard for belief in God is so stringent it would exclude a substantial portion of "mainline" clergy. It obviously was an intentional ploy on his part. He wanted to show that men of science were irreligious.CS1 održavanje: više imena: editors list (link)
    • Stark, Rodney; Finke, Roger. Acts of Faith: Explaining the Human Side of Religion. University of California Press. Pristupljeno 8. 6. 2015. Recently, quite amazing time series data on the beliefs of scientists were published in Nature. Leuba's standard for belief in God is so stringent it would exclude a substantial portion of "mainline" clergy. It obviously was an intentional ploy on his part. He wanted to show that men of science were irreligious.[mrtav link]
  222. ^ "Survey on physicians' religious beliefs shows majority faithful". The University of Chicago. Pristupljeno 8. 6. 2015. The first study of physician religious beliefs has found that 76 percent of doctors believe in God and 59 percent believe in some sort of afterlife. The survey, performed by researchers at the University and published in the July issue of the Journal of General Internal Medicine, found that 90 percent of doctors in the United States attend religious services at least occasionally compared to 81 percent of all adults.
  223. ^ "Scientists and Belief". Pew Research Center. Pristupljeno 8. 6. 2015. A survey of scientists who are members of the American Association for the Advancement of Science, conducted by the Pew Research Center for the People & the Press in May and June 2009, finds that members of this group are, on the whole, much less religious than the general public.1 Indeed, the survey shows that scientists are roughly half as likely as the general public to believe in God or a higher power. According to the poll, just over half of scientists (51%) believe in some form of deity or higher power; specifically, 33% of scientists say they believe in God, while 18% believe in a universal spirit or higher power.
  224. ^ Shermer 1999, str. 76–79.
  225. ^ Argyle, Michael (1958). Religious Behaviour. London: Routledge and Kegan Paul. str. 93–96. ISBN 0-415-17589-5.
  226. ^ Schwadel, Philip (2011). "The Effects of Education on Americans' Religious Practices, Beliefs, and Affiliations". Review of Religious Research. 53 (2): 161. doi:10.1007/s13644-011-0007-4.
  227. ^ Rathi, Akshat (11. 8. 2013). "New meta-analysis checks the correlation between intelligence and faith". Ars Technica. Pristupljeno 8. 6. 2015.

Reference

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Ateizam

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ateizam&oldid=3651506"