Idi na sadržaj

Amadeus (film)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Amadeus)
Amadeus
Izvorni naslovAmadeus
RežiserMiloš Forman
ProducentSaul Zaentz
Scenarist(i)Peter Shaffer
Uloge
Muzika
ŽanrDrama
KinematografijaMiroslav Ondříček Izmijeni na Wikipodacima
MontažaMichael Chandler[1]
Produkcija
  • Orion Pictures Izmijeni na Wikipodacima
DistributerOrion Pictures
Premijera6. 9. 1984
Trajanje
  • 160 minuta
  • 180 minuta (režiserova verzija)
ZemljaSAD
JezikEngleski
Budžet18 miliona $
Zarada51,9 miliona $

Amadeus je filmska drama snimljena 1984. godine u režiji Miloša Formana. Scenarij je napisan kao adaptacija istoimene drame Petera Shaffera koja prati dvojicu poznatih kompozitora iz prve polovine 18. stoljeća, Wolfganga Amadeusa Mozarta i Antonia Salierija tokom njihovog života u Beču.[1]

Film je nominiran za ukupno 53 nagrade od kojih je osvojio 40, uključujući i osam Oskara (između ostalih i za Najbolji film), četiri BAFTA nagrade te četiri Zlatna globusa.

Radnja

[uredi | uredi izvor]

Radnja počinje u 1823. godini kada Antonio Salieri (F. Murray Abraham), već u poodmakloj starosti, pokušava izvršiti samoubistvo dok glasno traži oprost jer je navodno ubio Mozarta. Nakon što ostaje živ, smješta se u ludnicu gdje ga posjećuje sveštenik koji dolazi po njegovu ispovjed. Salieri je u početku zlovoljan i nezainteresovan ali polahko počinje svoju dugu priču o njemu i njegovom odnosu s Mozartom. Kako se bliži kraj filma, primjeti se da sveštenik njegovu ispovjed sluša do slijedećeg jutra dok se doživljaja iz prošlog vremena Salieri prisjeća u flešbekovima.

Salieri se prisjeća uspomena iz djetinjstva, njegove ljubavi prema muzici i zavjetovanja Bogu na vječnu službu u zamjenu da postane veliki kompozitor. Smrt vlastitog oca, koji je bio protiv njegovih muzičkih ambicija, vidi kao "čudo" i jasan znak da je "Bog njega odabrao kao svog zastupnika na ovom svijetu". U svojoj ispovjedi, naglo prelazi u vrijeme kada živi u Beču, gdje je već slavan i dvorski kompozitor kod cara Svetog Rimskog Carstva Josipa II.

Mozart (Tom Hulce) stiže u Beč sa svojim zaštitnikom Grofom Hieronymus von Colloredom, Nadbiskupom Salzburškim. Salieri dolazi u Nadbiskupsku Palatu kako bi upoznao svog životnog uzora. Međutim, neugodno se iznenađuje kada upoznaje Mozarta, iako ne lično, i smatra ga djetinjastim i nepristojnim. Uprkos svemu, ostaje zapanjen kada pročita jednu od njegovih kompozicija. 1781. godine, Mozart dolazi na carski dvor i predstavlja se caru Josipu II, Salieriju i ostalim prisutnim. Salieri posebno za tu priliku komponuje kraću kompoziciju u čast Mozarta. Car pred Mozarta postavlja izazov da odsvira Salierijevo djelo nakon samo jednog slušanja što ovaj to sa lahkoćom radi i prvi put u filmu se počne "dječije cerekati".

U Salieriju se javlja gnjev u nemogućnosti da shvati "zašto je Bog kao svog predstavnika izabrao djetinjastog Mozarta umjesto njega". Iznenada njegova vjera je značajno uzdrmana i vjeruje da Bog preko Mozartove genijalnosti ismijava njegov muzički mediokritet. Sa ovom scenom se isprepliću scene Mozartovih proba i stvari koje ga susreću u Beču: početni ponos zbog sjajnog prijema njegovih djela; ljutnja zbog načina kojim se ophode prema njemu italijanski muzičari na carskom dvoru; porodična sreća; bol zbog smrti svog oca Leopolda Mozarta (Roy Dotrice). Problemi postaju veći dok se njegovi i porodični troškovi povećavaju, a novca je sve manje. Kada Salieri saznaje za njegovu lošu financijsku situacija odlučuje da je to šansa da mu se počne svetiti, za čime se vodi Mozartovim srednjim imenom "Amadeus" (na latinskom "drag Bogu").

Salieri konačno smišlja plan za osvetu Mozartu i Bogu. Oblači istu masku i kostim koji je Leopold Mozart nosio na jednoj zabavi i od Wolfganga naručuje Rekvijem za misu zadušnicu i isplaćuje ga uz obećanja da će poslije obavljenog posla dobiti još više. Mozart počinje raditi na tom djelu nesvjestan pravog indentiteta naručioca i njegove namjere da ga poslije toga ubije. Salieri smišlja svoj plan do zadnjeg detalja; namjerava da na Mozartovoj misi zadušnici odsvira Rekvijem i da ga predstavi kao svoje djelo zbog čega će biti upamćen mnogo poslije svoje smrti. Samo će Bog i on znati pravu istinu ali Bog ništa neće moći učiniti da ga zaustavi u njegovoj namjeri.

Mozart međutim sve više gubi pamet i odaje se alkoholu u vjerovanju da je njegov otac Leopold ustao iz mrtvih i naručio kompoziciju od njega. Njegovo stanje dodatno pogoršava naporan rad na još jednom djelu Magična flauta sa svojim prijateljem Emanuelom Schikanederom. U međuvremenu njegov porodični život pati; njegova žena Costanze odlazi sa sinom od kuće.

Mozart doživljava kolaps na premijeri Magične flaute te ga Salieri odvozi kući i uvjerava ga da završi Rekvijem do sutrašnjeg dana. Salieri mu se nudi za pomoć i Mozart mu cijelu noć diktira kompoziciju. Constanze se vraća rano ujutru kući obuzeta grižnjom savjesti i nalazi supruga i Salierija kako odmaraju od naporne noći. Ona zahtijeva od Salierija da napusti kuću i zaključava u ormar Rekvijem na kome su radili prethodne noći. Dok kreće da probudi supruga, shvata da je umro. Rekvijem ostaje nesvršen kao i Salierijev plan. Mozarta sahranjuju u masovnoj grobnici izvan Beča.

U zadnjim scenama filma, ostarjeli Salieri završava svoju ispovjed uzdrmanom svešteniku tvdeći "da je Bog radije dao da njegov ljubimac umre, nego da se on dokopa barem djelića slave". Sebe slavi kao 'zaštitnika svih mediokriteta' i blagoslovi ostale pacijente dok ga odvode u njegovim kolicima. Mozartovim dječijim smjehom završava film.[1]

Glumci

[uredi | uredi izvor]

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Film je osvojio ukupno 40 prestižnih filmskih nagrada. Osvojio je osam Oskara za najbolji film, najboljeg glavnog glumca, najboljeg režisera, najbolji adaptirani scenarij, najbolju scenografiju, najbolju kostimografiju, najbolju šminku i najbolji miks zvuka.

Dobitnik je i četiri Zlatna globusa za najboljeg glumca, najbolju dramu, najboljeg režisera i najbolji scenarij.

Reference

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]