Idi na sadržaj

Šemsudin Radončić

Dodaj veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Šemsudin Radončić
Rođenje (1957-05-24) 24. maj 1957 (67 godina)
Ivangrad, NR Crna Gora, Jugoslavija
ZanimanjeNovinar, pisac, scenarista, režiser, producent, antiratni aktivista, borac za ljudska prava.

Šemsudin Šeki Radončić je crnogorski novinar, pisac, scenarista, režiser, producent, antiratni aktivista, borac za ljudska prava. Osnivač je i direktor nevladine organizacije “Dokument”,[1] čiji osnovni ciljevi su istraživanje kršenja ljudskih i građanskih prava i sloboda, policijske torture, ratnih zločina i slično.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Šemsudin Radončić je član Crnogorskog P.E.N. centra. Suosnivač je Crnogorskog helsinškog komiteta[2] i Nezavisnog dnevnika Vijesti. U svojoj karijeri obavljao je i funkciju potpredsjednika Nezavisnog udruže­nja profesionalnih novinara Crne Gore. Za svoj rad dobio je Nagradu za ljudska prava koju dodjeljuje Me­dijska organizacija jugoistočne Evrope (SEEMO)[3]. Napisao je više od hiljadu istraživačkih tekstova, kolumni, komentara i političkih analiza, a radio je i kao novinar za časopise: Monitor, Vijesti, Dnevni avaz. Istovremeno, radio je u dopisništvu za BRT iz Crne Gore.

Radončićeve tekstove citirale su i prenosile svjetske agencije i mediji: Reuters, Herald Tribune, The New York Times[4], Al Jazeera Balkans[5], VOA, AIM… kao i regionalni mediji: Nin, Naša borba, Oslobođenje, Naši dani, prištinska Koha, hrvatski Novi List, makedonski Fokus i drugi.

Prvi je novinar Crne Gore osuđen za klevetu[6], na dva mjeseca za­tvora uslovno na godinu. Razlog tome su tekstovi u kojima se spominju komandanti JNA generali Radomir Damjanović i Pavle Strugar, te njihovim pohodima na Dubrovnik i okolinu, rušenju i pljačkanju. Kasnije je general Pavle Strugar osuđen pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu na 7,5 godina zatvora[7].

Nakon što je objavio seriju tekstova o političkim suđenjima u Crnoj Gori, nepoznate osobe su mu 27. januara, 1994. pucali na majku i suprugu.

Nakon izlaska iz štampe njegove knjige "Crna Kutija", doživio je osude na smrt od nepoznatih crnogorskih policijaca o čijim torturama je pisao. Preokret se desio nakon što se kao dokaz medijima i ministru policije pojavio snimak sa najbrutalnijim telefonskim prijetnjama - gdje su počinioci odustali od osude.

Nakon serijala tekstova o deportaciji bosanskih izbjeglica iz Crne Gore, otkriveni su zločini i ubistvo 86 osoba, te na njegovu kuću je 4. jula 2004. bačena bomba, a 7 mjeseci poslije, demoliran je i automobil. Radončića su zbog njegovih tekstova tužili ratni huškači i četničke vojvode. Jedan od njih je i Kilibarda, bliski ratni saborac Radovana Karadžića[8].

Haško tužilaštvo je kao dokaz u procesu protiv komandanta VRS generala Ratka Mladića, osuđenog u Haagu na doživotni zatvor, koristilo Radončićev istraživački tekst o etničkom čišćenju Trebinja, ("Egzodus muslimana iz Trebinja", Monitor 5. februar 1993.[9]). Isti tekst je poslužio na suđenju Miloradu Krnojelcu - upravniku Koncentracijskog logora u Foči, osuđenom na 15. godina zatvora. Tekst o kom se radi je preuzet iz njegove knjige "Crna kutija"[10].

Filmovi

[uredi | uredi izvor]

Dokumentarni filmovi u kojima je Šemsudin Radončić scenarista ili autor, režiser i producent izabrani su i prikazani na evropskim i svjetskim festivalima i osvajali nagrade publike i žirija: IDFA-Amsterdam[11], INPUT[12], 21.dokument ART[13], Filmski festival Jugoistočne Evrope[14], SFF-u[15], te na festivalima u Pragu, Trstu, Göteborgu, Varšavi, Los Angelesu, New Yorku, Chicagu.

  • 2020 – "Zavjera" (scenarist, režiser, producent) – film o pokušaju državnog udara u Crnoj Gori
  • 2011 – "Heroj našeg doba" (scenarist, režiser, producent)
  • 2007 – "Esma" (autor i scenarista)
  • 2006 – Karneval (scenario, film je rađen po Radončićevoj knjizi Kobna sloboda)
  • 2005 – "Život o priključeniju Radovana Karadžića" (novinar-istraživač i sa­radnik na scenariju)
  • 2004 - "Bjegunci" (novinar-istraživač i saradnik na scenariju)

Američki profesor, historičar i borac za ljudska prava Robert Leonard Rope uvrstio ga je u svojoj knjizi "Galerija heroja 20 vijeka"[16], u tekstu "Crnogorski Simon Vizental", uvršten je među stotinu najznačajnijih boraca za ljudska prava u svijetu[17]

Knjige

[uredi | uredi izvor]

Radončićeve knjige i dokumentarni romani su prevođene na engleski.

  • "Crna kutija" / policijska tortura u Crnoj Gori od 1992–1996. (Monitor, Podgorica, 1996),
  • "U četiri oka" (Antena M, Podgorica, 1999)
  • "Crna kutija 2" / policijska tortura u Crnoj Gori od 1992–1999. (Vijesti, Podgorica, 2003)
  • "Iza maske" / tajni ratovi u tajnoj policiji" (Vijesti, Podgorica, 2003)
  • "Kobna sloboda" / Deportacija bosanskih izbjeglica iz Crne Gore" (Fond za humanitarno pravo Beograd, 2005)
  • "Miško Kesedžija i njegove bize" / esej o montenegrinskom zlu / koautor sa Markom Vešovićem / (Pobjeda, Podgorica, 2012)
  • "Anatomija jedne hajke" (Otvoreni kulturni forum, Cetinje, 2013)

Serijali

[uredi | uredi izvor]
  • "Obruč se steže" / lov na Radovana Karadžića i Ratka Mladića (Vijesti, Podgorica, 2003)
  • "Sto godina robije" – politički procesi u Crnoj Gori (Vijesti, Podgorica, 2004)
  • "Voajer i balerina" (Dnevne novine, Podgorica 2019)

References

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Dokument Montenegro". Dokument Montenegro. Pristupljeno 14. 10. 2021.
  2. ^ "Osnovan CHO – Crnogorski Helsinški odbor za ljudska prava". Gradski portal. Arhivirano s originala, 28. 10. 2021. Pristupljeno 14. 10. 2021.
  3. ^ "SEEMO Human Rights Award 2007 to Seki Radoncic (Šeki Radončić) from Bosnia-Herzegovina / Montenegro". seemo.org. Pristupljeno 14. 10. 2021.
  4. ^ Bilefsky, Dan. "Karadzic's general, Ratko Mladic, may be tougher to apprehend". The New York Times. Pristupljeno 14. 10. 2021.
  5. ^ Radončić, Šeki. "Zločin koji mora biti kažnjen". Aljazeera Balkans. Pristupljeno 14. 10. 2021.
  6. ^ "CDM i Radončić krivi za govor mržnje". vijesti.me. Pristupljeno 14. 10. 2021.
  7. ^ "Optužnica za PAVLA STRUGARA, MIODRAGA JOKIĆA, MILANA ZECA i VLADIMIRA KOVAČEVIĆA za TEŠKE POVREDE ŽENEVSKIH KONVENCIJA i KRŠENJA ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA". icyt.org. Pristupljeno 14. 10. 2021.
  8. ^ "Diplomatska ptičja gripa". Slobodna Evropa. Pristupljeno 14. 10. 2021.
  9. ^ "05.02.1993" (120). Monitor. Monitor.
  10. ^ Crna kutija : policijska tortura u Crnoj Gori 1992-1996. Podgorica : Monitor, 1996. str. 157.
  11. ^ "Conspiracy". idfa.nl. Pristupljeno 14. 10. 2021.[mrtav link]
  12. ^ "Radončićev film na prestižnom medijskom festivalu INPUT u Sidneju". Portal Analitika. Pristupljeno 14. 10. 2021.
  13. ^ "Film Šekija Radončića u konkurenciji 21. evropskog festivala dokumentaraca". Depo Portal. Pristupljeno 14. 10. 2021.
  14. ^ "Šemsudin Radončić • Director of Conspiracy". CineEuropa. Pristupljeno 14. 10. 2021.
  15. ^ "26. Sarajevo Film Festival: u konkurenciji za nagrade Srce Sarajeva 49 filmova". Sarajevo Film Festival. Pristupljeno 14. 10. 2021.
  16. ^ Portraits of Humanity - True stories of Betrayal, Personal Courage and Hope from the Former Yugoslavia. Robert Leonard Rope, Albinot Malaku, Mirza Gutić. 27. 2. 2021. str. 157. ISBN 9781257492688.
  17. ^ "Nije prvi put da me tuže Miloševićevi generali i Karadžićevi saborci" (PDF). Gusinje plav. Pristupljeno 14. 10. 2021.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Šemsudin_Radončić&oldid=3626573"