Sardeati
Sardeati si bili ilirsko pleme na području sjeverozapadne Bosne. Prema Pliniju Starijem, Sardeates civitas se prostirala u sadašnim bosanskopetrovačkim i drvarskim krajevima, jugoistočno od Japodije. Bila je dio salonitanskog konventa i imala 52 dekurije i, prema nekim procjenama, oko 7.800–10.400, a po Mesihoviću oko 13.000 stanovnika.
Danas se zna da su im susjedi bili Dalmati na jugu/jugozapadu, Japodi na zapadu i Mezeji, na sjeveru/sjeveroistoku.[1][2][3][4][5][6][7][8]
Postojbina Sardeati se je pominjana na mnogim užim područjima, od središnje Zapadne Bosne, preko gornjeg poriječja Vrbasa, doline Plive i Rame, te od Šipova do sjeverne Bosne. Bojanovski ih smatra starosjediocima doline Unca, pominjući lokalitet Sarziaticum (koji je naveden 1. na saboru u Saloni 533. godine n.e.).
Ο Sarziaticumu i njegovu stanovništvu, malo se zna jer se na pretpostavljenoj teritoriji ovog municipija sačuvao vrlo mali broj natpisa. Municipij nije epigrafski potvrđen na terenu in situ, nego samo u kasnije pisanim izvorima, što otežava njegovo preciznice prostorno lociranje. Njegov kasnoantički naziv (territorium) Sarziaticum (?Sardiaticum) poznat je jedino iz zapisnika 2. crkvenog sabora u Saloni, 533. godine, a po svojoj lingvistici može povezati jedino sa Sardeatima.[5]
Kao snažan argumenat za takvu pretpostavku uzima se podatak iz 533. ο formiranju biskupije u Ludrumu (pretpostavlja se kod Knina). Novoformiranoj biskupiji bile su dodijeljene četiri crkvene župe (parochiae), odnosno četiri (tadašnja) municipija: Magnioticum kod Drniša, Equitinum kod Sinja, Salviaticum na Glamočkom polju, a kao četvrti Sarziaticum (vjerovatno Sardiaticum = zemlja Sardeata), koji se ne može argumentirano locirati na područje Šipova, kao ni u sjevernoj Bosni, jer bi to bilo i mnogo sjeverno od Ludruma (kod Knina?). Tako se Sarziaticum teško može tražiti i oko Pecke, koje je bilo u drugoj crkvenoj župi — Sarniensis ecclesiae, parohije municipija Sarniensis (Sarnade), čiji je župnik Vitalis presbyter Sarniensis ecclesiae prisustvovao i 1. koncilu u Saloni 530. godine.
Od božanstava u dolini Unca spominju se Jupiter i Silvan (Silvanus). To sugerira zaključak da je religija bila ista ili veoma slična onoj kod susjednih Dalmata, što se odnosi i na posmrtne ceremonije i kultove. Vjerije se da je i antroponimija Sardeata, kao i onomastika, bila slična dalmatskoj, što se može zaključiti i na primjerima sa susjednog Grahovskog polja.[5]
Granice municipija Sardiatarum (potvrđen samo oblik Sardiatas), vjerojatno su bile određene prirodnim barijerama doline Unca, u kojoj je moglo obitavati stanovništvo njihovih 52 dekurija. Municipij je mogao biti osnovan za vladavine Hadrijana, ili Marka Aurelija (prema nalazima iz Prekaje), a najkasnije za vrijeme Karakale (212. godine). Pretpostavku da su i Sardeati radili u rudnicima zlata u Daciji (dio današnje Rumunije), osnažuje natpis iz Alburnusa a moguće i natpis u kojem se spominje
" T. Aur{elius} Aper Dalmata ... ex m{unicipio} Splono..."[5]
, pa postoji teorijska mogućnost da se Splonum nalazio ležao upravo u dolini Unca.
Većini današnjih istraživača je aanimljivo je da područje Sardeata, po očuvanim paganskim i domorodačkim imenima, ima znatno više sličnosti sa gornjobosanskim područjem nego sa susjednim japodskim dijelom Pounja.[5]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Stipčević A. (1989). Iliri: povijest, život, kultura; 2. dopunjeno izdanje. Školska knjiga, Zagreb. ISBN 8603991065.
- ^ Wilkes J. J. (1992). The Illyrians. Blackwell. ISBN 0-631-19807-5.
- ^ Adrian Axhanela (2004). Illyrian Bosnia and Herzegovina-an overview of a cultural legacy. Center for Balkan Studies.
- ^ Mesihović S. (2011). Rimski vuk i ilirska zmija – Posljednja borba. Filozofski fakultet, Sarajevo. ISBN 978-9958-625-21-3.
- ^ a b c d e Abdić K. (2014). Ilirski narodi sjeverozapadne Bosne i Hercegovine. Filozofski fakultet, Sarajevo.
- ^ Šašel Kos M., Kos P., Talbert R., Gillies S., Elliott T., Becker J. "Places: 197364 (Maezaei)". Pleiades.
- ^ Benac A., Ur., ured. (1986). Bosna i Herzegovina / Bosnia and Herzegovia / Bosnien und Herzegowina. Svjetlost, Sarajevo.
- ^ Šentija J. Ur. (1977). Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, 3: Foc-Iw. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
