Osječenica
| Osječenica | |
| Planina | |
 Osječenica
| |
| Država |  Bosna i Hercegovina
|
|---|---|
| Općina | Bosanski Petrovac, Bihać[1] |
| Planinski sistem | Dinarske planine |
| Nadmorska visina | 1 795[1] m |
| Koordinate | 44°29′0″N 16°17′0″E / 44.48333°N 16.28333°E |
  | |
| Osječenica u Bosni i Hercegovini | |
Osječenica je planina koja se nalazi u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i pripada zapadno-bosanskom planinskom nizu (klekovačko-grmečka) grupa. Susjedne planine su joj Klekovača (od koje je odvaja planinski prijevoj Oštrelj) i Grmeč sa sjeverno strane, iza Petrovačkog polja.[2]
Orografske južne padine planine Osječenice, prema rijeci Uni, pripadaju i Nacionalnom parku Una.[3]
Reljef
[uredi | uredi izvor]Visoka je 1795 metara i spada u srednje visoke planine.[4] Njen planinski masiv dug je 30 km, od prevoja Oštrelj do uzvišenja Čava iznad Kulen Vakufa. Tjeme planine Osječenice strši iznad pojasa šuma (uglavnom bukva i grab) i odsječeno je pa od toga dolazi i naziv ove planine – Osječenica.[5] Na vrhu je uska, nekoliko stotina metara duga zaravan sa čijih se strana spuštaju kamene litice. To je razlog što mještani iz okoline sam vrh nazivaju Kamen, sa kojeg se pruža izvrstan i širok vidik na sve strane.
Hidrografija
[uredi | uredi izvor]S njene zapadne strane se nalazi kanjon rijeke Une, koja, dolazeći iz Hrvatske, u dodiru sa Osječenicom kod Martin Broda pravi prelijepe slapove. Isto se ponavlja i u odlasku, nekoliko kilometara iza Kulen Vakufa, Una pravi slapove, poznati Štrbački buk. Sa južne strane je Unac, duboko ukopan u kamenito tlo pa njegovo korito ima osobine klisure. Izvori vode su rijetki. Nalaze se skoro u ravni Petrovačkog polja, u selima Kolunić, Medeno polje, Bjelaj i Prkosi. Na višim dijelovima planine, od strane kanjona rijeke Unac najbliži izvor vode je ozidani Ajzer bunar koji vodu skuplja cijeđenjem površinskih voda.
Klima
[uredi | uredi izvor]Klima je izrazito planinska koju karakterišu kratka i svježa ljeta i duge, hladne i snijegom bogate zime. U pogledu godišnje količine padavina ovo podruje se nalazi pod jakim utjecajem strujanja sa mora, te godišnja količina padavina ukazuje na humidni karakter klime. Klima sa svojim elementima ( temperatura, vlaga, svjetlost, vjetar ) ima u odnosu na druge faktore presudan značaj u pedogenezi i obrazovanju biljnih asocijacija.
Flora i fauna
[uredi | uredi izvor]Pohodio je ovu planinu botaničar i biolog Franjo Fiala davne 1891. godine.[6].
Osječenica je na najnižim i najtoplijim položajima zastupljena sa hrastovim šumama. Iznad je stanište pretežno obraslo jelom i bukvom koja na većim visinama prelazi u formaciju bukve kao grma. Od sitnogorice valja navesti klekovinu, koja počinje u istoj visini kao i na Klekovači, raste po najvišim grebenima i glavicama, tako da za alpinsku formaciju samo ostaje mjesta na nekim stijenama i hridovima.
Na osnovu tipoloških i pedoloških karakteristika , može se konstatirati da se radi o području na kome preovladavaju mješovite šume koje su u pravilu stabilnije i otpornije na biotike i abiotike faktore. Međutim, na području Osječenice zabilježeno je masovno sušenje jele, koja je na ovom području gradila stabilne šumske zajednice, najčešće sa bukvom i smrčom. Ova pojava rezultat je: loša higijena šuma, masovna pojava parazitske nametnice – imele jele, greške u gospodarenju šuma u prošlosti i nekoliko posljednjih godina učestale suše. Posljednji u lancu ovih agenasa bili su štetni insekti, koji su na oslabljenim biljkama prešli kritični prag brojnosti populacije i uzrokovali masovno sušenje stabala.
Vrijedno je istaći cvijet runolist. Mještani ga zovu - šterma. To ime dobio je po zvjezdicama koje su označavale činove u bivšoj austro-ugarskoj vojsci (Stern = zvijezda). Danas je rijedak jer ga mnogo beru nesavjesni posjetioci.
Planinarstvo
[uredi | uredi izvor]Prvi planinarski opis je zabilježen 1965. godine.[7]. Prva markacija je obavljena 1969. godine.
Na vrh Osječenice se može doći iz više pravaca. Najčešće se koristi pravac iz sela Kolunić, udaljenog 3 km od Bosanskog Petrovca putem prema Drvaru.[8] Kroz selo vodi asfaltni put oko dva kilometra, a potom se vožnja nastavlja džombastim makadamskim šumskim putem. Zbog toga su poželjna terenska i vozila prilagođena takvim uslovima puta. Nakon nekih 8 km, od nastrešnice počinje uspon markiranom stazom i dolazak na livadu ispod vrha. Uspon na sami vrh je moguć sa nekoliko staza (jedna je sa sajlom).[9]
Do nastrešnice je moguće doći i od naselja Oštrelja, makadamskim putem dugim 17 km. Jedan makadamski put vodi iz naselja Bjelaj, pored Starog grada Bjelaja, zatim oko 8 km. do Ajzer bunara i još 2 km. ispod južne strane vrha. Ova ruta je dio biciklističke staze Nacionalni park Una - Osječenica.[3] Odavde uspon traje 1,5 h, i ovo je najlakši pristup na vrh. Koriste ga samo dobri poznavaoci planinarstva i Osječenice, jer staza nije markirana.
Za uspon se koristi i neobilježena staza za vrh iz Medenog polja.
Klub ekstremnih sportova „Crni vrh“ iz Bosanskog Petrovca organizira od 2011 tradicionalni Memorijalni Novogodišnji uspon planinara na planinu Osječenicu.[10]
Rekordni usponi
[uredi | uredi izvor]Šefik Sadiković, vatrogasac, ekolog i planinar iz Velike Kladuše, više od decenije svoje slobodno vrijeme provodi na planinama. Pored bosanskohercegovačkih planina, koje je sve pohodio, popeo se na vrhove poput Elbrusa, Mont Blanca, Prokletije, Korab, Musala, Olimp, te više planinskih vrhova u Švicarskoj, Austriji i Sloveniji.
Samo na planinu Osječenicu se popeo 109 puta.[11] Ismet Grahović, takođe iz Velike Kladuše, se na Osječenicu penjao 70 puta.[10]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Federalni zavod za statistiku: Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine Sarajevo 2009.
- ^ "Osječenica (01.11.2020) - Planinarenje.ba". Arhivirano s originala, 18. 5. 2021. Pristupljeno 18. 5. 2021.
- ^ a b "Anja Ćurić MOGUĆNOSTI I NAČINI BRENDIRANJA NACIONALNOG PARKA UNA" (PDF). Sveučilište u Zagrebu, Fakultet političkih znanosti, Diplomski studij novinarstva, 1976. Arhivirano s originala (PDF), 21. 5. 2021. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ^ Osječenica
- ^ Osječenica i Klekovača - www.pdkozara.org
- ^ Franjo Fiala, Glasnik Zemaljskog muzeja, 1892 -Osječenica i Klekovača planina kod Petrovca
- ^ Salkić Mehmed, "Nevolje s Osječenicom"
- ^ Na Osječenici za Dan državnosti Bosne i Hercegovine - psbih.ba
- ^ "Uspon na planinu Osječenicu - www.pd-promina.hr". Arhivirano s originala, 18. 5. 2021. Pristupljeno 18. 5. 2021.
- ^ a b (VIDEO) Deseti Memorijalni Novogodišnji uspon planinara na Osječenicu - reprezent.ba
- ^ "109 puta na vrhu Osječenice - mionama.ba". Arhivirano s originala, 18. 5. 2021. Pristupljeno 18. 5. 2021.
