Gorile
| Gorile (Gorilla) Gorilini | |
|---|---|
| Ugrožene vrste | |
 Zapadna gorila (Gorilla gorilla) | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Razred | Mammalia |
| Red | Primates |
| Podred | Anthropoidea - Catarrhini Uskonosni majmuni |
| Natporodica | Hominoidi |
| Porodica | Hominidae / Pongidae Trubus:Gorillini |
| Rod | Gorilla Isidore Geoffroy Saint-Hilaire, 1852. |
| Tipična vrsta | |
| Zapadni gorila Thomas S. Savage, 1847 | |
| Zapadni gorila Gorilla gorilla Istočni gorila
| |
.png)
Gorile pripadaju rodu Gorilla, porodice Hominidae (čovjekoliki majmuni) – najkrupnijim živućim primatima (red: Primates). Prema ranijim biosistematikama ovi „veliki majmuni“ su klasificirani u jednu istu vrstu, dok ih noviji izvori dijele na dvije, od kojih svaka ima po dvije podvrste:
- zapadni gorila (G. gorilla)
- zapadni nizijski gorila (G. g. gorilla)
- gorila sa Cross Rivera (G. g. diehli)
- istočni gorila (G. beringei)
- istočni nizijski gorila (G. b. graueri)
- planinski gorila (G. b. beringei)
DNK gorila je vrlo slična onoj ljudskoj – 95-99% ovisno o tome šta se analizira, a oni su sljedeći najbliži srodnici današnjim ljudima nakon šimpanzi (uključujući bonoboe – Pan paniscus).[1][2]
Glavna obilježja
[uredi | uredi izvor]
Gorile su robustne građe i pokriveni dlakom, izuzimajući lice i uške. Nadočni lukovi su izrazito naglašeni i frontalno izbočeni. U spravnom položaju, gorile mogu doseći visinu i do 1,75 m, ali stvarna dužina tijela im je nešto veća, jer su im koljena uvijek malo povijena. Raspon ruku nadmašuje dužinu tijela i iznosi do 2,75 m. Međuspolne razlike u težini su uočljive i značajne. Ženke obično teže između 70 i 90 kg, a mužjaci dosežu i do 275 kg. Dobro hranjene gorile u zatočeništvu mogu težiti čak i do 350 kg.
Krzno im je uglavnom crno, a kod starijih mužja na leđima postaje srebreno-sivkasto. Po tom obilježju se opisuje i kao "srebrenoleđi" mužjak. Dlaka planinskih gorila je svilenkasta i duža od dlake nizijskih gorila. Kao i svi čovjekoliki majmuni, ni gorila nema rep. Gorile su robustno građeni, a lice i uške nemaju dlaku. Luk iznad očiju im je vrlo izražen.[3]
| Taksonomija roda Gorilla | Filogenija superfamilije Hominoidea | |||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
|
|
Ekologija i rasprostranjenje
[uredi | uredi izvor]Prirodna staništa gorila su u tropskim ili suptropskim šumama Afrike. Iako njihov areal pokriva relativno mali dio Afrike, one pokrivaju širok spektar nadmorskih visina. Planinski gorila nastanjuje Albertine Rift planinske šume u rasponu od 2.200-4.300 metara n/v, a nizijski žive u gustim šumama i močvarnim niskim zajednicama trske,do razine mora.
Zapadni nizijski gorila (Gorilla gorilla gorilla) živi na području između jugoistoka Nigerije preko Ekvatorske Gvineje i Gabona do Republike Kongo. Areal istočnog nizijskog gorile je u istočnom dijelu Demokratske Republike Kongo. Planinske gorile nastanjuju padine visokih vulkana Virunga i brda Bwindi u graničnoj oblasti Ugande, Ruande i Demokratske Republike Konga (bivši Zair).
Etologija
[uredi | uredi izvor]
Gorile su aktivne danju. Dok nizijske gorile žive u primarnim tropskim kišnim šumama, brdsko-planinske su uglavnom na tlu u sekundarnih šumskih sastojina. Nizijske gorile, uključujući i teške mužjake, u potrazi za hranom, penju se i na visoko drveće, nerijetko i do 20 m visine. Na tlu se kreću na sva četiri ekstremiteta, oslanjajući se na srednje članke prstiju prednih ekstremiteta i ostavljaju prepoznatljive tragove. Za noćno spavanje prave gnijezda od granja i lišća i to svake večeri novo, pri čemu to postižu čak za jedva nešto duže od pet minuta. Planinski gnijezda prave na tlu, a nizijski na stablima.
Gorile žive u manjim skupinama koje obično čine jedan mužjak i „harem“ od nekoliko ženki s podmlatkom. Grupe s dva ili više mužjaka se rijetko susreću. Prosječna velićina grupe je oko 10 do 15 jedinki, ali sreću se i one od samo dvije pa do 30 individua. Ako je u nekoj grupi više mužjaka, samo jedan ima ulogu vođe i jedino on, po hijerarhiji, ostvaruje parenje. Ponekad, međutim, dolazi do borbe između mužjaka za položaj vođe i prilike za rasplod. Ako novi mužjak pobijedi, ubija svu djecu svog prethodnika. Biološki smisao tog infanticida može biti u činjenici da ženke koje doje ne mogu ostati skotne, ali nakon gubitka mladunca vrlo brzo su ponovo plodne. Time moćniji mužjaci ugrađuju više gena u genski fond naredne generacije. Grupe gorila su vrlo fleksibilne, pa se dijele i spajaju. Najčešće se razdvajanju samo privremeno, u potrazi za hranom. Za razliku od ostalih primata, grupu napuštaju i mužjaci i ženke, koji mogu formirati nove grupe. Međutim, već osnovane grupe vrlo su dugotrajne.[4]
Kod gorila nije izražena teritorijalnost. Na istom području, hranu može prikupljati više grupa, koje obično izbjegavaju direktne kontakte. Pošto im je lišće osnovna hrana, potrage nisu ni duge niti široke. Lišća ima dovoljno pa su, zbog njegove niske energetske vrijednost, prisiljeni na duga razdoblja mirovanja. Gorile se oglašavaju različitim tonovima vrištanja i mumljanja, što je u funkciji označavanja lokacije članovima svoje grupe, ali i opominjanja drugih grupa o svom položaju. Mogu ispoljavati i agresivnost, pri čemu im je znakovito "bubnjanje" šakama po grudima. Ranije se vjerovalo da to rade samo stariji mužjaci, dok je to kasnije uočeno i kod svih članova grupe. Vjeruje se ta takvo ponašanje služi za označavanje aktuelne pozicije ili kao ritualizirano pozdravljanje.[5][6]
Ishrana
[uredi | uredi izvor]
Od svih čovjekolikih majmuna gorile su najizrazitiji biljožderi. Glavna hrana im je lišće, a ovisno o sezoni, voće jedu u različitim količinama. Ovakve hrane odrasloj životinji dnevno treba oko 25 kg. Dodatak hrani su samo insekti, obično nehotice i nesvjesno, ako se nađu na lisnatoj hrani. Pošto su masivni, veći dio aktivnog razdoblja provode u potrazi za jelom i hraneći se.
Slično šimpanzima, i gorile jedu trpko bodljikavo lišće da se riješe uznemirujućih crijevnih parazita. Velike količine tog lišća ostaju nesažvakane, što struganje sa crijeva čini djelotvornijim.
Razmnožavanje
[uredi | uredi izvor]
U prirodi, gorile nemaju određenu sezonu razmnožavanja. Svakih 3,5 do 4,5 godine, ženka koti najčešće samo jedno mladunče. Bremenitost traje oko 8,5 do 9 mjeseci, što je, uz ljude, najduže vrijeme plodonošenja. Težina novorođenčadi je oko 2 kg, ali se brže razvijaju od nekih drugih primata, primjerice čovjeka. Nakon tri mjeseca već pužu, a zatim više godina ženke doslovno nose na leđima svoje mladunce koji ih "jašu". Pri životnoj dobi između dvije i četiri godine, prestaju sisati; spolnu zrelost ženke dosežu u osmoj, a mužjaci u desetoj godini. Prosječni životni vijek u prirodi im je oko 50, a u zarobljeništvu mogu doseći i 54 godine.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Lambert D. (1989): The Cambridge guide to prehistoric man. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 0 521 33364 pogrešan ISBN 4; ISBN 0 521 33364 pogrešan ISBN 9.
- ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
- ^ Groves C. P. et al., Eds. (2005): Mammal species of the World (3rd ed.). Johns Hopkins University Press Baltimore,ISBN 0-801-88221-4.
- ^ Small M. F. (1996): Female choices − Sexual behaviour of female primates. Cornell University Press,Ithaca and London, ISBN 0-8014-2654-5, ISBN 0-8014-8305-0.
- ^ Groves C. P. et al., Eds (2005): Mammal species of the World (3rd ed.). : Johns Hopkins University Press, Baltimore, ISBN 0-801-88221-4.
- ^ Prince-Hughes D. (1987): Songs of the gorilla nation. Harmony, ISBN 1-4000-5058-8.