Pierre de Coubertin
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Pierre de Coubertin (1. januar 1863 – 2. septembar 1937), rođen kao Pierre de Frédy, bio je francuski pedagog i historičar, u toj istoj historiji najbolje ostao upamćen kao sportski djelatnik – utemeljitelj modernih Olimpijskih igara.
Pierre De Coubertin | |
|---|---|
 Utemeljitelj modernih Olimpijskih igara | |
| Rođenje | 11. januar 1863. Pariz, Francuska |
| Smrt | 2. septembar 1937 (74 godine) Ženeva, Švicarska |
Biografija
urediRođen je u Parizu u plemićkoj porodici. De Coubertin je nakon posjete britanskih i američkih univerziteta, od kojih su neka njegovala uspomene na starovjekovne Olimpijske igre ostao trajno "inficiran" idejom Olimpizma. Tim više jer je kao pedagog shvaćao važnost sporta i fizičke kulture u razvoju mladog čovjeka.
De Coubertinovim željama za obnavljanjem starovjekih, antičkih Igara pogodovalo je i to što je rastao međunarodni interes za sve što je antičko i antikno, jer su nekako baš u to vrijeme arheolozi (pogotovo njemački) otkrivali, do tada skrivena, historijska mjesta (Mikena, Troja).
Da što više animira istomišljenike za svoj naum, on na pariskoj Sorbonni organizira, 16. juna - 23. juna 1894, međunarodni kongres. Tamo i službeno predlaže oživljavanje davno ugaslih (393. godine) helenskih Olimpijskih igara. Auditorij navodi na osnivanje službenog tijela koje će upravljati Igrama. Tako je, zadnjeg dana kongresa, ustanovljen Međunarodni olimpijski odbor (skraćeno MOO, engl. IOC, itd.), kojem prvi predsjednik postaje Grk Demetrios Vikelas, a de Coubertin postaje glavni tajnik. Odlučeno je također da se, skladno starogrčkom imenu, Igre prve Olimpijade modernog doba održe u njihovoj domovini Grčkoj, u Atini, te da se poput starovjekovnih Igara, održavaju svake 4 godine. Te (Olimpijske igre 1896.) bile su uspješne, te nakon njih Vikelas predaje predsjednikovanje de Coubertinu koji ostaje predsjednikom do 1925 godine. Prve i druge Igre njegovog mandata (Pariz, 1900. i St. Louis, 1904.) zadale su mu velike glavobolje jer su bile organizirane aljkavo i pobudile su, za razliku od onih u Atini 1896., slabo zanimanje. Zato Pierre de Coubertin, ponovo u "provjerenoj" Atini, 1906. godine organizira (na desetgodišnjicu onih prvih atenskih) jubilarne Igre (engl. Intercalated Games) koje su ponovo uspješne i stvari kreću nabolje. Povlači se 1925., nakon vrlo uspjelih Igara, održanih ponovo u njegovom Parizu, 1924. godine. Naslijedio ga je Belgijanac grof Henri de Baillet-Latour, a on ostaje počasnim predsjednikom sve do svoje smrti, 1937. godine.
Sahranjen je u Lausannei, u Švicarskoj, gdje je i sjedište MOO-a, dok je njegovo srce, prema njegovoj izričitoj želji, sahranjeno u ostacima starogrčke Olimpije.
Iako je, po prirodi stvari, zadužio svijet, i bio glavni inspirator te stao na čelo pokreta koji je obnovio Olimpijske igre, koje, u vrijeme svog održavanja svake 4 godine, na dvije sedmice ujedinjuju svijet bez obzira na naciju, vjeru, jezik ili boju kože; Pierre de Coubertin nije nikada dobio Nobelovu nagradu za mir. Vrlo paradoksalno u odnosu na plemeniti cilj koji je ostvario: bio je uvjereni rasista.
Također pogledajte
urediVanjski linkovi
uredi
Pierre de Coubertin na Wikimedia Commonsu
