Jenisej
Jenisej (ruski: Енисе́й) jest rijeka u azijskom dijelu Rusije. Centralna je od tri velike rijeke Sibira (uz Ob i Lenu). Tvori najveći riječni sistem koji teče prema Sjevernom ledenom moru, a zajedno s Angarom i Selengom peta je najduža rijeka u svijetu i druga najduža u Rusiji. Izvire u Mongoliji, te zatim teče sjeverno do Jenisejskog zaliva u Karskom moru, sa slivom koji pokriva veliki dio centralnog Sibira, prateći tok riječnog sistema Jenisej–Angara–Selenga–Ider.
| Jenisej | |
|---|---|
 | |
| Države |  Mongolija,  Rusija |
| Dužina | 3487 (sistem Jenisej–Angara–Selenga 5539) km |
| NV izvora | 631 m |
| Sliv | Sjeverno ledeno more |
| Prosječni protok | 19600, max. 195000, min. 2700 |
| Površina sliva | 2580000 km2 |
Gornji tok rijeke podložan je brzacima i poplavama i prolazi kroz slabo naseljene krajeve. Srednji tok obuzdan je nizom velikih hidroelektrana, koje energijom opskrbljuju znatnu primarnu industriju izgrađenu u sovjetska vremena, uglavnom radnom snagom iz gulaga, čije je zagađivanje važan problem u području. Protječući kroz rijetko naseljenu tajgu, Jenisej prihvata mnoge pritoke, tako da nakon tundre doseže Karsko more, gdje je zaleđen više od polovine godine.
Maksimalna dubina Jeniseja je 24 m, dok je prosječna 14 m.
Gornji Jenisej
uredi
Jenisej nastaje iz dva glavna toka: Velikog i Malog Jeniseja. Veliki (rus. Boljšoj) Jenisej, poznat i kao Bii-Khem (Бий-Хем) izvire u regiji Tuva, na južnoj strani planina Istočni Sajan i sjeverno od lanca Tannu-Ola. Mali Jenisej, poznat i kao Kaa-Khem (Каа-Хем), izvire u dolini Darkhad u Mongoliji. Novija istraživanja utvrdila su da je uzak izlaz iz doline tokom prošlosti bio redovno blokiran ledom, što je stvaralo jezero veličine susjednog jezera Hövsgöl Nuur. Kada su se ledenjaci otopili (posljednji put prije oko 9300 godina) istekla je ogromna količina vode vjerovatno s katastrofalnim posljedicama.
Donji Jenisej
urediRijeka Kas, koja utječe u Jenisej 300 km nizvodno od Strelke. Značajna je zbog veze sa rijekom Ob preko kanala Ob-Jenisej i rijeke Ket. U tom dijelu svoga toka, Jenisej se širi primajući mnoge pritoke, posebno Podkamenaja Tunguska i Donja Tunguska u Turukhansku, iz smjera puste Srednjosibirske zaravni na istoku. Udaljena Tunguska regija je u prošlosti najpoznatija bila po Velikoj Sibirskoj eksploziji 1908., dok je danas poznata po istraživanjima nalazišta nafte. Nakon Turukhanska, rijeka ulazi u područje tundre.
U donjem dijelu toka Jenisej je zaleđen duže od pola godine. Zaleđena rijeka stvara velike nevolje jer može sppriječiti tok i uzrokovati velike poplave, pa se za oslobađanje nesmetanog prolaska vode koristi eksploziv. Posljednji grad kroz koji protiče rijeka je Dudinka, koji je s Krasnojarskom povezan redovnom brodskom linijom. Rijeka je u estuariju široka i do 50 km, te ulijeva u Jenisejski zaliv, gdje nesmetanu plovidnu omogućavaju ledolomci.
Za vrijeme ledenog doba, artička ruta bila je blokirana ledom. Iako su pojedinosti nepoznate, smatra se da je Jenisej tekao u ogromno jezero koje je pokrivalo veći dio zapadnog Sibira, te eventualno u Crno more (Zapadno sibirsko glečersko jezero, iz ranog ledenog doba).
Biljni i životinjski svijet
urediDolina rijeke Jenisej obiluje staništima brojnih biljnih i životinjskih vrsta, među kojima su neke posebno značajne kao što su: sibirski bor (Pinus Sibirica) i sibirski ariš (Larix sibirica), istaknute vrste stabala. U prahistorijsko doba (oko 6000 godina p. n. e.), dolina Jeniseja bila je bogata borom, (Pinus sylvestris).[1] U slivu žive i brojne vrste ptica, uključujući sivu vranu (Corvus cornix).[2]
Historija
urediDrevna nomadska plemena, kao što su Keti i Yugh, su živjeli duž obala Jeniseja. Keti su danas jedini preostali od prvobitnih plemena centralnog Sibira (populacija od oko 1000 ljudi). Njima srodna izumrla plemena bila su:Kott, Assan, Arin i Pumpokol koji su živjeli uglavnom uzvodno, prema jugu. Sadašnji Keti su prije administrativnog pripajanja Rusiji između 17. i 19. vijeka.[3] uglavnom živjeli su istočnim područjima srednjeg toka Jeniseja.
Rusi su prvi puta došli do gornjeg Jeniseja 1605. godine, putujući od rijeke Ob prema rijeci Ket, zatim niz Jenisej do rijeke Sim. 1607. godine dostigli su Angaru na istoku, te 1608. današnji Krasnojarsk. Grad Jenisejsk, koji se nalazi na ušću rijeka Ket i Angara, osnovan je 1619. godine, dok je Krasnojarsk osnovan 1628. Donji Jenisej je dosegnut 1607. iz Mangazeje, s osnivanjem Turuhanska na ušću Donje Tunguske. Ušće Jeniseja prvi put je posjećeno 1610. godine.
Za vrijeme drugog svjetskog rata, Nacistička Njemačka i Japansko Carstvo dogovorili su podjelu Azije koja je se pružala tokom rijeke Jenisej do kineske granice, te dalje duž sovjetsko-kineske granice, te dalje sjevernom i zapadnom granicom Afganistana i granicom između Irana i Britanske Indije.[4]
Plovidba
urediPrva ekipa koja je plovila cijelom dužinom Jeniseja, uključujući i njene opasne pritoke u gornjem toku u Mongoliji, bila je australsko-kanadska ekipa koja je ovaj poduhvat završila septembra 2001. Ovu ekipu su sačinjavali: Ben Kozel, Tim Cope, Colin Angus i Remy Quinter. Kozel i Angus su ovu ekspediciju detaljno opisali u svojoj knjizi,[5] a dokumentarni kanal National Geographic snimio je i dokumentarac o ovom poduhvatu.
Galerija
uredi-
Zalazak sunca iznad Jeniseja -
Pogleda na Jenisej sa željezničkog mosta kraj Krasnojarska. -
Ledolomac na Jeniseju -
Jenisej u Divnogorsku. -
Skela na Velikom Jeniseju.
Reference
uredi- ^ Stein Ruediger and K. Fahl. 2003. Siberian river run-off in the Kara Sea, 488 pages
- ^ C. Michael Hogan. 2009. Hooded Crow: Corvus cornix, GlobalTwitcher.com, ed, N. Stromberg Arhivirano 26. 11. 2010. na Wayback Machine
- ^ Vajda, Edward G. "The Ket and Other Yeniseian Peoples". Arhivirano s originala, 6. 4. 2019. Pristupljeno 27. 10. 2006.
- ^ Weinberg, Gerhard L. Visions of Victory: The Hopes of Eight World War II Leaders Cambridge, England, United Kingdom:2005--Cambridge University Press [1]
- ^ Five Months in a Leaky Boat: A River Journey Through Siberia, Kozel, 2003, Pan Macmillan
