Hrvati

Hrvati su narod u grupi Južnih Slavena, koji uglavnom nastanjuje područje Hrvatske, a žive i u Bosni i Hercegovini, kao jedan od tri konstitutivna naroda. Znatne hrvatske manjine žive u Vojvodini i austrijskoj pokrajini Gradišće, Italiji u području Molise, u Moravskoj, Slovačkoj i Češkoj te u pograničnim područjima zapadne Mađarske, Slovenije, Rusije, Rumunije. Hrvati se često određuju kroz vezanost uz katoličanstvo i hrvatski jezik i vojničko zanimanje. Hrvatski najamnici u svim carskim vojskama od Karla V do Napoleona i Habzburga slovili su kao odani i hrabri vojnici. Najčuvenije konjičke jedinice su svakako La Cavalerie Cravate (La Kavaleri Kravat), mornarica i laka husarska konjica, te Trenkovi panduri. Po crvenom rubcu, koji su supruge, vjerenice, sestre ili majke svojim najmilijima vezivale oko vrata dobila je ime kravata, dok nekoliko termina u konjaništvu podsjeća na hrvatske konjanike, kao Korbač (od Korbat) ili Kravaš od (le Cravate) ili poseban hrvački zahvat - kravata.

Hrvati
Ukupna populacija
6,2 - 9 miliona(procjena)
Značajno stanovništvo u
Hrvatska	3,874,321
Bosna i Hercegovina	544,780
SAD	414,714 – 1.2 millijuna
Njemačka	441,000
Čile	200,000 – 380,000
Argentina	250,000
Kanada	133,965
Australija	57,900
Srbija	40,848
Švicarska	57,900
Francuska	40,000
Slovenija	35,642
Švedska	35,000
Jezik
hrvatski
Vjera
pretežno rimokatolička
Vezane etničke grupe
Slaveni Južni Slaveni

Hrvata ima oko 4,5 miliona u Hrvatskoj i oko 500.000 u Bosni i Hercegovini. Njihov broj u inostranstvu se može samo procijeniti, ali pretpostavlja se da u dijaspori živi barem jednako mnogo Hrvata kao i u Hrvatskoj. Najveće emigrantske grupe žive u zapadnoj Evropi, prvenstveno u Njemačkoj, a zatim u Švicarskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji. Od drugih kontinenata, Amerika ima najbrojniju hrvatsku imigraciju, i to u Sjedinjenim Državama (Ohio, California) i Kanadi (Mississauga), kao i u Argentini, Čileu, Brazilu. U obje Amerike brojnost se procjenjuje na oko tri miliona Hrvata. Postoje i važne hrvatske manjine u Australiji (Perth, Sydney) i Novom Zelandu, kao i u Južnoj Africi. Samo u periodu od 1900-14 iselilo se u SAD evidentiranih 600.000 Hrvata, koji su otišli u ekonomsku emigraciju.

Porijeklo Hrvata prije velike seobe naroda nije sigurno. Jedna teorija^(koja?) kaže da Hrvati potječu iz stare Perzije, današnjeg Irana, te da se radi o sarmatskom plemenu, koje se izmiješalo sa Slavenima. Poznato je da riječ Hrvat nije slavenskog porijekla. Prvi navod njihova imena, Horovathos, nalazi se na dva kamena ispisana grčkim pismom iz 200 godine, nađenima u luci Tanais na poluotoku Krim. Oba kamena se čuvaju u arheološkom muzeju ruskog grada Sankt Petersburga, a otkrio ih je Hido Bišćević, hrvatski ambasador u Rusiji.

Početkom 7. vijeka, Hrvati su napustili područje sjeverno od Karpata i istočno od rijeke Visle gdje su osnovali jedno od dva svoja kraljevstva Bijelu Hrvatsku) i na Istok do Dnjepra gdje su imali svoje drugo kraljevstvo pod imenom Crvena Hrvatska i naselili se uzduž Dinarida. Davnašnja povezanost s tim pradomovinama naročito se ogleda u ikavici kojom govore samo Ukrajinci, Hrvati i Bošnjaci. Nove države zapremale su prostor uz jadransku obalu između današnje Albanije na jugoistoku i današnje Venecije na sjeverozapadu, te do Mačve i Podravine na sjeveru. Kasnije su ta dva imena nestala, a pojavile su se dvije nove kneževine: Panonska i Dalmatinska, čiji su kneževi Ljudevit i Tomislav otjerali Franke i Bugare s područja svojih država. (Pogledati Historiju Hrvata Ferde Šišića. Bijela Hrvatska je okupirana od Poljske, a grupa od stotinjak hiljada Bijelih Hrvata u Poljskoj postojala je do staljinskog režima. Majka nedavno preminulog Pape Ivana Pavla Drugog bila je Bijela Hrvatica. Najveći dio Bijelih Hrvata iselio se u USA.

Genetika, kaže da je većina Hrvata miješani genotip, ali glavna grupa gena specifična je za jednu "dinarsku" podgrupu, koja je vjerovatno naslijeđena od predslavenskih stanovnika dinarske Hrvatske i to u gotovo 50% populacije.

Oton Iveković: Dolazak Hrvata na Jadran.

Iako malobrojna nacionalna grupa, Hrvati kroz svoju dvadeset vijekova dugu historiju učestvuju u gotovo svim područjima ljudske civilizacije s priličnim doprinosom. Iako je prvi pisani dokument iz početka 12. vijeka, jedno hrvatsko ime (knez Trpimir) zapisano je već 850. godine, što znači da njihova pismenost datira mnogo prije nego prvi sačuvani pisani dokument. Prvi univerzitet u Hrvata postojao je već u 13. vijeku, a razorili su ga Križari u svom pljačkaškom pohodu na Palestinu. Pet naučnika i umjetnika hrvatskog porijekla su dobitnici Nobelove nagrade, a hrvatski jezik je u Srednjem vijeku bio jedan od pet jezika na kojima se po evropskim univerzitetima odvijala nastava: italijanski, latinski, njemački, hrvatski i poljski. Car Karlo Veliki, prvi ujedinitelj Evrope govorio je hrvatski. Od južnoslavenskih naroda stanovnici današnje Dalmacije medju prvima dolaze u dodir s Arapima i prvi prihvaćaju Islam. Još dvije afričke metropole duguju svoju historiju Hrvatima, braća Seljan su izradili plan za urbanizaciju Adis Abebe a Dragutin Lerman je utemeljio Leopoldville. U sportovima su brojne hrvatske ekipe i pojedinci dosegli najviši svjetski nivo od rukometa, vaterpola, nogometa, odbojke, do boksa, hrvanja, borilačkih azijskih sportova, tenisa i skijanja. Brojne naučne discipline su obogaćene doprinosom naučnika hrvatskog porijekla: Julije Klović, Faust Vrančić, Marin Getaldić, Ruđer Bošković, Lavoslav Ružička, Vladimir Prelog, Miroslav Radman i drugi, koje se može u svjetskim enciklopedijama naći pod nadimkom Dalmata, dok je u muzičkoj umjetnosti značajano mjesto zauzelo nekoliko operskih pjevačica Maja Strozzi, Milka Trnina, Zinka Kunc, Ruža Pospiš i brojne druge. Popularnost Mike Trnine u ono doba nadilazi slavu najvećih operskih diva, a Zinka Kunc dugo godina bila je neprikosnovena primadona njujorškog Metropolitena. Jednu od najvrijednijih svjetskih kolekcija umjetnina, procijenjenu na više od 10 milijardi eura, svojem narodu poklonio je Ante Topić Mimara.

Slika Ferde Quiquereza (Kikereca) "Dolazak Hrvata k moru"

Od Hrvata također potječe i ideja ujedninjenja svih Slavena u jedan narod. Prvi, panslavist, je bio, u 17. vijeku, Juraj Križanić porijeklom iz Bihaća, koji je sanjao o slavenskom carstvu od Rusije do Jadrana, a drugi, idejni otac južnoslavenstva bio je osječki nadbiskup Josip Juraj Strossmayer. Obje ideje su neslavno propale.

Raspadom Austro-Ugarske 1918. godine formirana je kratkotrajna Država Slovenaca, Hrvata i Srba koja se potom Kraljevinom Srbijom spojila u novo Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca , kasnije nazvano Jugoslavija . U novom kraljevstvu prvotno je zadržana teritorijalna podjela na povijesne pokrajine, uključujući Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju , ali je kasnija podjela zemlje na područja i banove smanjila nacionalni i historijski karakter administrativne podjele. Nakon formiranja banovine 1929. godine, Hrvati su se uglavnom nastanili na područjima Save i Primorja., ali u manjoj mjeri je bilo i područja u susjednim banovima. U pokušaju da se riješi hrvatsko pitanje u Jugoslaviji, 1939. nastala je Banovina Hrvatska koja je obuhvaćala područja nekadašnje Save i Primorske Banovine, kao i dijelove Zetske , Drinske , Vrbaske i Podunavske banovine . U Banovini je Hrvatska pronašla najveći broj kriški^(?) Jugoslavije u kojima su Hrvati činili većinu stanovništva, ali i jedan broj kriški^(?) u kojima su većinu činili Srbi .

Okupacija i podjela Jugoslavije 1941. formirala je, pod pokroviteljstvom Njemačke i Italije , marionetsku Nezavisnu Državu Hrvatsku u kojoj je uspostavljen ustaški režim . Pored većine bivše Banovine Hrvatske obuhvaćala je i cijelu Bosnu i Hercegovinu i cijeli Srem , odnosno područja nastanjena uglavnom Srbima i Muslimanima. Vlasti NDH proglasile su muslimane Hrvatima islamske vjeroispovijesti, dok su Srbi u ovoj zemlji podvrgnuti progonu i genocidu. NDH nije obuhvaćala neka obalna područja bivše hrvatske Banovine, koju je Italija okupirala i pripojila, niti to područje.Međimurje je okupirala i pripojila Mađarska . Iako je većina Hrvata u početku surađivala s ustaškim režimom, jedan se dio pridružio i jugoslavenskim partizanima .

Nakon vojnog poraza Sila Osovine , Jugoslavija je obnovljena kao socijalistička federacija, u kojoj je jednu od šest republika činila i Hrvatska . U odnosu na NDH, nova socijalistička Hrvatska nije obuhvaćala Bosnu i Hercegovinu i istočni Srem, ali su joj pripale Baranja i Istra i obuhvaćale su Međimurje, kao i obalna područja bivše Banovine. Znatan broj Hrvata ostao je i u Bosni i Hercegovini , gdje je imao jednak status sa Srbima i muslimanima . Dugogodišnji predsjednik socijalističke Jugoslavije bio je Josip Broz Tito , hrvatski državljanin.

U trenutku raspada Jugoslavije, 1990-ih , Hrvatska i Bosna i Hercegovina proglasile su nezavisnost. Do 1995. godine u tim je zemljama vodio građanski rat u kojem su sudjelovali Hrvati. Srbi u Hrvatskoj , nasuprot novom hrvatskom režimu na čelu s Franjom Tuđmanom , formirali su Republiku Srpsku Krajinu , koju je 1995. godine porazila vojska Hrvatske, nakon čega je veliki dio Srba pobjegao iz Hrvatske. Hrvati iz Bosne i Hercegovine naselili su se na područjima koja su Srbi ostavili u Hrvatskoj . Tokom rata u Bosni i Hercegovini , Hrvati su se formirali s ovih prostora - Hrvatska Republika Herceg-Bosna . Kasnije je ukinut i uključen u novoformiranu federaciju (današnja Federacija Bosne i Hercegovine ). Nakon Daytonskog sporazuma 1995. godine , kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, Hrvati imaju status jednog od tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine, kao i stupanj teritorijalne autonomije na kantonalnoj razini .

Broj Hrvata i njihov udio u republikama bivše SFRJ od 1948. – 1991

Bivše republike	1948.		1953.		1961.		1971.		1981.		1991.
SR Bosna i Hercegovina	614,123	23,9 %	654,229	23,0 %	711,665	21,7 %	772,491	20,6 %	758,140	18,4 %	755,895	17,3 %
SR Crna Gora	6,808	1,8 %	9,814	2,3 %	10,664	2,3 %	9,192	1,7 %	6,904	1,2 %	6,249	1 %
SR Hrvatska	2,975,399	78,7 %	3,128,661	79,5 %	3,339,890	80,3 %	3,513,647	79,4 %	3,454,356	75,1 %	3,736,356	78,1 %
SR Makedonija	2,060	0,2 %	2,710	0,2 %	3,750	0,3 %	3,882	0,2 %	3,307	0,2 %	2,450	0,1 %
SR Slovenija	16,069	1,1 %	17,978	1,2 %	31,429	2,0 %	42,657	2,5 %	55,625	2,9 %	54,212	2,8 %
SR Srbija	169,894	2,6 %	162,158	2,3 %	196,411	2,6 %	184,913	2,2 %	149,368	1,6 %	105,406	1,1 %
Jugoslavija	3,784,353	24,0 %	3,975,550	23,5 %	4,293,809	23,1 %	4,526,782	22,1 %	4,428,005	19,7 %	4,660,568	19,8 %

Broj Hrvata današnjim republikama bivše SFRJ

Današnj republike
Bosna i Hercegovina	544.780(2013)	15%
Crna Gora	6811	-
Hrvatska	3.874.321(2011)	90,42%
Sjeverna Makedonija	2.686(2003)	-
Slovenija	35.642 (2002)	1,81%
Srbija	70 602 (2002)	-

Hrvati na Balkanu

Udio Hrvata u Bosni i Hercegovini prema popisu iz 2013.

Danas etnički prostor Hrvata obuhvaća cjelokupan prostor Republike Hrvatske, od rijeke Dragonje na zapadu u Istri do Prevlake i Boke Kotorske na jugoistoku, te od rijeke Sutle na sjeverozapadu do rijeke Dunava na istoku.

Hrvati u Bosni i Hercegovini

• Srednja Bosna: (Jajce, Dobretići, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Kiseljak, Kreševo, Žepče i Usora, te djelomično Vareš, Travnik, Maglaj, Fojnica, Bugojno, Gornji Vakuf, Tuzla, Kraljeva Sutjeska-Kakanj, i Stup-Sarajevo).
• Zapadna, južna i dijelom sjeverna Hercegovina: (Široki Brijeg, Posušje, Grude, Ljubuški, Čapljina, Mostar, Stolac, Ravno, Čitluk, Neum, Livno, Tomislavgrad, Kupres,Prozor- Rama, te dijelove Doljani i Slatina-Jablanica, Bijela i Neretvica-Konjic).
• Bosanska Posavina: (Orašje, Odžak, Domaljevac-Šamac te određene dijelove općina: Brčko, Bosanski Šamac, Bosanski Brod, Derventa, Modriča i Gradačac).
• Zapadna Bosna (Bosanska krajina): Značajan udio Hrvata živi na području Zavalja oko Bihaća, naselja Sasina, Haramine, Ljubija, Stara Rijeka i okolna naselja između Prijedora i Sanskog Mosta, Hrvati su zastupljeni i u okolici Banje Luke, Kotor Varoša i Teslića.

Katedrala sv. Terezije Avilske u Subotici

Hrvati u Srbiji, Hrvati u Vojvodini,

• Hrvati u Srbiji su tek od 2005. priznati kao nacionalna manjina.Prema popisu iz 2011. ukupan broj Hrvata je iznosio 57.900 i čine 0,81% stanovništva Srbije.
• Hrvati u Vojvodini su jedna od nacionalnih manjina u toj autonomnoj pokrajini Republike Srbije. Prema popisu iz 2002. godine, Hrvata je u Vojvodini bilo 56.546 i činili su 2,78% stanovništva ove pokrajine. Po vjeroispovijesti, Hrvati u Vojvodini su uglavnom katolici, ali ima i drugih vjeroispovijesti, dok je hrvatski jezik jedan od šest službenih jezika Vojvodine.Mnogo Hrvata u Vojvodini živi u Subotici,Somboru i Novom Sadu.

Bunjevci, Šokci, Janjevci, Karaševski Hrvati

• Bunjevci jedna od najbrojnijih grana hrvatskog naroda koji žive u Hrvatskoj,Mađarskoj i Vojvodini.Neka glavna naselja Bunjevaca (Cesarica, Klenovica, Krasno Polje, Krmpote, Krivi Put, Lič, Lukovo Šugarje, Senjska Draga, Stinica, Seline, Zagon. Osim u ovim naseljima Bunjevaca ima dosta po drugim gradovima i naseljima. Značajna takva naselja su: Bakar, Bjelovar, Brinje, Buje, Buzet, Crikvenica, Čakovec, Čazma, Daruvar, Delnice, Donji Miholjac, Drniš, Duga Resa, Đakovo, Glina, Gospić, Ilok, Imotski, Jastrebarsko, Karlovac, Krapina, Kutina, Kutjevo, Metković, Novi Vinodolski, Ogulin, Oštarije, Otočac, Pakrac, Pleternica, Poreč, Pula, Ražanac, Rijeka, Rovinj, Samobor, Sibinj, Sinj, Sisak, Starigrad-Paklenica, Subotica, Sombor, Šibenik, Trilj, Trogir, Udbina, Valpovo, Varaždin, Virovitica, Zadar, Zagreb, Žuta Lokva).
• Šokci su hrvatska etnička skupina naseljena u području Slavonije, gdje su se doselili u 17. stoljeću, te Vojvodine, Bosne i Mađarske
• Janjevci su regionalna hrvatska manjina na Kosovu i najstarija hrvatska dijaspora. Ime su dobili po gradu Janjevu u blizini Prištine, gdje danas većina njih na Kosovu živi.
• Karaševski Hrvati (Krašovani, Karašovani, Karaševci i Koroševci, rum. Caraşoveni, Cârşoveni, Cotcoreţi, Cocoşi) su hrvatska etnička grupa koja živi u zapadnoj Rumuniji u kantonu Karaš-Severin, u gradu Rešici te susjednim općinama Karaševo i Lupak u kojima čine većinsko stanovništvao u svim naseljima općine. Porijeklom su iz okoline grada Velike Gorice i područja između Save i Kupe zvanom Turopolje.
• 
  Hrvati (narančasto) u Hrvatskoj po općinama u 2011. godini
• 
  Udio Hrvata u BIH
• 
  Procjena s hrvatskom većinom u Vojvodini u 2002
• 
  Općine s hrvatskom većinom u rumunskom Banatu

Hrvati u inozemstvu

• Broj Hrvata u inozemstvu može se procijeniti samo otprilike. Najveće emigrantske skupine žive u zapadnoj Evropi , ponajprije u Njemačkoj , zatim Švicarskoj , Švedskoj i Velikoj Britaniji . Od ostalih kontinenata, u Sjevernoj Americi je najveća hrvatska imigracija koja je pretežno koncentrirana u SAD ( Ohio , Kalifornija ), kao i Kanadu ( Misisaga ). Ima i Hrvata u Argentini , Čileu , Peru , Brazilu i Boliviji . Postoje također značajne skupine Hrvata u Australiji ( Perth , Sydney ) i Novom Zelandu, kao i u Južnoj Africi .

• 
  Broj Hrvata u svijetu

Mapa lokacije dijalekata u Hrvatskoj i područjima u BiH

Jezik

Glavni članak: Hrvatski jezik

Hrvati govore hrvatskim jezikom, koji pripada slavenskoj grupi indoeuropske obitelji jezika. Hrvatski je službeni jezik Hrvatske i jedan od tri službena jezika Bosne i Hercegovine (s bosanskim i srpskim; sva su tri jezika gotovo identična). Također je jedan od šest službenih regionalnih jezika u Autonomnoj pokrajini Vojvodini u Srbiji.

Standardni hrvatski jezik temelji se na štokavskim govorima. Pored štokavskih, u govornom hrvatskom su zastupljeni i čakavski i kajkavski govori. Od štokavskih narječja Hrvate uglavnom predstavljaju mlađi ikavski, slavonski, istočnohercegovački i istočno bosanski jezik. Mali dio Srijemskih Hrvata govori dijalektom šumadija-vojvođanski, dok u rumunjskom Banatu i Kosovu i Metohiji govore prizren-timočki dijalekt.

Religija

Hrvati su pretežno katolici, ali među njima ima ateista i protestanata.

Simboli

• 
  Zastava Hrvatske
• 
  Zastava Hrvatske republike Herceg-Bosne
• 
  Zastava Banovine Hrvatske
• 
  Zastava Nezavisne Republika Hrvatske
• 
  Grb Hrvatske
• 
  Grb Hrvatske Republike Herceg Bosne
• 
  Grb Hrvata u Srbiji
• 
  Najstariji hrvatski grb
• 
  Grb Dubrovačke Republike
• 
  Grb Dalmacije
• 
  Grb Istre
• 
  Grb Slavonije
• 
  Grb Federacije BIH
• 
  Hrvatska šahovnica na grbu Posavskog kantona

Također pogledajte

• Hrvatski jezik
• Popis katoličkog stanovništva u Bosni 1743.