Austrija

Austrija (njemački: Österreich /izgovor^ⓘ/), službeno Republika Austrija (njemački: Republik Österreich /izgovor^ⓘ/), jest federacija u srednjoj Evropi sa 8.858.775 stanovnika (1. januar 2019.) Graniči sa Češkom i Njemačkom na sjeveru, Mađarskom i Slovačkom na istoku, Slovenijom i Italijom na jugu i Švicarskom i Lihtenštajnom na zapadu. Prostire se na 83.871 km² i ima alpsku klimu. To je planinska zemlja koja je smještena unutar Alpa i kontinentalna država, jer nema izlaz na more.

Republika Austrija Republik Österreich
Zastava Grb
Himna: Land der Berge, Land am Strome (bosanski: Zemlja planina, zemlja na rijeci)
Položaj Austrije na karti Položaj Austrije
Glavni i najveći grad		Beč 48°12′31″N 16°22′21″E
Službeni jezik		njemački Regionalni jezici: slovenski, hrvatski, mađarski
Etničke grupe		81,1% Austrijanci 6,3% Južni Slaveni 2,7% Nijemci 2,2% Turci 11,5% ostali
Državno uređenje		Republika
• Predsjednik		Alexander Van der Bellen
• Kancelar		Karl Nehammer
Zakonodavstvo
Nezavisnost		Sporazum o ponovnom uspostavljanju Austrije
• Priznato		27. juli 1955.
Površina
• Ukupno		83.878,99 km2 (115. na svijetu)
• Vode (%)		0,84%
Stanovništvo
• Ukupno		8.858.775 (92. na svijetu)
• Gustoća		99/km2 (99. na svijetu)
BDP (PKM)		Procjena 2021.
• Ukupno		461,432 milijarde $ (17. na svijetu)
• po stanovniku		51.936 $
Gini (2020)		27,0 (14. na svijetu)
HDI (2019)		0,922 (14. na svijetu) (visok)
Valuta		Euro
Vremenska zona		CET (UTC 1) - ljeti CEST (UTC 2)
Topografija
• Najviša tačka		Großglockner 3798 m
• Najveće jezero		Nežidersko 315 km2
Pozivni broj		43
Internetska domena		.at

Karta rimskih provincija na području današnje Austrije

Faksimil darovnog ugovora u kojem se prvi put spominje Austrija

Carica Marija Terezija

Podjela Austrijskog Carstva na austrijski i mađarski dio

Savezničke okupacijske zone u Austriji nakon Drugog svjetskog rata

Karta nacionalnih parkova u Austriji

Großglockner, najviši vrh Austrije (3.798 m)

Predsjednik Austrije od 2004. do 2016. Heinz Fischer

Zgrada austrijskog parlamenta u Beču

Većina stanovništva govori lokalnim bavarskim dijalektom njemačkog jezika, koji je službeni jezik države. Drugi lokalni jezici jesu mađarski, hrvatski i slovenski.

Korijeni današnje Austrije datiraju još iz vremena dinastije Habsburg kada je većina zemlje bila dio Svetog Rimskog Carstva. Od vremena reformacije mnogi sjevernonjemački kneževi, prezirući autoritet cara, koristili su protestantizam kao zastavu pobune. Tridesetogodišnjim ratom, u kojem su utjecaj imali Kraljevina Švedska i Kraljevina Francuska, došlo je do uspona Pruske, a Napoleonova invazija oslabila je moć cara. Tokom 17. i 18. stoljeća Austrija je bila u mogućnosti zadržati svoju poziciju kao jedna od velikih sila Evrope. Kao odgovor na krunisanje Napoleona za francuskog kralja, Austrija se 1804. proglasila carstvom. Nakon Napoleonovog poraza Pruska se pojavila kao glavni konkurent Austrije. Austrijski poraz od Pruske u bici kod Königgratza za vrijeme Austrijsko-pruskog rata 1866. otvorio je put Pruskoj da uspostavi kontrolu nad ostatkom Njemačke. Carstvo je 1867. reformirano u Austro-Ugarsku. Nakon poraza od Francuske 1870. u Francusko-pruskom ratu Austrija je izostavljena iz formiranja novog Njemačkog Carstva. Za vrijeme Julske krize 1914, zbog atentata na austrijskog nadvojvodu Franza Ferdinanda, Njemačka se pridružila Austriji u izdavanju ultimatuma Srbiji, koji je doveo do proglašenja Prvog svjetskog rata.

Nakon raspada Habsburškog Carstva 1918. Austrija je usvojila i koristila ime Republika Njemačka Austrija u pokušaju da se ujedini s Njemačkom, ali joj je bilo zabranjeno Senžermenskim sporazumom 1919. Iste godine osnovana je Prva Austrijska Republika. Anschlussom 1938. Austriju je okupirala i anektirala nacistička Njemačka. To je trajalo sve do kraja Drugog svjetskog rata 1945, nakon čega je Njemačka okupirana od saveznika, a Austrija obnavlja svoj bivši demokratski ustav. Državnim ugovorom 1955. Austrija je ponovo uspostavljena kao suverena država, okončavši okupaciju. Iste godine Parlament Austrije usvojio je Deklaraciju o neutralnosti, tako da je postala trajno neutralna država.

Danas je Austrija parlamentarna demokratska država koja se sastoji od devet pokrajina. Glavni i najveći grad, s više od 1,7 miliona stanovnika, jest Beč. Austrija je jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, s nominalnim BDP-om po stanovniku 52.216 $. Ta zemlja razvila je visok standard življenja i 2014. rangirana je na 21. mjesto u svijetu po Indeksu ljudskog razvoja. Članica je Ujedinjenih nacija od 1955, pridružila se Evropskoj uniji 1995. i osnivač je OECD-a. Potpisala je Šengenski sporazum 1995. i usvojila evropsku valutu euro 1999.

Historija

Glavni članak: Historija Austrije

Starije kameno doba

Područje Austrije bilo je naseljeno i u starijem kamenom dobu, o čemu svjedoči i jedan od najvrednijih nalaza arheologije u Austriji, tzv. Willendorfska Venera. Nastala je oko 25.000 godina p. n. e. na području današnjeg Willendorfa kod Wachaua u Donjoj Austriji. Nađena je 1908, a danas se čuva u Prirodno-historijskom muzeju u Beču

Kelti, rimske provincije

Na području današnje Austrije keltska plemena – Ambidraven, Ambisonten, Boier, Kampi i Noriker, osnivaju kraljevstvo Noricum, koje je bilo poznato po izvozu željeza, sve do područja današnje Italije, kao i po konjima. Imali su i svoju kovnicu novca. Širenjem Rimskog Carstva, kroz mirno osvajanje, pod rimskim vojskovođama i carskim sinovima Tiberijem i Druzom 15. p. n. e. područje današnjeg Tirola i Vorarlberga prelazi u posjed Rima. Rimljani osnivaju provincije Norik, Panonija i Retija. Veći rimski gradovi u to vrijeme bili su Solva – kod mjesta Wagna, Ovilava – Wels, Lauriacum – Lorch kod Ennsa, Cetium – Sankt Pölten, Vindobona – Beč, Iuavavum – Salzburg.

Srednji vijek

Nakon što su teritorij današnje Austrije osvajali Rimljani, Huni, Lombardi, Ostrogoti, Bavarci i Franci, ona dolazi pod vlast dinastije Babenberga od 10. do 13. vijeka, kad su ih naslijedili Habsburgovci. Godine 976. spominje se markgrof Leopold I iz dinastije Babenberg, kao povjerenik cara Otona I. Prvo spominjanje Austrije, kao Ostarrîchi zabilježeno je 1. novembra 996. u ugovoru o poklonu 950 ha zemljišta, cara Otona III, biskupu od Freisinga u okolini današnje općine Neuhofen an der Ybbs u Donjoj Austriji rječima:

...in regione vulgari vocabulo Ostarrîchi in marcha et in comitatu Heinrici comitis filii Luitpaldi marchionis.

Oko 1000. godine pojavljuju se imena za Austriju, koja imaju i druga značenja, kao npr. in orientali regno, in oriente, Osterland Austria i terra orientalis. Danas većina jezika naziva Austriju tim imenom, izuzev slovačkog Rakúsko, češkog Rakousko i finskog jezika Itävalta.

Izumiranjem dinastije Babenberg, Rudolf Habsburški 1240. godine postaje prvi njemački kralj iz dinastije Habsburg, te uzima ime Rudolf I. vojvoda austrijski i štajerski. Dinastija Habsburg vladala je Austrijom sve do svog izumiranja 1780. godine, kada ju je naslijedila lotarinška dinastija pod imenom Habsburg-Lotaringija.

Austrijsko Carstvo

Raspadom Svetog Rimskog Carstva 1804. Franjo II, kao posljednji vladar tog carstva, osniva Austrijsko Carstvo i uzima ime Franjo I. Carstvo se prostiralo na područjima današnje Austrije, Češke, Slovačke, Rumunije, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Mađarske, sjevernih dijelova Italije te dijelova Poljske, Njemačke i Bosne i Hercegovine.

Austrija je 1834. imala 33 miliona stanovnika. Kopnena vojska je imala 250 hiljada vojnika, a mornarica 31 galiju.

Austro-Ugarska monarhija

Austrijsko Carstvo je 1867. podijeljeno je kao dvojna monarhija, Austro-Ugarske na austrijski i mađarski dio. Odlukom Berlinskog kongresa Austrija okupira Bosnu i Hercegovinu, koju 1908. anektira. Napadom Austro-Ugarske na Srbiju 1914. počeo je Prvi svjetski rat. S ukupnom površinom 676.615 km² Austro-Ugarska je bila druga zemlja u Evropi po veličini, a po broju stanovnika, s približno 53 miliona 1914, treća u Evropi. Raspala se nakon što je izgubila Prvi svjetski rat, pa je Senžermenskim i Trijanonskim sporazumom nastala Austrija u današnjim granicama, nazvana Prva Republika, s prvim predsjednikom vlade Karlom Rennerom. Godine 1938. Austriju je pripojila nacistička Njemačka.

Anschluss i Drugi svjetski rat

Glavni članak: Anschluss

Krajem Drugog svjetskog rata 1945. saveznici su podijelili Austriju na četiri okupacijske zone sve do 1955, kad je stekla potpunu nezavisnost, pod uvjetom da ostane neutralna te da se odrekne težnji za ponovnim pripojenjem Njemačkoj. Dana 27. aprila 1945. proglašena je privremena vlada na čelu s Karlom Rennerom. Ta vlada proglašava uspostavljanje tzv. Druge Republike i upravlja Austrijom, s manjim promjenama, sve do prvih legitimnih izbora 1949. Nakon deset godina okupacije od Saveznika Austrija u Beču 15. maja 1955. potpisuje Austrijski državni ugovor, čime se zvanično potvrđuje austrijska nezavisnost i savezničke trupe napuštaju Austriju.

Savremeno doba

Austrija je 1995. postala članica Evropske unije, a 1999. uvela je valutu euro.

Simboli

Zastava

Zastava Austrije ima tri jednaka vodoravna polja, crvene (vrh), bijele i crvene boje. Smatra se da je zastava Austrije, uz dansku zastavu, među najstarijim nacionalnim zastavama na svijetu.

Prema legendi, zastavu je izmislio vojvoda Leopold V Austrijski (1157–1194) za vrijeme žestoke bitke tokom krstaških ratova. Nakon bitke njegova borbena odora bila je potpuno natopljena krvlju, ali je, kad je skinuo pojas, platno ispod njega bilo čisto. Pod dojmom ovog prizora usvojio je boje i raspored za svoju zastavu.

Zastavu je zapravo u 13. stoljeću oblikovao vojvoda Fridrik II Austrijski (1210–1246; poznat kao Fridrik Svadljivi), posljednji iz dinastije Babenberg. Htio je veći stepen nezavisnosti od Svetog rimskog carstva, pa je napravio novi grb: crveno polje sa srebrnom vrpcom. Najstariji prikaz nove zastave nalazi se na pečatu koji se čuva u samostanu Lilinenfeld u Donjoj Austriji, s datumom 30. novembar 1230.

Grb

Grb Austrije se kao simbol Austrije koristi od kraja Prvog svjetskog rata. Dvoglavi orao, koji je dotad predstavljao staru Austro-Ugarsku, zamijenjen je jednoglavim orlom.

Na prsima orla stari je štit Austrijskog vojvodstva, a isti uzorak poslužio je kao predložak austrijske zastave. Orao lijevom kandžom drži zlatni srp, a desnom zlatni čekić. Na prvi pogled to bi se moglo dovesti u vezu s komunističkom simbolikom, ali, kada zlatnom srpu i čekiću pridružimo zlatnu krunu na orlovoj glavi, dobijamo jedinstvo sva tri sloja austrijskog društva – radnika, seljaka i plemstva.

Slomljeni željezni okovi na orlovim pandžama simboliziraju oslobođenje Austrije od fašizma i taj detalj dodan je na grb po završetku Drugog svjetskog rata.

Himna

Land der Berge, Land am Strome (bosanski: Zemljo planina, zemljo na rijekama) himna je Austrije od 22. oktobra 1946. Pretpostavljalo se da je melodiju komponirao Wolfgang Amadeus Mozart, ali, prema najnovijim spoznajama muzikologa, kompozicija potječe od jednog njegovog brata među masonima, Johanna Holzera. Na ovu muziku Paula von Preradović, unuka hrvatskog pjesnika Petra Preradovića, napisala je tekst.

Geografija

Glavni članak: Geografija Austrije

Austrija se proteže maksimalno u smjeru zapad-istok 575 km, a u pravcu sjever-jug 294 km. Približno 60% površine Austrije brdovito je i dio je Alpa. Na istočnoj granici prema Češkoj nalaze se obronci Karpata. Nizije su istočno i duž toka Dunava te u južnoj Štajerskoj i Gradišću, koje je na rubu Panonske nizije. Ukupno 43% površine Austrije pošumljeno je. Najniža je tačka Hedwighof u općini Apetlon u Gradišću (114 m), a najviši je vrh Großglockner u Koruškoj (3.798 m).

Najviši vrhovi

Osim Großglocknera, Austrija ima više od 900 vrhova sa visinom iznad 3.000 m. Neki veći vrhovi jesu:

• Wildspitze (3.774 m)
• Weisskugel (3.738 m)
• Großvenediger (3.662 m)
• Hinterer Brochkogel (3.628 m)
• Hintere Schwärze (3.624 m)
• Similaun (3.607 m)
• Wiesbachhorn (3.564 m)
• Rainerhorn (3.560 m)

Rijeke

Najveći dio Austrije, približno 80.566 km², pripada slivu Dunava, a samo mala područja na zapadu pripadaju slivu Rajne (2.366 km²), te na sjeveru slivu Labe (918 km²).

Ostale veće rijeke u Austriji jesu Lech, Isar, Inn, Salzach, Traun, Enns, Ybbs, Erlauf, Pielach, Traisen, Wienfluss, Fischa, Große Mühl, Kleine Mühl, Rodl, Aist, Kamp, Göllersbach, Rußbach, Thaya, Mura i Lainsitz.

Jezera

Najveće jezero u Austriji jest Nežidersko u Gradišću. Austriji pripada 77% jezera, a ostatak pripada Mađarskoj. Drugo najveće jezero jest Attersee (46 km²) u Gornjoj Austriji, te Traunsee (24 km²). Austriji pripada i manji dio Bodenskog jezera na tromeđi s Njemačkom i Švicarskom. Tačna granica između država na Bodenskom jezeru nije definirana. Osim njih, posebno za turizam, važna su jezera u Koruškoj: Vrpsko, Milštatsko jezero, Osojsko i Bijelo. Druga poznatija jezera jesu Mond i Wolfgang.

Nacionalni parkovi

Od sedam nacionalnih parkova četiri zaštićuju austrijske alpske regije, a tri zaštićuju vode. Daleko najveći park jest Visoke Ture (1.856 km²). To je i najveći nacionalni park u srednjoj Evropi. Nacionalni parkovi Nežidersko jezero-Seewinkel i Dolina Thaye protežu se s obje strane granice s Mađarskom, odnosno Češkom.

Naziv	Lokacija	Osnovan	Površina	Opis
Visoke Ture	Salzburg, Tirol, Koruška 47.066667°N 12.666667°E	1981. (Koruška) 1984. (Salzburg) 1992. (Tirol)	1.856 km2	Pokriva velike dijelove Istočnoalpskog hrpta između izvora Mölla, Mure i Salzacha, protežući se otprilike 100 km od istoka ka zapadu i približno 40 km od sjevera ka jugu. Sadrži veća lednička polja, ledničke doline i velike aluvijalne lepeze te alpske pašnjake i veće šume evropskog ariša, evropske smreke i švicarskog bora.
Nockberge	Koruška46.883333°N 13.666667°E	1987.	184 km2	Pokriva Nockberge, dio Gurktalskih Alpa.
Nežidersko jezero-Seewinkel	Gradišće47.817778°N 16.748611°E	1993.	97 km2	Pokriva Nežidersko jezero, njegovu obalu i lokacije uz jezero. Sa susjednim mađarskim nacionalnim parkom Fertő–Hanság formira Kulturni krajolik Fertö / Neusiedlersee, koji je od 2001. na UNESCO-ovom spisku Svjetske baštine.
Donau-Auen	Donja Austrija, Beč 48.183333°N 16.716667°E	1996.	93 km2	Proteže se duž Dunava od Beča (Lobau) do ušća Morave u blizini granice sa Slovačkom i zaštićenog krajolika Dunajské luhy; oboje su močvarna područja od međunarodne važnosti prema Ramsarskoj konvenciji. S dužinom 38 km, park pokriva jedno od najvećih netaknutih poplavnih područja u srednjoj Evropi, do kojeg se može doći maratonskom biciklističkom rutom EuroVelo 6.
Krečnjačke Alpe	Gornja Austrija47.79°N 14.373611°E	1997.	208 km2	Pokriva Zengzensko i Rajhraminško gorje (dijelovi Gornjih Austrijskih Predalpa).
Dolina Thaye	Donja Austrija48.85°N 15.9°E	2000.	13 km2	Centriran oko meandra odvojenog od Thaye, na granici sa Češkom i susjednim Nacionalnim parkom Podyjí. Strme gnajsne padine duž rijeke formiraju jednu od najpitoresknijih klisura u Austriji.
Gesäuse	Štajerska47.592222°N 14.648889°E	2002.	111 km2	Pokriva gorje Gesäuse u sjeveroistočnim Enstalskim Alpama u Gornjoj Štajerskoj, s klisurom na rijeci Enns.

Klima

Najveći dio Austrije nalazi se u umjerenoj klimatskoj zoni, gdje preovladavaju vlažni zapadni vjetrovi. S gotovo tri četvrtine teritorije države gdje dominiraju Alpe, dominantna je alpska klima. Na istoku, na području Panonske nizije i duž doline Dunava, većinom se iskazuju osobine kontinentalne klime s manje padavina od alpskih područja. Iako je zimska prosječna temperatura u Austriji dosta niska (−10 do 0 °C), ljetne temperature mogu dostizati dosta visoke vrijednosti, s prosječnim temperaturama iznad 20 °C, dok je najviša izmjerena temperutura bila u augustu 2013. (40,5 °C).

Prema Köppenovoj klasifikaciji, Austrija ima sljedeće klimatske tipove: okeansku (Cfb), vlažnu kontinentalnu (Dfb), subalpsku/subpolarnu (Dfc), alpsku (ET) i polarnu (EF) (na samim vrhovima planina). U Austriji se ponekad javljaju izuzetno hladne i oštre zime, međutim većina zimskih perioda je približno hladna kao i u drugim sličnim klimatskim zonama, poput južne Skandinavije ili istočne Evrope. Također, na višim nadmorskim visinama ljeta su znatno hladnija nego u dolinama i na manjim visinama. Subpolarna i polarna klima javlja se na alpskim vrhovima te je tamo znatno toplije zimi nego u drugim predjelima s istom klimom, djelomično iz razloga što je ovaj dio Evrope pod znatno većim utjecajem okeanske klime.

Politika

Po austrijskom Ustavu iz 1920. te dopunama iz 1929. Austrija je federalna, parlamentarna demokratska republika, koja se sastoji od devet saveznih pokrajina. Ustav je ponovo stupio na snagu nakon završetka Drugog svjetskog rata 1945.

Aktivno pravo glasa na izborima u Austriji imaju sve osobe :

• koje sudržavljani Austrije.
• koje na dan izbora imaju napunjenih 16 godina. (Do 2007. starosna granica bila je 18 godina.)

Pasivno pravo glasa imaju sve osobe koje na dan izbora imaju napunjenih 18 godina, osim ako nisu izuzete iz prava na glasanje.

Predsjednik

Glavni članak: Spisak predsjednika Austrije

Šef države je predsjednik, koji se bira direktno na izborima svakih šest godina. Po austrijskom Ustavu, mandat se predsjedniku može samo jednom produžiti, sa narednih šest godina. Predsjednik ima funkciju proglašavanja i mogućnost raspuštanja vlade, savezne skupštine, kao i pokrajinskih skupština, glavni je zapovjednik oružanih snaga Austrije, kao i službeni predstavnik Austrije na međunarodnom nivou. Sadašnji predsjednik Austrije je Alexander Van der Bellen, kao nezavisni kandidat izabran je na izborima 2016.

Skupština

← 2017.Skupštinski izbori u Austriji 2019.2024. →

 %

40

30

20

10

0

37,49%
( 6,02%)

21,18%
(−5,68%)

16,17%
(−9,80%)

8,11%
( 2,81%)

1,87%
(−2,54%)

13,90%
( 10,10%)

0,68%
(−0,10%)

0,46%
(n. k.)

0,14%
(−4,73%)

ÖVP^a

SPÖ

FPÖ

NEOS

JETZT^e

GRÜNE

KPÖ

WANDL

Ost.

2017.



2019.



Vorlage:Wahldiagramm/Wartung/Primjedbaen

Primjedbe:

^a ÖVP je na ovim izborima, kao i 2017. marketinški izašla sa promijenjenom bojom. Umjesto tradicionalne crne, izborni plakati i boja partije promjenjena je u tirkiz

^e Na Skupštinskim izborima 2017. nastupila pod imenom PILZ

Vorlage:Wahldiagramm/Wartung/Altes Rezultat nicht 100%

Mandati u Skupštini Austrije

Od ukupno 183 mandata na pojedine partije otpada:

  SPÖ: 40
  ÖVP: 71
  FPÖ: 31
  GRÜNE: 26
  NEOS: 15

Austrijska skupština sastoji se od dva doma:

• Državno vijeće (njem:Nationalrat) sastoji se od 183 zastupnika, koji se biraju na direktnim i tajnim izborima svakih pet godina. Do 2007. godine mandat u skupštini trajao je četiri godine. Skupština donosi najvažnije zakone, te je za njihovo usvajanje potrebna, obično apsolutna većina (najčešće dvotrećinska). Za ulazak u skupštinu postavljena je granica od 4%. Glasovi partija, koje osvoje manje od 4%, dijele se partijama sa većim procentualnim udjelom. Državnim vijećem predsjedavaju tri predsjednika koji se biraju iz redova tri najjače partije.
• Savezno vijeće (njem:Bundesrat) Članovi se biraju iz pokrajinskih skupština. Savezno vijeće ima pravo veta na odluke, koje se u državnom vijeću, može pobiti. Samo u iznimnim slučajevima, ako su prava pokrajina ugrožena, savezno vijeće ima apsolutno pravo veta. Politički kritičari, zbog zastupanja partijskih interesa zastupnika, a ne interesa pokrajina, često smatraju ovo vijeće nepotrebnim.

Vlada

Glavni članak: Austrijska vlada

U Austriji je vlada, pored predsjednika države najviši organ uprave. Članovi vlade su predsjednik vlade (njem:Bundeskanzler), potpredsjednik vlade (njem:Vizekanzler) i savezni ministri.

Predsjednik vlade

Predsjednika vlade postavlja predsjednik države, uobičajeno ga predlaže nakon izbora, najjača partija u parlamentu, mada to nije pravilo. Vlada predlaže predsjednika vlade, predsjedniku i on predlog može također odbiti. Predsjednik države ima ovlasti, da na osnovu prijedloga vlade, raspusti skupštinu te raspiše nove izbore. Predsjednik vlade je primus inter pares u vladi, predlaže i otpušta ministre, mada nema ovlasti mješanja u resor pojedinog ministarstva. Nakon izbora u septembru 2008. godine, te nakon 56 dana pregovaranja, SPÖ je ušao u koaliciju sa ÖVP, te je za predsjednika vlade izabran Werner Faymann, a za potpredsjednika, Josef Pröll, član ÖVP.

Ministarstva

Glavni članak: Vlada Faymann II

Austrijska vlada, izabrana na izborima 2008. godine, ima četrnaest članova, uključujući predsjednika i potpredsjednika vlade. Broj članova je promjenljiv, te je u zavisnosti od pojedine vlade. Potpredsjednik vlade Josef Pröll obavlja i funkciju ministra financija.

Političke partije

• Stranka slobode Austrije (FPÖ)
• JETZT - Popis Pilz (JETZT)
• Austrijska narodna stranka (ÖVP)
• NEOS - Nova Austrija i Liberalni forum (okuplja Liberalni forum (LIF) i Mladi liberali Austrije ( JuLis ))
• Socijaldemokratska stranka Austrije (SPÖ)

Izbori u Austriji

Izbori za Evropski parlament

Austriju zastupa u Evropskom parlamentu 18 predstavnika, koji se biraju svakih pet godina na izborima. Birači glasaju za biračke liste političkih partija, te mogu i direktno svoj glas dati kandidatu na izabranoj listi političke partije. Od 2009. godine Austriju će predstavljat 17 predstavnika. Na izborima za Evropski parlament održanim 8. juna 2009. godine u Austriji, pobijedila je Narodna partija Austrije (ÖVP) sa 29,8% i 6 predstavnika u parlamentu. Na drugom mjestu je Socijalistička partija Austrije sa 23,9% i 5 predstavnika

Predsjednički izbori

Glavni članak: Predsjednički izbori u Austriji 2016.

Izbori za predsjednika Austrije 2016. godine, održali su se 24. aprila 2016. godine, dok je drugi krug izbora održan 22. maja 2016. godine. Za izbore se u prvom krugu prijavilo šestoro kandidata i to Irmgard Griss, Norbert Hofer, Rudolf Hundstorfer, Andreas Khol, Richard Lugner i Alexander Van der Bellen. Zbog neregularnosti izbora, na zahtjev FPÖ, izbori su poništeni, a ponovljeni drugi krug održan je 4. decembra 2016. Izabrani kandidat je trebao biti svečano biti proglašen polaganjem zakletve 8. jula 2016. Ovo su bili 13-i direktni predsjednički izbori u Austriji nakon Drugog svjetskog rata. Nakon predsjedničkih izbora 1951. godine ovo su bili izbori sa najviše prijavljenih kandidata. U drugom krugu sa najviše osvojenih glasova kvalifikovali su se Norbert Hofer i Alexander Van der Bellen. Nakon prebrojavanja svih glasova pobijedio je Alexander Van der Bellen sa 50,3 % osvojenih glasova. U ponovljenim izborima pobijedio je Alexander Van der Bellen sa 53,7 % osvojenih glasova.

Rezultati Predsjedničkih izbora u Austriji 2016.
Glasanje na biralištima					Ukupni rezultati Sa glasanjem putem pošte
Kandidat		Partija	Glasovi	%	Glasovi	%
1	Norbert Hofer	FPÖ	1.363.139	36,40	1.499.971	35,05
2	Alexander Van der Bellen	GRÜNE	763.176	20,38	913.218	21,34
3	Irmgard Griss	Nezav.	693.318	18,52	810.641	18,94
4	Rudolf Hundstorfer	SPÖ	418.441	11,18	482.790	11,28
5	Andreas Khol	ÖVP	418.564	11,18	475.767	11,12
6	Richard Lugner	Nezav.	87.758	2,34	96.783	2,26
Ukupno			3.744.396	100,00	4.279.170	100,00

Vojska

Glavni članak: Austrijska vojska

Austrijska vojska (njem: Österreichisches Bundesheer ) je regularna vojska Austrije, koja po članu 79 par. 1 Ustava ima zadatak vojne odbrane zemlje. Vojsku čini oko 35.000 regularnih vojnika i oko 30.000 milicionera uključenih u miliciju. Opremljena je sa oko 9500 vozila i 150 aviona i helikoptera. Kao kopnena zemlja bez izlaza na more, Austrijska vojska u svom sastavu nema Vojnu mornaricu.

Zapovjednik Austrijske vojske je de facto predsjednik Austrije, dok stvarnu (de iure) komandu ima ministar odbrane. Trenutni ministar odbrane je Hans Peter Doskozil, a zapovjednik Generalštaba je general Othmar Commenda.

Služenje vojnog roka u Austriji je obavezno za sve podobne muškarce od 17 godina. Služenje je moguće kao služenje u oružanim snagama u trajanju od 6 mjeseci, te kao civilno služenje u raznim humanitarnim organizacijama u trajanju od 9 mjeseci. Osim toga moguće je služenje u raznim inozemnim međunarodnim oranizacijama, muzejima, koje za cilj imaju obilježavanje holokausta.

U Austriji će se 20. januara 2013. održati referendum, na osnovu čijih rezultata će se odlučiti o ukidanju redovnog služenja vojnog roka i uvođenje profesionalne vojske u Austriji.

Političke podjele

Administrativna podjela Austrije

Glavni članak: Pokrajine Austrije

Austrija je savezna republika i dijeli se na devet saveznih pokrajina. Podjela na pokrajine je definirana međunarodnim standardom ISO 3166-2:AT. Pokrajine su podijeljene na okruge i statutarne gradove. Okruzi su podijeljeni na gradove, općine i općine sa tzv. markt statusom.

Teritorijalna i politička podjela Austrije
#	Grb	Zas- tava	Pokrajina	Glavni grad	Povr­šina km2	Broj					Zbroj općina
						stanov­nika	okruga *	gradova *	markt općina	općina
1			Gradišće	Eisenstadt	3.961,8	293.433	9	13	67	91	171
2			Koruška	Klagenfurt am Wörthersee	9.538,01	560.939	10	17	47	68	132
3			Donja Austrija	Sankt Pölten	19.186,27	1.677.542	24	76	327	170	573
4			Gornja Austrija	Linz	11.979,91	1.482.095	18	32	151	255	438
5			Salzburg	Salzburg	7.156,03	555.221	6	11	24	84	119
6			Štajerska	Graz	16.401,04	1.243.052	14	35	122	129	286
7			Tirol	Innsbruck	12.640,17	754.705	9	11	21	245	277
8			Vorarlberg	Bregenz	2.601,12	397.094	4	5	12	79	96
9			Beč	Beč	414,65	1.897.491	1	1	—	—	1

* inkl. statutarne gradove

Regionalne podjele

Glavni članak: NUTS:AT

Austrija je regionalno po NUTS normama Evropske unije podijeljena na 3 regije nivoa NUTS-1: Istočnu, Južnu i Zapadnu Austriju, zatim na 9 regija drugog nivoa NUTS-2, 35 regija trećeg nivoa NUTS-3, te na 2093 općine, koje se grupišu kao LAU-2.

Privreda

Glavni članak: Privreda Austrije

Alpe

Austrija ima razvijenu tržišnu privredu i visok životni standard. Njeguje dobre veze sa privredama Evropske Unije, pogotovo s Njemačkom. Članstvo u EU privuklo je strane investitore, koje posebno privlači položaj Austrije između sadašnjih i budućih članica EU. Sporiji ekonomski rast u obližnjoj Njemačkoj i općenito u svijetu usporio je ekonomski porast na 1.2% u 2001. godini.

Nacionalna banka Austrije

Nacionalna banka Austrije (njemački: Oesterreichische Nationalbank (OeNB)) jest centralna banka Austrije i kao takva sastavni dio Evropskog sistema centralnih banaka (ESCB) i eurozone. Između ostalog, Nacionalna banka Austrije doprinosi donošenju odluka o monetarnoj i ekonomskoj politici u Austriji kao i unutar eurozone. U skladu sa Saveznim zakonom o nacionalnoj banci, OeNB je akcionarsko društvo. S obzirom na svoj status centralne banke, njen status se uređuje i nizom drugih posebnih odredbi, kako je propisano Zakonom o Nacionalnoj banci. Kapital banke OeNB iznosi 12 miliona eura a jedini akcionar je savezna vlada Austrije. Kao predstavnik savezne vlade, savezni ministar finansija ostvaruje prava akcionara u ime vlade. Od maja 2010. godine kapital banke u potpunosti drži austrijska vlada. Prije toga, polovina kapitala nacionalne banke nalazila se u vlasništvu organizacija poslodavaca i zaposlenih kao i banaka i osiguravajućih korporacija.

Poljoprivreda

• 17,5 % površine Austrije su njive, 0,8% voćnjaci i vinogradi i 24,3 % travnjaci i pašnjaci.

Glavne kulture su: ječam, pšenica, kukuruz, šećerna repa, krompir . U stočarstvu je najznačajnije govedarstvo a na planinskim pašnjacima ovčarstvo. Osim govedarstva i ovčarstva, značajno je i svinjogojstvo i peradarstvo. Razvijeno je i voćarstvo i vinogradarstvo

Šumarstvo

Austrija ima 3,6 miliona ha šuma. U austrijskim šumama prevladavaju četinjače 80% (smrča i ariš), a drugdje je bukva.

Rudarstvo i energetika

Austrija ima rudno bogatstvo prije svega željeznu rudu, magnezij, grafit i kamenu so.

Energetika

Nešto manje od 60% električne energije u Austriji dobija se iz hidroelektrana na Dunavu, kao i nekoliko reverzibilnih hidroelektrana.

Saobraćaj

Glavni članak: Lista autoputeva i brzih cesta u Austriji

Smještena na strateškom položaju u središtu Mitteleurope (srednje Evrope), Austrija je raskrižje puteva i razmjene između istoka i zapada; cestovna i željeznička mreža, sa čvorištima u Beču, Grazu i Linzu, dobro je razvijena i uklopljena u mreže ostalih evropskih zemalja. Riječni se promet odvija Dunavom, a glavne luke su Beč i Linz. Najveća zračna luka je Schwechat blizu Beča. Austrijom prolaze naftovodi i plinovodi kojima se isporučuju energenti širom evropskog teritorija.

Stanovništvo

Rast stanovništva

Gustoća stanovništva

Republika Austrija je država sa vrlo niskim natalitetom, te sve starijim stanovništvom. Natalitet je brzo opadao od 1964. godine, tako da je 1975. prvi puta broj umrlih (mortalitet) premašio broj rođenih (natalitet). Smanjila se i veličina obitelji tako da austrijske obitelji u prosjeku imaju jedno dijete. U zadnja dva desetljeća Austrija bilježi lagan porast stanovništva što je posljedica doseljavanja. Po podacima od 1. januara 2017. u Austriji je živjelo 8.772.865 stanovnika.U Austriji živi 91% Austrijanaca i 9% stranaca, ponajviše iz Turske, Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Poljske i Njemačke.

Godina	Populacija	Rast(%)
1981	7,555,338	0.9%
1991	7,795,786	3.2%
2001	8,032,587	3.0%
2011	8,401,940	4.6%
2019	8,858,775	5.4%

Starosna piramida u Austriji (2017)

Prirodni priraštaj

Godina	Stanovništvo	Rođeni	Umrli	Rast
2015	8 700 000	84 381	83 073	1 308
2016	8 773 000	87 675	80 669	7 006
2017	8 822 000	87 633	83 270	4 363
2018	8 857 960	85 535	83 975	1 560

Jezici u Ausriji

Jezik

Po članu 8 Ustava Austrije iz 1920. godine, službeni jezik u Austriji je njemački jezik. Austrijska varijanta njemačkog jezika je maternji jezik oko 98% od ukupnog broja austrijskih državljana. Razlika tzv. austrijskog njemačkog, sastoji se u riječima, koje su karakteristične u upotrebi na području Austrije, različitim gramatičkim pravilima, kao i korištenjem riječi koje su u njemački jezik ušle iz jezika susjednih naroda (slovenskog, mađarskog i italijanskog jezika). U području Gradišća i Koruške, službeni jezik je pored njemačkog, hrvatski i slovenski, na kojim se jezicima, može odvijati dvojezična nastava u školama, izdavati dokumenti, obilježavati zvanične državne institucije i prometne oznake. U nekim općinama Gradišća je romski jezik priznat kao službeni jezik.

Religija

U Austriji je službeno priznato dvanaest religija i religioznih zajednica. Za službeno priznanje od strane države potrebno je priznanje, zahtjevom zatražiti od Ministarstva školstva i kulture. Nakon ispunjavanja preduvjeta, religioznoj se zajednici priznaje status, čime zajednica ostvaruje određene prednosti i povlastice, koje joj država garantira i potpomaže. Uslovi za prihvatanje državno priznate religiozne zajednice su između ostalog:

• broj članova, koji bi trebao prelaziti 16.000 članova,
• pozitivan odnos zajednice prema državi i društvu,
• obavezivanje zajednice na sprječavanju psihičkog uticaja na razvoj zajednice, te
• kontrola finacijskih sredstava zajednice, koja ne bi trebala biti korištena samo u religiozne svrhe.

Ispunjavanjem ovih uslova i dobijanjem statusa, religiozna zajednica ima pravo na:

• organizovanje nastave religije i njeno financiranje od strane državnih organa,
• oslobađanje od obaveze plaćanja poreza na zemljište,
• pravo na postavljanje svećenika u vojsci, stručnom savjetu državne televizije ORF i dušebrižnika u bolnicama, kao i
• zaštitu crkvenog osoblja od progona, zbog propovijedanja u smislu tokova i pravila zajednice,

Priznate religije u Austriji
Religija	Broj članova 1
Rimokatolička crkva 2	5.600.000
Islam	515.914
Protestantizam	375.000
Grčka-pravoslavna crkva	175.000
Jehovini svjedoci	23.200
Starokatolička crkva	14.500
Budizam	10.400
Judaizam	8.000
Istočne pravoslavne crkve	5.000
Nova apostolska crkva	4.200
Mormoni	2.250
Metodisti	1.250

¹ Broj članova zasnovan na popisu stanovnistva 2001. godine
² Broj na osnovu podataka iz 2007. godine

Imigracija

Rank	Nacionalnost	Populacija (1 januar 2019)
1	Njemačka	192,426
2	Srbija	121,348
3	Turska	117,231
4	Rumunija	112,684
5	Bosna i Hercegovina	95,839
6	Mađarska	82,712
7	Hrvatska	79,999
8	Poljska	63,429
9	Sirija	49,813
10	Afganistan	44,420
11	Slovačka	41,957
12	Rusija	32,576
13	Italija	30,909
14	Bugarska	29,920
15	Kosovo	25,549
16	Sjeverna Makedonija	23,372
17	Slovenija	20,168
18	Iran	14,469

Kultura

Glavni članak: Austrijska kultura

Muzika

Glavni članak: Austrijska muzika

U Austriji su rođeni mnogi slavni kompozitori, među ostalima: Mozart, Johann Strauss otac i sin, Schönberg, Webern i Berg.

Nauka i filozofija

Glavni članak: Austrijska škola (ekonomija)

Glavni članak: Bečki krug

Treba spomenuti i slavne fizičare Boltzmanna i Schrödingera, filozofe Wittgensteina i Gödela, psihoanalitičara Freuda, pisca Musila i slikara Klimta.

Književnost

Austrijska književnost je književnost stvarana u Austriji, koja je uglavnom, mada ne isključivo, pisana na njemačkom jeziku. Neki naučnici govore o austrijskoj književnosti u užem smislu od 1806. godine, kada je Franc II raspustio Sveto rimsko carstvo i osnovao Austrijsko carstvo. Mnogo liberalnija definicija obuhvata sve književne radove napisane na teritoriji današnje i historijske Austrije, posebno kada su u pitanju autori koji su pisali na njemačkom jeziku. Tako je historija austrijske književnosti u sedam tomova autora Herberta Zemana i Frica Petera Knapa naslovljena Istorija književnosti u Austriji. Mora se uzeti u obzir da je austrijska književnost u tjesnoj vezi sa njemačkom književnošću, a granica između njemačke i austrijske književnosti je ta što je austrijska književnost porozna, zbog bogatih i kompleksnih kulturnih razmjena.

Slikarstvo

Glavni članak: Austrijsko slikarstvo

Glavni članak: Bečka secesija

Sport

S obzirom na brdoviti teren, alpsko skijanje je istaknuti sport u Austriji te je izuzetno vrijedna za gospodarski rast zemlje.Slični sportovi kao što su snowboarding je također su vrlo popularan. Austrijski sportaši: Annemarie Moser-Pröll, Franz Klammer, Hermann Maier, Toni Sailer, Benjamin Raich, Marlies Schild i Marcel Hirscher , Armin Kogler, Andreas Felder, Ernst Vettori, Andreas Goldberger, Andreas Widhölzl, Thomas Morgenstern i Gregor Schlierenzauer

Bečka šnicla

Gastronomija

Austrija je poznata i po svojoj kuhinji, a neki od specijaliteta su: Tirolske okruglice od slanine (Tiroler Speckknödel), Bečka salonska plućica (Wiener Salonbeuschel), Pržolica s lukom (Zwiebelrostbraten), Bečka kuhana govedina (Wiener Tafelspitz), Saće (Buhteln), Savijača od jabuka (Apfelstrudel), carski drobljenac (Kaiserschmarrn), Salzburški žličnjaci (Salzburger Nockerln), Germknedle (Germknödel)

Obrazovanje

Osnovno i srednje obrazovanje

Glavni članak: Obrazovni sistem u Austriji

Historija

Dvorac Schönbrunn u Beču

U prošlosti je obrazovanje bilo privilegija visokih slojeva društva i zadaća vjerskih institucija i monaha, koji su podučavali ljude. 1774. godine potpisivanjem prvog Školskog pravilnika, Maria Theresia postavlja osnovu austrijskog školskog sistema, koji se širi carstvom i u svojim načelima ostaje nepromijenjen do danas. Pravilnik određuje šestogodišnje obavezno školovanje, upotrebu istovjetnih udžbenika i reguliranje obrazovanja učitelja. Prestolonasljednik Joseph II reformira školstvo i gradi škole. Franz Joseph I 1848. godine formira prvo Ministarstvo javnog školstva, koje 1849. prerasta u Ministarstvo kulture i obrazovanja, danas Savezno ministarstvo obrazovanja, znanosti i kulture. Kasnijim reformama 1869. godine, školska obaveza se sa šest produžava na osam godina, smanjuje se broj učenika u razredima, obrazovanje konačno prelazi u nadležnosti države i regulira se obrazovanje djevojčica, koje po drugačijem programu, apsolviraju osmogodišnje školovanje. Međutim, prva Ženska gimnazija bit će otvorena tek 1892. godine. Od 1901. bit će dozvoljeno da djevojke posjećuju neke fakultete. 1918. godine sekretar za obrazovanje pri Ministarstvu, Otto Glöckel, provest će značajnu reformu školstva, koja je na snazi i danas, da svako dijete, neovisno o polu i socijalnom statusu, treba imati optimalno obrazovanje. 1927. godine uvodi se viša osnovna škola za djecu od 10 do 14 godina. 1932. godine stupaju novi planovi na snagu. Tih godina već su 30% učenika djevojčice, a 5% nastavnog osoblja čine žene, uprkos činjenici da se učiteljice nisu smjele udavati. U vrijeme nacizma, nakon 1938. godine, mogućnosti obrazovanja, naročito djevojkama, su ograničene. Školstvo je u potpunosti podređeno politiziranom i ideologiziranom sistemu, čiji je zadatak, između ostalog, širenje nacionalističkih ideja.

Sa krajem rata, pod upravom saveznih sila, u Austriji će biti zabranjeni svi prije važeći školski zakoni i planovi. Tek 1955. odlaskom saveznika, Austrija počinje sa vlastitom obrazovnom politikom, zasnovanom na starim tradicijama. 1962. godine novim odredbama, školska obaveza se produžava na devet godina. Za nastavnike je obavezno obrazovanje na Pedagoškoj akademiji. 1974. godine stupa na snagu Zakon o školstvu, koji je i danas na snazi. 1975. uvedena je koedukacija, a od 1979. se dječaci i djevojčice ne odvajaju na nastavi ručnog rada ili sporta u nižoj osnovnoj školi. 1982. ratificirana je Konvencija o uklanjanju svakog oblika diskriminacije žene. Od 1993. za učenike sa smetnjama u učenju postoji mogućnost da posjećuju integrativnu nastavu, znači zajedno sa ostalim učenicima. 2000. godine austrijski obrazovni sistem se po PISA studiji nalazi na sredini ljestvice evropskih zemalja, što nije zadovoljilo očekivanja. Od 2007. uređeno je obrazovanje nastavnika. Pedagoške akademije, Stručne Akademije, Religijski pedagoški instituti i Pedagoški instituti objedinjeni su u Pedagoške visoke škole. Ovdje se obrazuju i dalje školuju svi nastavnici, osim nastavnika viših škola, za koje je obavezno univerzitetsko obrazovanje.

Školska uprava

Zadaci Ministarstva obrazovanja su:

• osnivanje škole
• održavanje škole
• raspuštanje škole
• obrazovanje i dalje školovanje nastavnika
• nostrificiranje stranih diploma

U saveznim pokrajinama Ministarstvo zastupaju Pokrajinski školski savjeti. Nadležni su za:

• nadzor škola
• saveznu pomoć učenicima
• upravu saveznih škola i njihovih nastavnika

Školska obaveza

Nastava je obavezna za svu djecu koja u Austriji duže borave. Obaveza počinje sa septembrom one godine u kojoj dijete napuni šestu godinu starosti. Obavezno pohađanje nastave traje devet godina pohađanjem:

• državne škole
• privatne škole
• kućne nastave ili
• škole u inostranstvu.

Školsku obavezu u Austriji kao i ostalim zemljama carstva uvela je Maria Theresia još 1774. godine

Nastava maternjeg jezika

Procentualni udio učenika sa drugim maternjim jezikom u Austriji školske 2006/07.

U Austriji pohađaju školu djeca i mladi iz preko 160 zemalja svijeta. Više od 10% učenika s roditeljima kod kuće govori isključivo ili djelimično neki drugi jezik osim njemačkog. Zato se za učenike, čiji su roditelji ili oni sami stranci, oganizira nastava maternjeg jezika. Nastavu nudi Ministarstvo školstva, a prisustvo nastavi je dobrovoljno. Najveći broj učenika, koji za maternji imaju neki drugi jezik, govori turskim, zatim bosanskim, hrvatskim, srpskim, albanskim i rumunskim jezikom. Nastava se nudi u obaveznim školama, a u većim gradovima i na nivou srednjih škola. U školskoj 2006/07. godini iz bečkih škola su izašli prvi đaci koji su maturirali na maternjem, turskom jeziku. Nastava maternjeg jezika se obično nudi u popodnevnim satima, sa trajanjem od najmanje dva školska sata sedmično. Učešće na nastavi se bilježi u đačkim svjedodžbama potvrdom o prisustvu ili ocjenom. Na žalost su nastavnici koji izvode ovu nastavu često prepušteni vlastitoj maštovitosti, jer su materijali koje obezbjeđuje Ministarstvo često zastarjeli i nedovoljni. Pomoć matičnih država kroz ambasade i konzularna predstavništva je zanemariva. Interes roditelja i učenika, kojima je nastava namijenjena se kreće od pasivnosti do velike zainteresovanosti. Značajan broj je onih koji ponudu prihvaćaju, svjesni značaja i prednosti poznavanja drugih, pa i "malih" jezika.

Turizam

Turizam je važan dio austrijske privrede, njezin udio je 9% u bruto domaćem proizvodu.  Godine 2007., ukupan broj turističkih noćenja je otprilike ista ljeti i zimi, s vrhovima u februaru te julu i augustu.

Katedrala sv. Stjepana u Beču jedna od najposjećenijih građevina u Austriji

Austrija je zauzela 9. mjesto u svijetu po turističkom prihodu, s 18,9 milijarde dolara.  prema međunarodnim turističkim dolascima, Austrija je zauzela 12. mjesto s 20.08 milijuna turista.

Beč privlači najveći dio turista, i ljeti i zimi.  Salzburg primi oko petine noćenja turista u odnosu na Beč, te je drugo najposjećenije odredište u ljetnim mjesecima.  U zimskoj sezoni, brojna naselja u zapadnoj Austriji prestižu Salzburg po broju turističkih noćenja Sölden, Saalbach-Hinterglemm, Ischgl, Sankt Anton am Arlberg i Obertauern

Također pogledajte

• Portal:Austrija
• Salzburg (grad)
• Salzburg (pokrajina)
• Gradišće
• Koruška
• Štajerska
• Njemački jezik
• Franjo Ferdinand
• Alpe
• Austro-Ugarska monarhija
• ERSTE fondacija
• Filmska nagrada Austrijske filmske akademije

Vanjski linkovi

• Službeni portal Austrije
• Informacije posjetiocima
• Austrijska turistička zajednica
• ski Austrija
• ORF-redakcija za narodne grupe
• Wikipedia/bar