Škocjanske jame

Škocjanske jame se nalaze kraškoj visoravni u jugozapadnoj Sloveniji. Zaštićeno područje (regionalni park) od 413 ha čuva izuzetan krečnjački pećinski sistem koji obuhvata jedan od najvećih svjetski poznatih podzemnih riječnih kanjona, koji je rijeka usjekla u krečnjačku podlogu. Svojim tokom rijeka naglo nestaje u kraškom podzemlju, a zatim teče kroz ogroman i slikovit kanal do 150 metara visine i više od 120 metara širine, često u obliku bučnih brzaka i vodopada. Dio kanjona je ogromna Martelova dvorana, čija zapremina prelazi dva miliona kubnih metara.

Škocjanske jame

Svjetska baština
Podzemni kanjon
Lokacija	Slovenija
Kriterij	vii, viii
Referenca	390
Uvrštenje	1986. (10. sjednica)
Površina	413 ha
Koordinate	N45 40 0.012 E14 0 0

Ova i slične podzemne dvorane obiluju različitim krečnjačkim oblicima. Nije slučajno da je istraživanja krša počelo upravo u ovom dijelu Slovenije, koji se u naučnom smislu naziva "Klasični krš". Sam izraz "krš" je izveden iz naziva visoravni, i jedan je od mnogih tehničkih pojmova koji se obično koriste u geologiji i speleologiji, a koji potiču sa prostora Balkanskog poluostrva.

Arheološka istraživanja su pronašla brojne dokaze o veoma dugoj historiji ljudskog nastanjivanju na ovom predjelu (ostaci naselja, nekropole i ritualni predmeti).

Miniopterus schreibersi - Slijepi miš

Apus melba

Zaštićeno područje

Prema zakonodavstvu Slovenije Škocjanske jame su regionalni park. Pored vizuelne privlačnosti, obima i naučne važnosti, regionalni park je dom značajnih vrsta i skupova vrsta, koje uspjevaju u posebnom svijetu podzemnog okruženja i u takozvanim urušenim dolinama, ili vrtačama.

Od 1986. Škocjanske jame nalaze se na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine.

Ramsarsko područje

Područje Škocjanskih jama je stanište brojnim endemskim (vrste rakova, pećinske bube) i ugroženim životinjskim vrstama (kao što je Miniopterus schreibersi, jedna od rijetkih vrsta slijepih miševa). Kraški travnjak je gnijezdilište Apus melba, Bubo bubo i Emberiza hortulana. Ljudske aktivnosti uključuju turizam, ekstenzivnu poljoprivredu i šumarstvo. Od 1999. god. jame su i na listi Ramsarska konvencija|Ramsarskih mjesta pod brojem ID 991.

Kraški rezervat biosfere od 2004. god. čine Regionalni park Škocjanke jame, brojne pećine u okolini i nadzemni krški predjeli i obuhvata površinu 59.780 ha. Specifični podzemni ekosistemi, tipični za kraš, dobro su poznati po svojim geomorfološkim, geološkim i hidrološkim formacijama koje nastaju zbog krečnjačke podloge. To je i glavni razlog stalnog nedostatka tekuće površinske vode u kršu i stvaranja uslova za nastanak pećina.

• 
  Rijeka prije poniranja u jamu
• 
  Ulaz
• 
  Staze za obilazak
• 
  Most preko rijeke u kanjonu