Work Text:
"Dosadno mi je," rekao je Ginji, ali ga je Ban samo ignorirao. Puhao je, bilo je previše vruće, tako da je većina tog što je bilo zanimljivo za raditi bilo nedostupno. Bez obzira na to što njima samima i nije smetala vrućina toliko, svima ostalim je kombinacija vrućine i sparine bila previše - čitav grad kao da je umro. To i još manjak novca bio je recept za užasnu dosadu. "Umirem od dosade."
"Šuti. Prošli tjedan je bio malo previše uzbudljiv. Sada nam treba dosada." Nisu se još fizički oporavili od tok pothvata, ni blizu. Još uvijek im je tijelo bilo prekriveno oblozima. Ban sam je imao šljivu na oku. Novci su im potrebni, kao i uvijek, ali nikakvo uzbuđenje. Jebe uzbuđenje, oni od svih ljudi su ga imali previše. Jednog dana se stvarno trebamo osvetiti Hevn, zbog svih užasnih poslova kojih im je nabavila. Koliko god su plaćali, na kraju su uvijek završila švorc a ona sa svim njihovim novcem, iako nije ništa radila za njega.
"Ali ne mogu više ovo izdržati. Ubija me dosada", žalio se.
"Ako ne prestaneš ja ću te osobno ubiti." Nije imao nikakve volje za njegovo žaljenje o dosadi. Ništa nije falilo običnom izležavanju.
"A daj. Bar mi daj nekakav zanimljiv san." Njegovo Zlo Oko je bilo toliko korisno, mogao mu je priuštiti toliko zanimacija. Jest da bi samo jedna minuta prošla, ali imao je osjećaj kao da minuta traje godinu dana. I to je bilo nešto. Neki lijep san, po ovom vremenu nikako nije mogao spavati. Spavanje u autu ljeti s drugim muškarcem nije bilo ugodno, nimalo. Iako je taj muškarac bio veoma zgodan... Ginji je bacio pogled na Banovo skoro golo tijelo,što mu je malo popravilo raspoloženje.
"Ne, štedim energiju." Nikad se ne zna kad će mu biti potreban, ako je išta naučio u svom poslu to je da je život nepredvidiv. "Znaš i sam da ne mogu koristiti Zlo Oko samo onako, iz tvog ili nečijeg hira."
"A daj, bar nešto. Ne mogu samo sjedit", molio je Ginji, na rubu. Nije mogao sjetiti, a nije mogao ništa ni raditi. Ljeto je pakao.
"Seks?" pokušao je Ban. To je bar bilo besplatno. Više manje. Cijena kondoma i lubrikanta. Ali je imalo i za benefit da potroši dosta vremena.
"Po ovoj vrućini? Ubij me odmah."
"Zar nisi prije tri sata me molio da se jebemo?"
"Jesam, priznajem. Ali to je bilo još rano, sunce nije ni blizu onoliko pružilo.
Ban je prevrnuo očima. "Seks nije uopće loša ideja," možda ne najbolja s obzirom na vremenske neprilike, ali što je tu je. Hoće li čitavo ljeto odustati od seksa jer vrijeme nije povoljno za to? Naravno da ne. "Ali prvo trebamo naći bolje mjesto za parkiranje."
"Jedan problem. Nemamo više goriva."
Koji preokret, Ginji je pokušao biti glas razuma.
"Hoćeš jebat ili ne?", upitao je Ban ljutito, iznervirano.
"Dopustio bi mi da ja tebe jebem?", začudio se Ginji, te obradovao toj zamisli.
"Jesi li ti lud", kakvo je to pitanje, ni za milijun godina. I da ti dam, ne bi znao što trebaš raditi.
Entuzijazam mu je odmah splasnuo. "Umrijet ću od dosade."
"Šuti." Dosada, uvijek dosada ili hrana. Zar je mislio da Banu samom nije bilo dosadno? Nije kao da je on uživao u ovome, ali se jednostavno htio oporaviti. Nije kao da je mogao skakati naokolo. "Sjedni na zadnje sjedalo, ljubljenjem će brže proći vrijeme."
"I za to je prevruće", protestirao je Ginji, "Metal i sunce ne idu zajedno." Vani u hladu je bilo vruće, a zagrijanom autu na ovom suncu? Mogu odmah u pakao otići, možda ne bi bilo toliko vruće.
"To bar nije ilegalno." Za razliku od javnog seksa...
"Bolje da se ovdje ljubimo u hladu", sugerirao je Ginji. "Zašto se uvijek moramo skrivati?"
"Samo šuti."