Berijasij
Era[1] | Period | Milioni godina |
---|---|---|
Mezozoik | Kreda | 145,0 |
Jura | 201,3 ±0,2 | |
Trijas | 251,0 ±0,4 |
Beriasij – u geološkoj vremenskoj skali – jest geološko doba/stratigrafski stadij rane ili donje krede. To je najstariji dio ukupne krede. Imao je vremenski raspon između prije 145,0 ± 4,0 i 139,8 ± 3,0 miliona godina. Počeo je poslije titonija (dio jure), a iza njega slijedio je valanginij.
Stratigrafske definicije
[uredi | uredi izvor]Beriasij je u naučnu literaturu uveo Henri Coquand, 1869. Imenovao ga je po selu Berrias u departmanu Ardèche u Francuskoj. Formacija Purbeck je dio beriasijskog doba. Zapravo, prve stijene koje su opisane u ovom dobu bile su ležišta engleske formacije Purbeck, nazvane purbekij koji je imenovao Alexandre Brongniart, 1829, nakon opisa koji su dali Henry De la Beche, William Buckland, Thomas Webster i William Henry Fitton.
Baza beriasija, koja je ujedno i kredni sistem, tradicijski je postavljena pri prvom pojavljivanju fosila amonitne vrste Berriasella jacobi. Ova vrsta ima stratigrafski problematično i geografski ograničeno rasprostranjenje. Međunarodni pododbor za stratigrafiju krede (ISCS) iz IUGS, aktivno je razmatrao globalni referentni profil (GSSP) za beriasij. Beriasijska radna grupa ISCS-a detaljno je proučavala i uvjete niza ostalih lokalnih kandidata koji su se prijavili (Meksiko, Ukrajina, Tunis, Irak i ruski daleki istok).
Upotrijebljeno je nekoliko markera kako bi se pročistile korelacije i radilo na definiranju baze za beriasij. Tu spadaju karbonatni nanofosili, kao što su Nannoconus, kalpionelide, amoniti, palinološki podaci i magnetostratigrafija, posebno magnetozona M19n. Kalibracija ovih markera, posebno Nannoconus steinmannii minor, N. kamptneri minor i Calpionella alpina, unutar precizno fiksiranih magnetozona, omogućuju veću preciznost u pokušaju da se utvrdi najbolji položaj za granicu. U junu 2016, za beriasij je radna grupa izglasala da je Calpionella alpina primarni pokazatelj baze ovog stadija. U maju 2019, GSSP za beriasij izabran je glasanjem beriasijski WG u ISCS: to je profil Tré Maroua u slivu Vocontian (Hautes Alpe, Francuska)
U zapadnom dijelu tetiskog domena, beriasij ima četiri amonitne biozone, od vrha do dna (najnovije do najranije):
- Thurmanniceras otopeta
- Subthurmannia boissieri
- Tirnovella occitanica
- Berriasella jacobi / Pseudosubplanites grandis
Palaeontologija
[uredi | uredi izvor]Ptice (ptičje theropoda)
[uredi | uredi izvor]Choristodera
[uredi | uredi izvor]Crocodylomorpha (Ne-Thalattosuchia)
[uredi | uredi izvor]†Ornithischians
[uredi | uredi izvor]†Pterosauria
[uredi | uredi izvor]†Sauropoda
[uredi | uredi izvor]†Thalattosuchia
[uredi | uredi izvor]†Theropoda (neptičje)
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]Dopunska literatura
[uredi | uredi izvor]- Gradstein, F.M.; Ogg, J.G. & Smith, A.G. (2004): A Geologic Time Scale 2004, Cambridge University Press.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- GeoWhen Database - Berriasian
- Jurassic-Cretaceous timescale, at the website of the subcommission for stratigraphic information of the ICS
- Stratigraphic chart of the Lower Cretaceous, at the website of Norges Network of offshore records of geology and stratigraphy