Prijeđi na sadržaj

Limeta

Izvor: Wikipedija
Limeta
Limeta

Limeta (ara. līma, fra. lime)[1] je naziv za voće raznih rodova, promjera do 6 cm. Limete su obično kisele i dobar su izvor vitamina C. Često se dodaju različitim jelima, napitcima i mirisima. Rastu tijekom cijele godine, a nešto su manje i okruglije od limuna.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Vjeruje se da je limeta porijeklom iz Indije ili Malezije.[2] Limete su se počele uzgajati u Iraku[2] i Perziji,[2] prvi nasadi koji su bili namijenjeni trgovini zasađeni su u Babilonu, današnjem južnom Iraku.[2]

Upotreba

[uredi | uredi kôd]
Limetino (Citrus latifolia) hladno prešano ulje u staklenoj epruveti

Kako bi spriječili skorbut britanski su moreplovci u 19. stoljeću dobivali dnevno sljedovanje citrusa, u početku limuna, a kasnije limete.[3] Tek su kasnije otkrili da je količina vitamina C u limeti četiri puta manja od one u limunu, ali su ovo saznanje čuvali u najstrožoj tajnosti. Ipak su nastavili koristiti limetu jer im je bila dostupnija u njihovim kolonijama.

Ekstrakti i ulja limeta često se koriste u parfemima, sredstvima za čišćenje i za aromaterapiju.

Jedna od najraširenijih primjena limeta je u koktelima poput caipirinhe, mojita, daiquiria, margarite, cosmopolitana ili gimleta.

Kad se koža navlažena limetinim sokom izloži ultraljubičastom zračenju može se pojaviti fitodermatitis, koji može izazvati potamnjenje kože, otekline i pojavu mjehurića. Konobari koji često pripremaju koktele mogu zbog visoke koncentracije furanokumarina u limetama dobiti fitodermatitis.[4]

Vrste limeta

[uredi | uredi kôd]

Slike

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Limeta
  1. (engl.) Adrian Room. 1986. A dictionary of true etymologies. Taylor & Francis. str. 101
  2. a b c d (engl.) Raichlen, Steven. 2. kolovoza 1992. Small citruses yield tart juice, aromatic oils, big, fresh taste. The Baltimore Sun. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2014. Pristupljeno 10. kolovoza 2013.
  3. (engl.) State of knowledge about scurvy
  4. (engl.) L. Kanerva. 2000. Handbook of Occupational Dermatology. Springer. str. 318. ISBN 978-3-540-64046-2