Aldabra
Aldabra | |
---|---|
Atol | |
Zračna snimka | |
Plaža na otoku Picard | |
Položaj | |
Koordinate | 9°24′58″S 46°21′32″E / 9.41611°S 46.35889°E |
Država | |
Ocean | Indijski ocean |
Fizikalne osobine | |
Površina kopna | 155.4 km2 |
Površina lagune | 196 km2 |
Duljina | 34 km |
Širina | 13 km |
Duljina obale | 85 km |
Broj otoka | 46 |
Otoci | najveći: Picard, Malabar, Grande Terre, Polymnie |
Stanovništvo | |
Broj stanovnika | 12 |
Položaj Sejšela | |
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Sejšeli |
Godina uvrštenja | 1982. (6. zasjedanje) |
Vrsta | Prirodno dobro |
Mjerilo | vii, ix, x |
Ugroženost | - |
Poveznica | UNESCO:185 |
Aldabra je po površini kopna (155 km²) drugi po veličini atol na svijetu (poslije Kiritimatija). Ovaj koraljni otok u Indijskom oceanu upravno pripada Sejšelima, ali je bliži afričkom kopnu - nalazi se 426 km sjeverozapadno od Madagaskara i isto toliko sjeveroistočno od Komora.
Aldabra se sastoji iz četiri otoka u pravcu kazaljke na satu: Picard ili Zapadni otok (9,4 km²), Polymnie (4,75 km²), Malabar ili Srednji otok (26,8 km²) i Grand Terre (južni otok, 116,1 km²). Prostire se 34 km u dužinu i 14,5 km u širinu, a unutarnja laguna ima površinu od 224 km².
Atol je rezervat prirode pod strogim režimom zaštite jer posjeduje jedinstvenu floru i faunu (kao što je Aldabraska divovska kornjača, Aldabrachelys gigantea[1]) i najvažnije je mjesto gdje Golema želva polaže jaja na svijetu. Zbog toga je još 1982. godine upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi i zaštićen Ramsarskom konvencijom.
Nenaseljen je i iznimno izoliran, te na njemu privremeno obitavaju ribolovci tijekom lova i nekolicina znanstvenika koji se brinu o zaštiti njegovog ekosustava. No, postoji mogućnost izleta na atol za turiste brodom uz strogu pratnju čuvara rezervata.[2]
Najranije proučavanje flore i faune, ali i geomorfološke strukture bilo je 1910. godine. Na Aldabri postoji 307 vrsta životinja i biljaka.[3] Gmazovi su istaknuta kopnena fauna.[4] Sir David Attenborough nazvao je Aldabru "Jednim od svjetskih čuda", a poznata je i kao jedan od "dragulja krune" Indijskog oceana.[5][6]
Viša područja Aldabre prekrivena su pemphisom, gustim obalnim grmljem, dok su niža područja, dom divovskih kornjača, mješavina drveća, grmlja, bilja i trave. Na atolu su zabilježene 273 vrste cvjetnica, grmova i paprati. Tu su guste šikare Pemphis acidula i mješavina trava i bilja koja se u mnogim područjima naziva "kornjačina trava".[7][8] Ova flora uključuje 19 endemskih vrsta i 22 vrste koje su zajedničke samo susjednim otocima, a nekoliko od tih vrsta nalazi se na Crvenom popisu IUCN-a . Tropska ptica orhideja (Angraecum seychellarum) nacionalni je cvijet Sejšela i nalazi se u suhom krševitom vapnenačkom dijelu Aldabre.[9] Druge endemske biljke uključuju Pandanus aldabrensis, Aldabarski ljiljan (Aloe aldabrensis) i podvrstu tropske orhideje, Angraecum eburneum.[9]
Laguna je omeđena šumama mangrova i ima velike unutarnje livade morske trave, kao i područja koraljnih grebena i pješčanih ravnica.[10] Mangrove, koje uspijevaju u plimnim muljevitim područjima i slanim uvjetima, mogu se vidjeti na obalama lagune i sastavni su dio obalnog ekosustava. Postoji sedam vrsta mangrova na Aldabri, od kojih su tri vrste koje se rijetko pojavljuju. To uključuje 'Mangliye blan' ili bijelu mangrovu (Avicennia marina) koja naraste do 12 metara, 'Mangliye lat' ili crna mangrova (Bruguiera gymnorhiza) koja naraste do 18 metara i stožastog je oblika, 'Mangliye zonn' (Ceriops tagal) koji naraste do 7 metara s poduprtim deblom i 'Mangliye rouz' ili crvena mangrova (Rhizophora mucronata) koja je najviša vrsta do 20 metara u visinu.[9]
Atol ima osebujnu faunu uključujući najveću populaciju Aldabransku divovsku kornjaču (Aldabrachelys gigantea) na svijetu (100 000 životinja).[9][11] Veličina kornjače značajno varira po atolu, ali odrasle kornjače obično imaju duljinu oklopa od 105 cm i mogu težiti do 350 kg. One su biljojedi i hrane se biljkama, drvećem i algama koje rastu u slatkovodnim bazenima. Kornjače se pare između veljače i svibnja, a zatim ženke polažu jaja od lipnja do rujna u područjima s odgovarajućim slojevima tla. Polažu jaja veličine golf loptica[9] u leglu od tri do pet jaja svakih nekoliko godina u područjima visoke gustoće i 14-16 jaja u područjima niske gustoće. Ženke mogu položiti nekoliko legla godišnje,[12] a razdoblje inkubacije je 73-160 dana. Mali ranjivi mladunci plijen su kokosovim rakovima, kopnenim rakovima, štakorima i pticama.[9] U prošlosti su divovske kornjače bile premještene na druge otoke na Sejšelima i također u botanički vrt Victoria u Mahéu.[9] Jedna od najdugovječnijih Aldabra divovskih kornjača bila je Adwaita, mužjak koji je umro u dobi od oko 250 godina u zoološkom vrtu Alipore u Kalkuti 24. ožujka 2006.
Aldabra je gnjezdilište karetne želve (Eretmochelys imbricata) i goleme želve (Chelonia mydas).[13] Aldabra ima jednu od najvećih populacija zelenih kornjača koje se gnijezde u zapadnom Indijskom oceanu. Aldabra ima veliku populaciju najvećeg kopnenog artropoda na svijetu, kokosovog raka (Birgus latro); i ugošćuje bjelogrlu kokošicu (Dryolimnas cuvieri), jedinu preživjelu neleteću vrstu kokošice u Indijskom oceanu.[14] Morski psi, mante i barakude nastanjuju mora koja okružuju otok. Tijekom pleistocena dominantni kopneni grabežljivac bio je krokodil Aldabrachampsus koji je danas izumro. Postoje tri postojeće vrste guštera, skink Cryptoblepharus boutonii i macaklini Phelsuma abbotti i Hemidactylus mercatorius. Pleistocenski fosili također ukazuju na bivšu prisutnost iguane Oplurus i drugih vrsta skinka i macaklina.[15] Postoje tri endemske vrste šišmiša iz Aldabre: Paratriaenops pauliani,[16] Chaerephon pusilla i Aldabarska leteća lisica (Pteropus aldabrensis), kao i šire rasprostranjeni mauricijanski grobni šišmiš (Taphozous mauritianus).[17] Postoji 1000 vrsta kukaca, od kojih su mnogi endemični.[18] Oko Aldabre lepršaju i mnoge vrste leptira.[9]
Endemske ptice uključuju sejšelski drongo (Dicrurus aldabranus), Aldabransku podvrstu bjelogrle kokošice (Dryolimnas cuvieri aldabranus), posljednju preživjelu pticu neletačicu u regiji Indijskog oceana, i endem žućkastotrba pletilja (Foudia aldabrana),[19] Otoci su važna mjesta za razmnožavanje tisuća morskih ptica, uključujući nekoliko vrsta čigri, crvenorepe fetone (Phaethon rubricauda), žutokljune fetone (Phaethon lepturus), crvenonoge blune (Sula sula) i drugu najveću populaciju smeđokrilih i malih brzana na svijetu.[20][21][9] Fauna ptica najsličnija je Madagaskaru ili Komorima, a ostale ptice koje se ovdje nalaze uključuju plamence, plavokljune čaplje (Ardeola idae), komorske voćarice (Alectroenas sganzini), madagaskarsku vjetrušu (Falco newtoni), madagaskarskog kukala (Centropus toulou), madagaskarskog legnja (Caprimulgus madagascariensis), madagaskarskog bulbula (Hypsipetes madagascariensis) i madagaskarskog medosasa (Cinnyris sovimanga).[9][22][23][24][25]
Najmanje 13 vrsta kitova, uključujući dupine, orke i posebno grbave kitove,[26][27] je identificirano u vodama.[28][29] Dugonzi, za koje se smatralo da su regionalno izumrli u 18. stoljeću,[30] više su puta potvrđene posljednjih godina.[31][32][33]
Atol Aldabra nalazi se na krajnjem jugozapadnom dijelu Sejšela, a bliže je obali Afrike 630 km nego otoku Mahé. Nalazi se 407 km sjeverozapadno od Madagaskara i 440 km od otoka Moroni na Komorskim otocima. Atol je najveći uzdignuti koraljni greben na svijetu s nadmorskom visinom od 8 metara; i drugi po veličini atol na svijetu nakon atola Kiritimati.[34] Pripada skupini Aldabra, jednoj od otočnih skupina vanjskih otoka Sejšela, koja uključuje otok Assumption i atole Astove i Cosmoledo.[35] Atol Aldabra dugačak je 34 kilometra (u smjeru istok-zapad) i širok 13 km. Ima veliku plitku lagunu,[36] površine 196 km², koja je oko dvije trećine suha tijekom oseke. Laguna je okružena rubnim koraljnim grebenom.[37]
Oko ruba lagune nalaze se veći otoci atola. Ukupna kopnena površina atola je 155.4 km². [3] Veličina uključujući lagunu je 380 km² . Vanjski rub atola ima tri prolaza koji se spajaju s lagunom, koji se na izlazu prema moru šire do 6–10 km. Dubina vode u laguni je prosječno oko 5 metar; međutim, prolazi koji izlaze prema moru su duboki do 20 metara i pod jakim utjecajem plimnih struja.
Atol Aldabra ima, osim četiri veća otoka, nekih 40 manjih otoka i hridi,[38] sve unutar lagune, kao i nekoliko vrlo malih otočića u Zapadnim kanalima između otoka Grand Terre i otoka Picard, od kojih su najveći Îlot Magnan (0.032 km²)
Otok | Sobriquet | Vrsta | Koordinate | Površina (hektara) |
Duljina obale (km) | Duljina (km) | Širina (km) | visina (m) | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1 | Picard | West | otok | 09°22′55″S 46°13′10″E / 9.38194°S 46.21944°E | 928.70 | 25.80 | 3.20 | 3.90 | 0.00 |
2 | Polymnie | otok | 09°22′28″S 46°15′35″E / 9.37444°S 46.25972°E | 193.60 | 10.40 | 1.01 | 3.42 | 0.00 | |
3 | North Niçois | Îlot Niçois Nord | otok | 09°22′47″S 46°15′27″E / 9.37972°S 46.25750°E | 2.80 | 0.94 | 0.38 | 0.09 | 0.00 |
4 | Južni Niçois | Îlot Niçois Sud | otok | 09°22′48″S 46°15′20″E / 9.38000°S 46.25556°E | 0.73 | 0.35 | 0.13 | 0.06 | 0.00 |
5 | Gros | Gros ÎIot Gionnet | otok | 09°22′56″S 46°16′28″E / 9.38222°S 46.27444°E | 4.00 | 1.08 | 0.40 | 0.12 | 0.00 |
6 | Petite | Petite ÎIot Gionnet | otok | 09°22′53″S 46°16′26″E / 9.38139°S 46.27389°E | 0.48 | 0.29 | 0.10 | 0.05 | 0.00 |
7 | Malabar[39] | Middle | otok | 09°22′50″S 46°20′00″E / 9.38056°S 46.33333°E | 2650.50 | 52.5 | 2.00 | 17.70 | 0.00 |
8 | Verte | Île Verte | otok | 09°22′59″S 46°26′04″E / 9.38306°S 46.43444°E | 4.15 | 1.50 | 0.43 | 0.12 | 0.00 |
9 | Marquoix | Îlot Marquoix | otok | 09°23′05″S 46°25′56″E / 9.38472°S 46.43222°E | 1.62 | 0.88 | 0.25 | 0.11 | 0.00 |
10 | Sjeverni Coconut | otok | 09°23′38″S 46°27′30″E / 9.39389°S 46.45833°E | 52.30 | 4.40 | 0.9 | 0.7 | 0.00 | |
11 | Južni Coconut | otok | 09°24′12″S 46°27′40″E / 9.40333°S 46.46111°E | 58.10 | 4.26 | 1.1 | 0.6 | 0.00 | |
12 | Michael | Île Michel | otok | 09°24′28″S 46°26′55″E / 9.40778°S 46.44861°E | 37.00 | 5.57 | 1.45 | 0.44 | 0.00 |
13 | Petit Mentor | Petit Mentor Endans | otok | 09°26′13″S 46°22′10″E / 9.43694°S 46.36944°E | 0.10 | 0.10 | 0.03 | 0.03 | 0.00 |
14 | Gros | Gros ÎIot Sésame | otok | 09°27′25″S 46°15′53″E / 9.45694°S 46.26472°E | 2.35 | 0.93 | 0.36 | 0.07 | 0.00 |
15 | Petit | Petit ÎIot Sésame | otok | 09°27′34″S 46°15′58″E / 9.48634°S 46.26611°E | 0.20 | 0.20 | 0.06 | 0.04 | 0.00 |
16 | Grand Terre | South | otok | 09°28′00″S 46°19′00″E / 9.46667°S 46.31667°E | 11400 | 106.65 | 34.10 | 8.50 | 0.00 |
17 | Moustiques | Île Moustiques | otok | 09°26′15″S 46°14′11″E / 9.43750°S 46.23639°E | 29.30 | 3.10 | 0.9 | 0.4 | 0.00 |
18 | Euphrates[40] | Île Esprit | otok | 09°25′40″S 46°15′00″E / 9.42778°S 46.25000°E | 36.10 | 2.77 | 1.05 | 0.5 | 0.00 |
19 | Sylvestre West | otok | 09°25′37″S 46°15′22″E / 9.42694°S 46.25611°E | 0.40 | 0.30 | 0.05 | 0.1 | 0.00 | |
20 | Sylvestre East | otok | 09°25′36″S 46°15′26″E / 9.42667°S 46.25722°E | 0.20 | 0.20 | 0.05 | 0.04 | 0.00 | |
21 | Chalen | otok | 09°25′07″S 46°13′36″E / 9.41861°S 46.22667°E | 0.35 | 0.50 | 0.18 | 0.1 | 0.00 | |
22 | Grabeau | otok | 09°25′00″S 46°12′42″E / 9.41667°S 46.21167°E | 1.24 | 0.00 | 0.00 | 0.00 | 0.00 | |
22 | Grande Magnan | Îlot Grande Magnan | otok | 09°25′00″S 46°12′42″E / 9.41667°S 46.21167°E | 5.15 | 0.00 | 0.00 | 0.00 | 0.00 |
22 | Petite Magnan | Îlot Petite Magnan | otok | 09°25′00″S 46°21′00″E / 9.41667°S 46.35000°E | 2.36 | 0.00 | 0.00 | 0.00 | 0.00 |
22 | Lanier | otok | 09°25′00″S 46°21′00″E / 9.41667°S 46.35000°E | 1.03 | 0.00 | 0.00 | 0.00 | 0.00 | |
22 | Dubois | otok | 09°25′00″S 46°21′00″E / 9.41667°S 46.35000°E | 2.73 | 0.00 | 0.00 | 0.00 | 0.00 | |
22 | Yangue | otok | 09°25′00″S 46°21′00″E / 9.41667°S 46.35000°E | 1.65 | 0.00 | 0.00 | 0.00 | 0.00 | |
22 | Emile | otok | 09°25′00″S 46°21′00″E / 9.41667°S 46.35000°E | 5.05 | 0.00 | 0.00 | 0.00 | 0.00 | |
Atol Aldabra | Atol | 09°25′00″S 46°21′00″E / 9.41667°S 46.35000°E | 15520.00 | 16 |
- Actitis hypoleucos
- Alectroenas sganzini
- Amaurornis flavirostra
- Anas querquedula
- Anthus trivialis
- Ardea cinerea
- Ardeola idae
- Bubulcus ibis
- Butorides striata
- Caprimulgus madagascariensis
- Centropus toulou
- Charadrius asiaticus
- Charadrius hiaticula
- Charadrius leschenaultii
- Chlidonias leucopterus
- Cisticola cherina
- Corvus albus
- Dicrurus aldabranus
- Dromas ardeola
- Dryolimnas cuvieri
- Falco eleonorae
- Falco newtoni
- Foudia eminentissima
- Gygis alba
- Hydroprogne caspia
- Hypsipetes madagascariensis
- Larus fuscus
- Limosa lapponica
- Mirafra hova
- Nesillas aldabrana
- Numenius phaeopus
- Pluvialis fulva
- Sterna hirundo
- Sternula albifrons
- Streptopelia picturata
- Thalasseus bengalensis
- Threskiornis aethiopicus
- Tringa glareola
- Turnix nigricollis
- Zosterops maderaspatanus
- Aldabrachelys gigantea (sin.: Dipsochelys dussumieri)
- Cryptoblepharus aldabrae
- Cryptoblepharus bitaeniatus
- Cryptoblepharus caudatus
- Cryptoblepharus gloriosus
- Cryptoblepharus poecilopleurus paschalis
- Hemidactylus mabouia
- Lygodactylus insularis
- Phelsuma abbotti
- Trachylepis infralineata
- Zonosaurus madagascariensis
- ↑ Sarah Carpin, Seychelles, Odyssey Guides, The Guidebook Company Limited, 1998., str. 162.
- ↑ Fundacija sejšelskih otoka (engl.) Preuzeto 9. studenog 2011.
- ↑ a b Coe 1998.
- ↑ Aldabra Atoll. Unesco. Pristupljeno 23. ožujka 2013.
- ↑ Aldabra. Aldabra Foundation Organization. Pristupljeno 24. ožujka 2016.
- ↑ Aldabra Atoll, Seychelles. Ocean Portal by The Smithsonian Institution. Pristupljeno 25. ožujka 2013.
- ↑ Aldabra Atoll. Unesco. Pristupljeno 23. ožujka 2013.
- ↑ Aldabra atoll. Bird Life Organization. Pristupljeno 25. ožujka 2013.
- ↑ a b c d e f g h i j MairBeckley 2012.
- ↑ Aldabra Atoll. Unesco. Pristupljeno 23. ožujka 2013.
- ↑ Payne, Roger. 5. travnja 2004. Losing Aldabra. Voyage of the Odyssey. PBS. Pristupljeno 21. listopada 2008.
- ↑ Brian Groombridge. 1982. Iucn Amphibia-Reptilia Red Data Book. IUCN. str. 79–. ISBN 978-2-88032-601-2. Pristupljeno 27. ožujka 2013.
- ↑ Aldabra Atoll, Seychelles. Ocean Portal by The Smithsonian Institution. Pristupljeno 25. ožujka 2013.
- ↑ Matthew Murrie. 21. rujna 2010. The First Book of Seconds: 220 of the Most Random, Remarkable, Respectable (and Regrettable) Runners-Up and Their Almost Claim to Fame. Adams Media. str. 180. ISBN 978-1-4405-1068-7. Pristupljeno 11. svibnja 2022.
- ↑ Arnold, E.N. 1976. Fossil reptiles from Aldabra Atoll, Indian Ocean. Bull. Br. Mus. (Nat. Hist.) Zool. 29 (2): 83–116. doi:10.5962/bhl.part.6921
- ↑ Goodman, S. M.; Ranivo, J. 2008. A new species of Triaenops (Mammalia, Chiroptera, Hipposideridae) from Aldabra Atoll, Picard Island (Seychelles). Zoosystema. 30 (3): 681–693. Pristupljeno 13. rujna 2014.
- ↑ Hutson, A.M. 2004. The bats of Aldabra atoll, Seychelles. Phelsuma. 12: 126–132
- ↑ Aldabra Atoll. Unesco. Pristupljeno 23. ožujka 2013.
- ↑ Aldabra atoll. Bird Life Organization. Pristupljeno 25. ožujka 2013.
- ↑ Aldabra Atoll. Unesco. Pristupljeno 23. ožujka 2013.
- ↑ Aldabra Atoll, Seychelles. Ocean Portal by The Smithsonian Institution. Pristupljeno 25. ožujka 2013.
- ↑ Seychelles Bird Records Committee, Accessed 26 June 2014
- ↑ Bird Checklist
- ↑ Monitoring of birds (video). Inačica izvorne stranice arhivirana 23. rujna 2018. Pristupljeno 21. siječnja 2024.
- ↑ Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018
- ↑ Seychelles' atoll of Aldabra sees decline in humpback whale count; El Niño blamed
- ↑ Seychelles Islands Foundation (SIF).
- ↑ Atoll Research Bulletin No. 564
- ↑ Burt A. 2017.
- ↑ Are Dugons extinct on Mauritius?. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. rujna 2017. Pristupljeno 21. siječnja 2024.
- ↑ Returning home?
- ↑ Rothauscher's Dugong Page.
- ↑ Amla, Hajira. 2. ožujka 2015. A creature of mystery – rare dugong is sighted in Seychelles at Aldabra. Seychelles News Agency. Pristupljeno 4. rujna 2017.
- ↑ SwinglandKlemens 1989.
- ↑ Carpin, Sarah,(1998) Seychelles, Odyssey Guides, p. 161, The Guidebook Company Limited, Accessed 22 June 2008
- ↑ Coe 1998, str. 3.
- ↑ Aldabra Atoll. Unesco. Pristupljeno 23. ožujka 2013.
- ↑ List from constitution
- ↑ Malabar je, osim Picarda, jedini otok sa zgradama
- ↑ Info on the islands Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. travnja 2016. (Wayback Machine)
- Coe, Malcolm James. 1998. A Fragile Eden: Portraits of the Endemic Flowering Plants of the Granitic Seychelles. Princeton University Press. str. 11–. ISBN 978-0-691-04817-8. Pristupljeno 23. ožujka 2013.
- Mair, Lyn; Beckley, Lynnath. 2012. Seychelles. Bradt Travel Guides. str. 126–. ISBN 978-1-84162-406-8. Pristupljeno 23. ožujka 2013.
- Swingland, Ian Richard; Klemens, Michael W. 1989. The Conservation Biology of Tortoises. IUCN. str. 105–. ISBN 978-2-88032-986-0. Pristupljeno 27. ožujka 2013.