T-34
| T-34 | |
|---|---|
 | |
| Svojstva | |
| Posada | 4 |
| Dužina | 6.75 m |
| Širina | 3.00 m |
| Visina | 2.45 m |
| Težina | 30.9 tona |
| Oklop i naoružanje | |
| Oklop | 203 mm |
| Osnovno naoružanje | 76.2 mm top F-34 |
| Sekundarno naoružanje | 2xmitraljez 7.62 mm DT |
| Pokretljivost | |
| Pogon | 12-cil. diesel model V-2 500 KS |
| Brzina na cesti | 55 km/h |
| Snaga/težina | 16.2 ks/tona |
| Domet | 465 km |
T-34 je sovjetski srednji tenk iz Drugog svjetskog rata koji je često slovio za najboljeg i najuticanijeg tenka tog doba. Veoma veliki uticaj izvršio je na dalji razvoj kako ruskih tako i njemačkih tenkova, a posredno i na tenkove ostalih zaraćenih strana. T-34 je predak današnjih najsavremenijih ruskih tenkova, na kojima se mogu prepoznati neki kriterijumi koje je još slavni T-34 zacrtao.
Razvoj
[uredi | uredi izvor]Proizvodnja ovog tenka započela je krajem 1939. godine na osnovu poboljšanog prototipa T-32. Dobra pokretljivost u kombinaciji sa solidnim topom i karkterističnim zakošenim oklopom i pored problema sa transmisijom i lošeg rasporeda unutar vozila, dala je jedan jako respektivan tenk. Početkom rata T-34 je bio neugodno iznenađenje za njemačke tenkove. Ipak zbog svoje malobrojnosti (samo je 1100 proizvedeno prije početka rata) nije imao bitnijeg uticaja na prvi period rata. Kako se glavnina sovjetske industrije uspješno evakuisala prema Uralu, proizvodnja T-34 je nastavljena sa mnogim novim unapređenjima. Do kraja 1941. konstruisana je nova pretežno livena kupola, sa maksimalnom debljinom oklopa od 60 mm, a većina novih tenkova je imala ugrađene nove topove od 76,2 mm, koji su mogli probiti oklopnu ploču debljine 65 mm, po uglom od 30 stepeni na 450 m, sto je bilo dovoljno za pariranje tadašnjim njemačkim tenkovima. Ratna zbivanja su ubrzala razvoj te je T-34 konstantno usavršavan. Vec 1942. godine izrađuje se nova kupola, drugačijeg oblika i sa dva poklopca, a 1943. se prelazi na liveni tip kupole. Debljina oklopa ovih novih kupola je iznosila 75mm spreda i 52mm bočno.
Usljed velikog broja fabrika, koje su bile angažovane na proizvodnji tenka, nastale su i mnoge nestandardne modifikacije, na fabričkom nivou: ponekad su dodavane dodatne oklopne ploče, osnovni točkovi drugačijeg oblika, bolje zaštićeno postolje mitraljeza, mjenjačka kutija sa 5 brzina, pojavili su se i dodatni vanjski rezervoari. Krajem 1943. pojavljuje se znatno usavršenija verzija T-34/85. Kao osnova poslužili su T-34 iz zadnjih serija, ali je kupola ponovo redizajnirana, da bi primila trećeg člana posade, kao i novi top D-5T85 (kasnije je ugrađen nešto bolji model S-53) od 85 mm, koji je zahvaljujući početnoj brzini projektila od 792 m/s mogao probiti 95 mm oklopa pod uglom od 30°, na daljini od 900 m. To je bilo dovoljno efikasno za pariranje pod određenim uslovima njemačkim modelima Panter i Tigar. Bočni oklop kupole pojačan je na 75 mm, a na oklopnom tijelu je ostao iste debljine zbog zadržavanja pokretljivosti. Također uvođenjem petog člana posade, znatno je olakšan rad komandira i nišandzije. Šasija ovog tenka poslužila je i kao osnova za mnoge modele samohodnih oruđa. Prvo je izrađeno vozilo SU-122, nastalo ugradnjom poljske haubice 122 mm u prednju kosu ploču oklopnog tijela. Kako je ovaj model bio pogodniji za neposrednu podršku pešadiji, proizvedene su i protivtenkovski modeli SU-85, sa topom 85 mm, da bi se potkraj 1944. prešlo na proizvodnju SU-100, sa topom 100 mm, koji je bio i u naoružanju JNA, u mješovitim PO divizionima. Između 1940. i 1945. proizvedeno je oko 40.000 tenkova T-34 svih verzija. U većem broju proizveden je samo americki tenk M4 Sherman, mada se T-34 proizvodio i poslije rata u SSSR-u i Čehoslovačkoj. Nakon Drugog svjetskog rata ovaj tenk je korišten u skoro svim lokalnim sukobima. Pokazao se odlično u prvoj fazi Korejskog rata, gdje je njegov oklop bio imun na projektile ručnih bacača.[1]
Iako je S-53 bio prihvaćen za proizvodnju, ispitivanja za uvođenje u naoružanje su normalno rađena, kako bi se uvjerili da je izrađen u skladu sa specifikacijama. Tokom testova rađenih krajem decembra, jedan od topova se pokvario zbog manjkavosti konstrukcije sistema trzaja. Time je došlo do krize u tenkovskoj industriji jer je nekoliko fabrika već izrađivalo alate za novi top i kupolu. Kao kratkoročno rješenje, uprava artiljerije je naredila fabrici Krasnoje Sormovo da adaptira top D-5S za kupolu tenka T-34-85. To je omogućilo industriji da postigne rok koji je zadao Josif Staljin. Ovaj privremeni tip tenka, nekada nazivan T-34-85 Model 1943, proizvođen je u Gorkom u periodu od februara do marta 1944. godine. Januara, uprava artiljerije ispituje četiri topa kalibra 85 mm: Grabinove S-50 i S-53, Petrov D-5 i LB-85 – djelo konstruktora iz Gulaga. Ispitivanja su pokazala da ni jedan od četiri topa ne zadovoljava u potpunosti postavljene zahtjeve, te da finalni proizvod mora da ima najbolje karakteristike svakog topa pojedinačno. Novi šef konstruktorskog tima fabrike br. 92, Savin, započeo je rad na redizajniranju topa S-53 koristeći neke odlike topa D-5 i ostalih topova kalibra 85 mm. Ispitivanja iz januara 1944. godine su pokazala da je ovakav, kompozitni dizajn, mnogo bolji od pojedinačnih konstrukcija topova D-5 ili S-53. Novi top je usvojen pod oznakom ZiS-S-53. Proizvodnja topa započeta je marta 1944. godine. Krajem mjeseca, novi top je postepeno zamijenio topove D-5 na proiozvodnim linijama. Ukupno gledano, proizvedeno je oko 800 tenkova T-34-85 sa topom D-5T, dok je ostatak bio naoružavan topom ZiS-S-53.
Sa proizvodnjom topova, izvršene su i neke izmjene u konstrukciji kupole za T-34-85. Modifikovanu kupolu konstruisao je konstruktorski tim pod vodstvom Nabutovskog u glavnom konstruktorskom birou u Njižnem Tagilu. Teleskopska nišanska sprava TŠ-15 zamenjena je novom, zglobnom teleksopskom nišanskom spravom oznake TŠ-16. Sa spoljne strane tenka, ova izmjena je uočljiva po tome što je kupola komandira pomerena za oko 40 cm ka zadnjem djelu kupole.
Verzije
[uredi | uredi izvor]
| T-34 Model 1940 |
T-34 Model 1941 |
T-34 Model 1942 |
T-34 Model 1943 |
T-34-85 | T-44 | |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Težina | 26 t | 26.5 t | 28.5 t | 30.9 t | 32 t | 31.9 t |
| Top | 76.2mm L-11 | 76.2mm F-34 | 76.2mm F-34 | 76.2mm F-34 | 85mm ZiS-S-53 | 85mm ZiS-S-53 |
| Municija | 76 granata | 77 granata | 77 granata | 100 granata | 60 granata | 58 granata |
| Gorivo | 460 L | 460 L | 610 L | 790 L | 810 L | 642 L |
| Cestovni doseg | 300 km | 400 km | 400 km | 465 km | 360 km | 300 km |
| Oklop | 15–45 mm | 20–52 mm | 20–65 mm | 20–70 mm | 20–90 mm | 15–120 mm |
| Cijena | 270,000 rubalja | 193,000 rubalja | 135,000 rubalja | 164,000 rubalja |
Opis
[uredi | uredi izvor]Unutrašnjost tenka podijeljena je na četiri odjeljenja: odjeljenje za upravljanje, bojevo odjeljenje, motorno odjeljenje i transmisiono odjeljenje. Odjeljenje za upravljanje nalazi se u prednjem djelu tenka. U njemu se nalazi prostor za vozača - mehaničara i pomoćnika vozača - mitraljesca, kao i djelovi za upravljanje mehanizmima tenka, instrument tabla motora, mitraljez DT na loptastom postolju, dio borbenog kompleta, 2 boce sa komprimisanim zrakom, rezervni dijelovi, alat i pribor. Bojevo odjeljenje se nalazi u srednjem dijelu tenka i obuhvata i prostor kupole u kojoj se pored osnovnog naoružanja nalazi i prostor za komandira tenka i nisandžiju, radio stanica i dio borbenog kompleta. U zadnjem dijelu kupole su i ventilatori za izbacivanje barutnog dima iz kupole. Veći dio municije je na podu i pored zidova oklopnog tijela. Iza tanke metalne pregrade unutrašnjih zidova u međuprostorima između amortizera su rezervoari za gorivo. Motorno odjeljenje se nalazi iza bojevog i odvojeno je pregradom. U ovom odjeljenju su smješteni motor, dva hladnjaka za vodu, dva rezervoara za ulje i četiri akumulatora, smještena dva po dva na gvozdenim nosačima, između donjeg dijela motorske kućice i hladnjaka za vodu. Transmisiono odjeljenje je u zadnjem dijelu tenka. U njemu su smjšsteni: glavno kvačilo sa centrifugalnim ventilatorom, mjenjačka kutija, bočna kvačila sa kočnicama, električni pokretač, bočni prenosi i dva rezervoara za gorivo.[1]
Borbena upotreba
[uredi | uredi izvor]Drugi svjetski rat
[uredi | uredi izvor]
Svoj vrhunac, tenk T-34 doživljava u bici kod Kurska. Do bitke, T-34 je izgubio mnogo od svoje prednosti i nadmoći nad njemačkim tenkovima. Novi njemački tenkovi, posebno Tigar i Panter, bili su bolje naoružani i oklopljeni. Najčešći njemački tenk, Panzer IV, bio je ekvivalentan sovjetskom tenku u većini parametara, ali je kupola njemačkog tenka davala veliku prednost u borbi. Ipak, prednost koja je imala delovanja bila je brojnost tenkova T-34 kojim su Sovjeti raspolagali u vrijeme bitke.
Crvena armija je postepeno usvojila doktrinu koja je izbjegavala pokušavanje dostizanje Njemaca u tehničkom ili taktičkom smislu. Tehnologija sovjetskih tenkova, obuke tenkista i taktike nisu bile dorasle njemačkim u tenkovskim duelima “jedan na jedan”. Ali su sovjetski komandanti shvatili da borba mehanizovanih snaga nije određena tenkovskim duelima, već sukobima velikih združenih snaga. Na ovom nivou, Crvena armija je izgradila znatnu prednost u brojkama. Čak i ako bi Njemci uspeli da unište određeni broj tenkova, uvijek bi nailazili na nove i nove tenkovske formacije Sovjeta. Dalje, na operativnom nivou, komandanti sovjetskih jedinica su demonstrirali sposobnost komandovanja velikim združenim jedinicama koje su bile ili jednake ili čak i jače od protivničkih.
Hladni rat
[uredi | uredi izvor]
Sjevernokorejsku invaziju na Južnu Koreju u junu 1950. predvodila je brigada s oko 120 tenkova T-34-85. Kasnije su se napadu priključili klasični tenkovi T-34 nakon što je sjevernokorejska vojska prodrla u Južnu Koreju. Američka vojska koja je sudjelovala u ratu, koristila je 2,36 mm bazuke u borbama protiv tenkova Sjeverne Koreje, ali korištene bazuke pokazale su se nekorisnim u napadima na T-34. Završetkom Korejskog rata 1953., Sjeverna Koreja se povukla iz Južne Koreje, ostavljajući za sobom mnogo tenkova T-34 i teškog naoružanja. Sjevernokorejska vojska tako je izgubila 239 tenkova T-34 i 74 tenka razarača SU-76. Tenkovi T-34 korišteni su i tokom suzbijanja istočnonjemačkog ustanka 17. juna 1953. i mađarskog ustanka 1956. Također, tenkovi su korišteni i u Vijetnamskom ratu. Kubanski T-34-85 tenkovi sudjelovali su u vojnim akcijama u Africi, npr. u građanskom ratu u Angoli. Kiparska narodna garda opremljena je s 35 tenkova T-34-85 koji su korišteni u državnom udaru u zemlji koji je provela grčka hunta protiv demokratski izabranog predsjednika Makariosa 15. jula 1974. Također, ti tenkovi koristili su se i protiv turskih snaga tokom turske vojne invazije na otok u julu i augustu 1974., u operacijama u mjestima Kioneli i Kyrenia.[2]
Rat u SFRJ
[uredi | uredi izvor]Tenkovi T-34 masovno su korišteni tokom rata 1991–1995. na prostorima SFRJ. Tokom rata u Sloveniji nisu korišteni, ali su slovenski T-34 prodavani Hrvatskoj. T-34 tenkovi se prvi put masovno upotrebljavaju od strane JNA na ratištu u Zapadnoj Slavoniji i prilikom opsada Vukovara i Dubrovnika. Povlačenjem JNA iz Hrvatske i Slovenije oni se nalaze u sastavu SVK. T-34 je u velikom broju upotrebljen tokom rata u Bosni i Hercegovini od svih zaraćenih snaga. Poslije Dejtonskog sporazuma, koji je obavezao zaraćene strane u bivšoj SFRJ da smanje svoje efektive i utvrdio regionalne kvote teškog naoružanja, došlo je do uništavanja veće količine zastarjelog naoružanja svih vrsta. Kako je na cijelom prostoru bivše SFRJ zaostao veći broj starije tehnike, ovo je bila dobra prilika da se iz jedinica povuče svo takvo naoružanje. Posljednji put T-34 je viđen na Kosovu 1999. kao meta za NATO avione.
Korisnici
[uredi | uredi izvor]Nakon Drugog svjetskog rata pored SSSR-a još 40-tak zemalja je koristilo T-34 tenk.[3]
Kina je proizvodila licencne kopije T-34 pod oznakom Type 58, ali je proizvodnja ubrzo zaustavljena kada je model Type 59 postao dostupan. Mali broj sovjetskih T-34 tenkova "pretvoren" je u vatrogasna vozila.
Armija Republike Bosne i Hercegovine je imala u upotrebi nekoliko T-34 tenkova zarobljenih tokom rata, međutim svi ovi tenkovi su povučeni nakon rata iz upotrebe.
|
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 20. 3. 2004. Pristupljeno 20. 3. 2004.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ Zaloga, Steven J., Peter Sarson (1994). T-34 Medium Tank 1941–45, Oxford: Osprey Publishing. ISBN 1-85532-382-6.
- ^ Zaloga, Steven J., Jim Kinnear (1996). T-34-85 Medium Tank 1944–94, Oxford: Osprey Publishing. ISBN 1-85532-535-7.
