Anton Čehov
| Anton Pavlovič Čehov | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 29. januar 1860. Taganrog, Rusija |
| Smrt | 15. juli 1904 (44 godine) Badenweiler, Njemačka |
| Zanimanje | pisac |
| Jezik | Ruski jezik |
| Period | od 1870 |
Poznata djela | |
| Suprug(a) | Olga Knipper |
Anton Pavlovič Čehov (29. januar 1860 – 15. juli 1904) bio je ruski[1] dramaturg i pisac kratkih priča koji se smatra jednim od najvećih književnika svih vremena. Njegova karijera dramaturga proizvela je četiri klasika, a njegove najbolje kratke priče pisci i kritičari visoko cijene.[2][3] Uz Henrika Ibsena i Augusta Strindberga, Čehova se često spominje kao jedna od tri temeljne ličnosti u rađanju ranog modernizma u pozorištu.[4] Čehov je bio ljekar po profesiji. "Medicina je moja zakonita žena", rekao je jednom, "a književnost je moja ljubavnica."[5]
Čehov se odrekao pozorišta nakon prijema Galeba 1896. godine, ali je predstavu ponovo oživio da bi dobio priznanje 1898. u Moskovskom umjetničkom pozorištu Konstantina Stanislavskog, koje je potom produciralo i Čehovljevog Ujka Vanju i premijerno izvelo njegove posljednje dvije drame, Tri sestre i Višnjik. Ova četiri djela predstavljaju izazov glumačkom ansamblu[6] kao i publici, jer umjesto konvencionalne radnje Čehov nudi "pozorište raspoloženja" i "potopljeni život u tekstu".[7] Drame koje je Čehov pisao nisu bile složene, ali su bile lake za praćenje i stvarale su pomalo zastrašujuću atmosferu za publiku.[1]
Čehov je isprva pisao priče da bi zaradio novac, ali kako su njegove umjetničke ambicije rasle, napravio je formalne inovacije koje su utjecale na evoluciju moderne kratke priče.[8] Nije se izvinio za poteškoće koje je ovo predstavljalo čitaocima, insistirajući da je uloga umjetnika da postavlja pitanja, a ne da na njih odgovara.[9]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Anton Pavlovič Čehov rođen je u Taganrogu u trgovačkoj porodici. 1869. godine upisao se u taganrošku gimnaziju koja je nosila pečat provincijalne prizemnosti duha. Kada je 1875. godine očeva radnja propala, Čehov se sa porodicom preselio u Moskvu. Kada je završio gimnaziju 1879. godine dobio je stipendiju od 25 rubalja i upisao se na medicinski fakultet u Moskvi. 1886. godine izašla je njegova prva zbirka priča Šarene priče. Organizovao je pomoć gladnim seljacima, osuđuje zloupotrebu vlasti i korupciju. Čehov je majstor ruske novele. Kroz svoje mnogobrojne pripovijetke on piše o ruskoj stvarnosti 19. vijeka.
Kroz njih opisuje karijerizam, malograđanstvo, primitivizam ruskog seljaštva kao i događaje koji su se zbili raznim ljudima.
Čehovljeve drame se grade na unutrašnjoj dramatičnosti, obilnom tekstu i lirskim elementima. To nisu drame zbivanja već raspoloženja, a po tome Čehov postaje jedan od začetnika moderne dramaturgije.
Neke njegove pripovijetke su zapravo komedije a druge tragedije. Pisao je o ruskom egoizmu i hvalisanju pojedinih lica. U svojim pričama i dramama on stvara jedinstvenu atmosferu. Čehov ne opisuje uzroke društvenog ponašanja i ne ocenjuje postupke likova već ih opisuje, ismijava ako treba i također opisuje njihove živote. Mnoge Čehovljeve drame se igraju danas u pozorištima. Stvorio je jedinstvenu sliku ruskog realizma koji se može doživeti kroz smijeh ili kroz suze.
U književnoj kritici je dosta često mišljenje da Čehov nije imao snage da napiše roman. I sam Čehov je rekao: "Ne umijem da pišem veće stvari". Većina njegovih pripovijetki je komična pa je zato on od smijeha stvorio sopstveno oružje protiv ružnih pojava života: eksplozijom smijeha je ismijavao laži, korumpirane ljude i one na vlasti.
Pola vijeka poslije svoje smrti, Čehov je ostao u sijenci ruskih romansijera. Tek kasnije ljudi su shvatili njegov značaj i u njemu otkrili genijalnog umjetnika.
Naslijeđe
[uredi | uredi izvor]
Nekoliko mjeseci prije smrti, Čehov je piscu Ivanu Bunjinu rekao da misli da bi ljudi mogli nastaviti čitati njegove spise sedam godina. "Zašto sedam?", upitao je Bunin. „Pa sedam i po“, odgovorio je Čehov. "To nije loše. Ostalo mi je još šest godina života."[10] Čehovljeva posthumna reputacija je uveliko premašila njegova očekivanja. Ovacije za predstavu Višnjik u godini njegove smrti poslužile su da pokažu priznanje ruske javnosti za pisca, što ga je postavilo na drugo mjesto po književnoj slavi, odmah nakon Tolstoja, koji ga je nadživio šest godina.
Čehovljev rad je takođe naišao na pohvale nekoliko najuticajnijih ruskih radikalnih političkih mislilaca. Ako je iko sumnjao u mračno i jadno siromaštvo Rusije 1880-ih, anarhistički teoretičar Peter Kropotkin je odgovorio: "čitajte samo Čehovljeve romane!"[11] Raymond Tallis tvrdi da je Vladimir Lenjin vjerovao da ga je čitanje pripovjetke Odjel br. 6 učinio revolucionarom".[12] Po završetku priče, Lenjin je rekao da je primjetio: „Apsolutno sam imao osećaj da sam i sam bio zatvoren u Odjelu 6!“[13]
Tokom života, britanski i irski kritičari uglavnom nisu imali pozitivno mišljenje o njegovom radu; E. J. Dillon je smatrao da je "učinak na čitaoca Čehovljevih priča bio odbojnost prema galeriji ljudskog otpada koju predstavljaju njegovi nestalni, beskičmeni, lutajući ljudi", a R. E. C. Long je rekao da su "Čehovljevi likovi bili odvratni i da je Čehov uživao u tome da skida posljednje krpe dostojanstvo iz ljudske duše."[14] Posle njegove smrti, Čehov je ponovo ocenjen. Prevodi Constance Garnett su osvojili čitalačku publiku na engleskom jeziku i divljenje pisaca kao što su James Joyce, Virginia Woolf i Katherine Mansfield, čija je priča „Dijete koje je bilo umorno“ slična Čehovljevom „Pospanom“.[15] Ruski kritičar D. S. Mirsky, koji je živio u Engleskoj, objasnio je Čehovljevu popularnost u toj zemlji njegovim "neobično potpunim odbacivanjem onoga što bismo mogli nazvati herojskim vrijednostima".[16] U samoj Rusiji Čehovljeva drama je nakon revolucije izašla iz mode, ali je kasnije ugrađena u sovjetski kanon. Lik Lopahina, na primjer, ponovo je izmišljen kao heroj novog poretka, izdigavši se iz skromnog porijekla da bi na kraju posjedovao vlastelinska imanja.[17][18]
Uprkos reputaciji Čehova kao dramskog pisca, William Boyd tvrdi da njegove kratke priče predstavljaju veće dostignuće.[19] Raymond Carver, koji je napisao kratku priču "Errand" o Čehovovoj smrti, vjerovao je da je Čehov bio najveći od svih pisaca kratkih priča:
Čehovljeve priče su divne (i neophodne) sada kao i kada su se pojavile. Ne radi se samo o ogromnom broju priča koje je napisao – jer je nekoliko pisaca, ako ih uopće ima, ikada uradilo više – to je nevjerojatna učestalost s kojom je stvarao remek-djela, priče koje nas užasavaju, kao i oduševljavaju i pokreću, koje su ogolile naše emocije na načine koje samo prava umjetnost može postići.[20]
Stil
[uredi | uredi izvor]Jedan od prvih nerusa koji je hvalio Čehovove drame bio je George Bernard Shaw, koji je u svom djelu Heartbreak House jedan podnaslov nazvao "Fantazija u ruskom maniru na engleske teme" i ukazao na sličnosti između problema britanske zemaljske klase i one njihovih ruskih pandana kako ih je prikazao Čehov: "isti fini ljudi, ista potpuna uzaludnost".[21]
Ernest Hemingway, još jedan pisac na kojeg je uticao Čehov, bio je više kritičan: „Čehov je napisao šest dobrih priča. Ali on je bio pisac amater.“ [22] Vladimir Nabokov je kritikovao Čehovljevu „mješavinu strašnih prozaizama, gotovih epiteta, ponavljanja“ .[23] Također je izjavio "ipak, to su njegova djela koja bih ponio na put na drugu planetu" [24] i nazvao Damu sa psetancetom "jednom od najvećih priča ikada napisanih" u svom prikazu problematičnog odnosa, i opisao Čehova kako piše "na način na koji se jedna osoba odnosi prema drugoj najvažnije stvari u svom životu, polako, a opet bez prekida, pomalo prigušenim glasom".[25]
Za pisca William Boyd, Čehovljevo historijsko dostignuće bilo je da napusti ono što je William Gerhardie nazvao "zapletom događaja" radi nečeg više "zamagljenog, prekinutog, pokvarenog ili na drugi način izmenjenog životom".[26]
Virginia Woolf razmišljala je o jedinstvenom kvalitetu priče o Čehovu u The Common Reader (1925):
Ali je li to kraj, pitamo se? Radije imamo osjećaj da smo prekoračili svoje signale; ili kao da je melodija kratko stala bez očekivanih akorda da je zatvore. Ove priče su neuvjerljive, kažemo, i nastavljaju da uokviruju kritiku zasnovanu na pretpostavci da priče treba da se zaključuju na način koji mi prepoznajemo. Na taj način postavljamo pitanje naše vlastite spremnosti kao čitaoca. Tamo gdje je pjesma poznata, a kraj naglašen – ljubavnici ujedinjeni, zlikovci uznemireni, intrige razotkrivene – kao što je to u većini viktorijanske fikcije, teško da možemo pogriješiti, ali tamo gdje je melodija nepoznata, a kraj bilješka ispitivanja ili samo informacija da su nastavili da pričaju, kao što je to kod Čekova, potreban nam je veoma hrabar i budan smisao za književnost da bismo čuli melodiju, a posebno one poslednje note koje upotpunjuju harmoniju.[27]
Michael Goldman je rekao o neuhvatljivoj kvaliteti Čehovljevih komedija: "Naučivši da je Čehov komičan... Čehov je komičan na vrlo poseban, paradoksalan način. Njegove drame zavise, kao i komedija, od vitalnosti glumaca da učine užitkom ono što bi inače bilo bolno nespretno – neprikladni govori, propuštene veze, promašaji, posrnuli, djetinjasti – ali kao dio dubljeg patosa; spoticanja nisu zapleti, već energično, graciozno rastvaranje svrhe.”[28]
Djela
[uredi | uredi izvor]Drame
[uredi | uredi izvor]- O štetnosti duhana (1886)
- Ivanov (1887)
- Medvjed (1888)
- Prosidba (1888)
- Djeca (1889)
- Šumski duh (1889)
- Svadba (1889)
- Jubilej (1891)
- Tuga (1896)
- Galeb (1896)
- Ujka Vanja (1897)
- Tri sestre (1900)
- Višnjik (1903)
- Stepa, Slučaj iz prakse
- Činovnikova smrt
Zbirke priča
[uredi | uredi izvor]- Melpomenine bajke (1884)
- Šarene priče (1886)
- U pomračini (1887)
- Nevine priče (1887)
- Novele i pripovijetke (zbirka izdana 1894.)
- Dama sa psetancetom
- Čovjek u futroli
- Stepa
- Ogrozd
- Dočasnik Prišibjejev
- O ljubavi
- Odjel br. 6
- U jaruzi
- Nevjesta
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Hingley, Ronald Francis (25. 1. 2022). "Anton Chekhov – Biography, Plays, Short Stories, & Facts". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 26. 4. 2022.
- ^ "Greatest short story writer who ever lived." Raymond Carver (in Rosamund Bartlett's introduction to About Love and Other Stories, XX); "Quite probably. the best short-story writer ever." A Chekhov Lexicon, by William Boyd, The Guardian, 3. 7. 2004. Pristupljeno 16. 2. 2007.
- ^ "Stories ... which are among the supreme achievements in prose narrative." Vodka miniatures, belching and angry cats, George Steiner's review of The Undiscovered Chekhov, in The Observer, 13. 5. 2001. Pristupljeno 16. 2. 2007.
- ^ Harold Bloom, Genius: A Study of One Hundred Exemplary Authors.
- ^ Letter to Alexei Suvorin, 11. 9. 1888. Letters of Anton Chekhov. On Wikiquote.
- ^ "Actors climb up Chekhov like a mountain, roped together, sharing the glory if they ever make it to the summit". Actor Ian McKellen, quoted in Miles, 9.
- ^ "Chekhov's art demands a theatre of mood." Vsevolod Meyerhold, quoted in Allen, 13; "A richer submerged life in the text is characteristic of a more profound drama of realism, one which depends less on the externals of presentation." Styan, 84.
- ^ "Chekhov is said to be the father of the modern short story". Malcolm 2004, str. 87; "He brought something new into literature." James Joyce, in Arthur Power, Conversations with James Joyce, Usborne Publishing Ltd, 1974, ISBN 978-0-86000-006-8, 57; "Tchehov's breach with the classical tradition is the most significant event in modern literature", John Middleton Murry, in Athenaeum, 8. 4. 1922, cited in Bartlett's introduction to About Love.
- ^ "You are right in demanding that an artist should take an intelligent attitude to his work, but you confuse two things: solving a problem and stating a problem correctly. It is only the second that is obligatory for the artist." Letter to Suvorin, 27. 10. 1888. Letters of Anton Chekhov.
- ^ Chekhov, Anton (1991). Forty Stories. Translated by Payne, Robert. New York City: Vintage Classics. str. XXXVI. ISBN 978-0-679-73375-1.
- ^ Peter Kropotkin (1. 1. 1905). "The Constitutional Movement in Russia". revoltlib.com. The Nineteenth Century. Arhivirano s originala, 3. 11. 2019. Pristupljeno 10. 7. 2023.
- ^ Raymond Tallis (3. 9. 2014). In Defence of Wonder and Other Philosophical Reflections. Routledge. ISBN 9781317547402.
- ^ Edmund Wilson (1940). "To The Finland Station". archive.org. Doubleday.
When Vladimir finished reading this story, he was seized with such a horror that he could not bear to stay in his room. He went out to find someone to talk to, but it was late: they had all gone to bed. 'I absolutely had the feeling,' he told his sister next day,'that I was shut up in Ward 6 myself!'
- ^ Meister, Charles W. (1953). "Chekhov's Reception in England and America". American Slavic and East European Review. 12 (1): 109–121. doi:10.2307/3004259. JSTOR 3004259.
- ^ William H. New (1999). Reading Mansfield and Metaphors of Reform. McGill-Queen's Press. str. 15–17. ISBN 978-0-7735-1791-2.
- ^ Wood, James (2000). What Chekhov Meant by Life". The Broken Estate: Essays in Literature and Belief. New York, NY: Modern Library. str. 77. ISBN 9780804151900. OCLC 863217943.
- ^ Allen, 88.
- ^ "They won't allow a play which is seen to lament the lost estates of the gentry." Letter of Vladimir Nemirovich-Danchenko, quoted by Anatoly Smeliansky in "Chekhov at the Moscow Art Theatre", from The Cambridge Companion to Chekhov, 31–32.
- ^ "The plays lack the seamless authority of the fiction: there are great characters, wonderful scenes, tremendous passages, moments of acute melancholy and sagacity, but the parts appear greater than the whole." A Chekhov Lexicon, by William Boyd, The Guardian, 3. 7. 2004. Pristupljeno 16. 2. 2007.
- ^ Bartlett, "From Russia, with Love", The Guardian, 15. 7. 2004. Pristupljeno 17. 2. 2007.
- ^ Anna Obraztsova in "Bernard Shaw's Dialogue with Chekhov", from Miles, 43–44.
- ^ Letter from Ernest Hemingway to Archibald MacLeish, 1925 (from Selected Letters, str. 179), in Ernest Hemingway on Writing, Ed Larry W. Phillips, Touchstone, (1984) 1999, ISBN 978-0-684-18119-6, 101.
- ^ Wikiquote quotes about Chekhov
- ^ Karlinsky, Simon (13. 6. 2008). "Nabokov and Chekhov: Affinities, parallels, structures". Cycno. 10 (n°1 NABOKOV : Autobiography, Biography and Fiction). Pristupljeno 10. 9. 2018.
- ^ From Vladimir Nabokov's Lectures on Russian Literature, quoted by Francine Prose in Learning from Chekhov, 231.
- ^ "For the first time in literature the fluidity and randomness of life was made the form of the fiction. Before Chekhov, the event-plot drove all fictions." William Boyd, referring to the novelist William Gerhardie's analysis in Anton Chekhov: A Critical Study, 1923. "A Chekhov Lexicon" by William Boyd, The Guardian, 3. 7. 2004. Pristupljeno 16. 2. 2007.
- ^ Woolf, Virginia, The Common Reader: First Series, Annotated Edition, Harvest/HBJ Book, 2002, ISBN 0-15-602778-X, 172.
- ^ Michael Goldman, The Actor's Freedom: Towards a Theory of Drama, str. 72.
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- Allen, David, Performing Chekhov, Routledge (UK), 2001, ISBN 978-0-415-18934-7
- Bartlett, Rosamund, and Anthony Phillips (translators), Chekhov: A Life in Letters, Penguin Books, 2004, ISBN 978-0-14-044922-8
- Bartlett, Rosamund, Chekhov: Scenes from a Life, Free Press, 2004, ISBN 978-0-7432-3074-2
- Benedetti, Jean (editor and translator), Dear Writer, Dear Actress: The Love Letters of Olga Knipper and Anton Chekhov, Methuen Publishing Ltd, 1998 edition, ISBN 978-0-413-72390-1
- Benedetti, Jean, Stanislavski: An Introduction, Methuen Drama, 1989 edition, ISBN 978-0-413-50030-4
- Borny, Geoffrey, Interpreting Chekhov, ANU Press, 2006, ISBN 1-920942-68-8, free download
- Chekhov, Anton, About Love and Other Stories, translated by Rosamund Bartlett, Oxford University Press, 2004, ISBN 978-0-19-280260-6
- Chekhov, Anton, The Undiscovered Chekhov: Fifty New Stories, translated by Peter Constantine, Duck Editions, 2001, ISBN 978-0-7156-3106-5
- Chekhov, Anton, Easter Week, translated by Michael Henry Heim, engravings by Barry Moser, Shackman Press, 2010
- Chekhov, Anton (1991). Forty Stories. Prevod: Payne, Robert. New York City: Vintage Classics. ISBN 978-0-679-73375-1.
- Chekhov, Anton, Letters of Anton Chekhov to His Family and Friends with Biographical Sketch, translated by Constance Garnett, Macmillan, 1920. Full text at Gutenberg.. Retrieved 16 February 2007.
- Chekhov, Anton, Note-Book of Anton Chekhov, translated by S. S. Koteliansky and Leonard Woolf, B.W. Huebsch, 1921. Full text at Gutenberg.. Retrieved 16 February 2007.
- Chekhov, Anton, The Other Chekhov, edited by Okla Elliott and Kyle Minor, with story introductions by Pinckney Benedict, Fred Chappell, Christopher Coake, Paul Crenshaw, Dorothy Gambrell, Steven Gillis, Michelle Herman, Jeff Parker, Benjamin Percy, and David R. Slavitt. New American Press, 2008 edition, ISBN 978-0-9729679-8-3
- Chekhov, Anton, Seven Short Novels, translated by Barbara Makanowitzky, W. W. Norton & Company, 2003 edition, ISBN 978-0-393-00552-3
- Clyman, T. W. (Ed.). A Chekhov companion. Westport, Ct: Greenwood Press, (1985). ISBN 9780313234231
- Finke, Michael C., Chekhov's 'Steppe': A Metapoetic Journey, an essay in Anton Chekhov Rediscovered, ed Savely Senderovich and Munir Sendich, Michigan Russian Language Journal, 1988, OCLC 17003357
- Finke, Michael C., Seeing Chekhov: Life and Art, Cornell UP, 2005, ISBN 978-0-8014-4315-2
- Gerhardie, William, Anton Chekhov, Macdonald, (1923) 1974 edition, ISBN 978-0-356-04609-9
- Gorky, Maksim, Alexander Kuprin, and I.A. Bunin, Reminiscences of Anton Chekhov, translated by S. S. Koteliansky and Leonard Woolf, B.W.Huebsch, 1921. Read at eldritchpress. Arhivirano 14. 9. 2015. na Wayback Machine. Retrieved 16 February 2007.
- Gottlieb, Vera, and Paul Allain (eds), The Cambridge Companion to Chekhov, Cambridge University Press, 2000, ISBN 978-0-521-58917-8
- Jackson, Robert Louis, Dostoevsky in Chekhov's Garden of Eden – 'Because of Little Apples', in Dialogues with Dostoevsky, Stanford University Press, 1993, ISBN 978-0-8047-2120-2
- Klawans, Harold L., Chekhov's Lie, 1997, ISBN 1-888799-12-9. About the challenges of combining writing with the medical life.
- Malcolm, Janet (2004) [2001]. Reading Chekhov, a Critical Journey. London: Granta Publications. ISBN 9781862076358. OCLC 224119811.
- Miles, Patrick (ed), Chekhov on the British Stage, Cambridge University Press, 1993, ISBN 978-0-521-38467-4
- Nabokov, Vladimir, Anton Chekhov, in Lectures on Russian Literature, Harvest/HBJ Books, [1981] 2002 edition, ISBN 978-0-15-602776-2.
- Pitcher, Harvey, Chekhov's Leading Lady: Portrait of the Actress Olga Knipper, J Murray, 1979, ISBN 978-0-7195-3681-6
- Prose, Francine, Learning from Chekhov, in Writers on Writing, ed. Robert Pack and Jay Parini, UPNE, 1991, ISBN 978-0-87451-560-2
- Rayfield, Donald (1997). Anton Chekhov: A Life. London: HarperCollins. ISBN 9780805057478. OCLC 654644946 and 229213309.
- Sekirin, Peter. "Memories of Chekhov: Accounts of the Writer from His Family, Friends and Contemporaries," MacFarland Publishers, 2011, ISBN 978-0-7864-5871-4
- Simmons, Ernest Joseph (1970) [1962]. Chekhov: A Biography. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 9780226758053. OCLC 682992.
- Speirs, L. Tolstoy and Chekhov. Cambridge, England: University Press, (1971), ISBN 0521079500
- Stanislavski, Constantin, My Life in Art, Methuen Drama, 1980 edition, ISBN 978-0-413-46200-8
- Styan, John Louis, Modern Drama in Theory and Practice, Cambridge University Press, 1981, ISBN 978-0-521-29628-1
- Wood, James (2000) [1999]. "What Chekhov Meant by Life". The Broken Estate: Essays in Literature and Belief. New York, NY: Modern Library. ISBN 9780804151900. OCLC 863217943.
- Zeiger, Arthur, The Plays of Anton Chekhov, Claxton House, Inc., New York, NY, 1945.
- Tufarulo, G, M., La Luna è morta e lo specchio infranto. Miti letterari del Novecento, vol.1 – G. Laterza, Bari, 2009– ISBN 978-88-8231-491-0.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Biografije
- Biography na The Literature Network
- "Chekhov's Legacy" od Cornel West na NPR, 2004
- The International competition of philological, culture and film studies works dedicated to Anton Chekhov's life and creative work
- Documentarci
- 2010: Tschechow lieben (Tschechow and Women) – Director: Marina Rumjanzewa – Language: German
- Djela
- Djela čiji je autor Anton Pavlovich Chekhov na Projektu Gutenberg. All Constance Garnett's translations of the short stories and letters are available, plus the edition of the Note-book translated by S. S. Koteliansky and Leonard Woolf – see the "References" section for print publication details of all of these. Site also has translations of all the plays.
- Works by or about Anton Čehov na Internet Archive
- Radovi autora Anton Čehov na LibriVox (audio knjige javno dostupne)
- 201 Stories by Anton Chekhov, translated by Constance Garnett presented in chronological order of Russian publication with annotations.
- Антон Павлович Чехов. Указатель Texts of Chekhov's works in the original Russian, listed in chronological order, and also alphabetically by title. Retrieved June 2013. (in Russian)
- Антон Павлович Чехов Texts of Chekhov's works in the original Russian. Retrieved 16 February 2007. (in Russian)
- Works by Anton Čehov u Open Library
